Na četrdesetu godišnjicu završetka gradnje jasenovačkog hrama, koji je nakon skrnavljenja tokom ratnih devedesetih godina obnavljan, sada ponovo osvetljava prošlost i pruža duhovnu utehu svim vernicima, dok se odaje počast nevino stradalim mučenicima.
U tišini svetinje posvećene mučeničkim stradalnicima u Jasenovcu, održano je veliko osvećenje Crkve Rođenja Svetog Jovana Preteče. Ova crkva, koja je pretrpela mnoge nedaće tokom ratnih godina, konačno je obnovljena i ponovo zasijala u svojoj punoj slavi. Činom osvećenja načalstvovao je episkop bihaćko-petrovački Sergije, uz sasluženje episkopa pakračkog i slavonskog Jovana.
SPC/TV Hram
Crkva Rođenja Svetog Jovana Preteće u Jasenovcu
Ovaj čin nije bio samo simboličan gest obnove, već i duboka duhovna potvrda trajanja i nepokolebljivosti pravoslavne vere. Na mestu gde je nevino proliveno toliko krvi i gde je ljudsko bezumlje ostavilo neizbrisive tragove, episkop Sergije izgovorio je reči pune dubokog smisla i podsećanja na prošlost:
- Ne mogu a da se ne prisetim nezaboravnih reči blaženopočivšeg Patrijarha srpskog Germana, koji je baš na ovom istom mestu, u ovaj dan isti, pre četrdeset godina rekao: "Braćo, da praštamo moramo, jer je to jevanđelska zapovest, ali da zaboravimo ne možemo." Neka praunuci praunuka naših znaju da je onaj ogroman betonski Cvet na polju jasenovačkom svedok bezumlja koje nikada više ne sme da se ponovi - podsetio je vladika Sergije, dok su njegove reči odzvanjale u tišini jasenovačkih polja.
SPC/TV Hram
Vladika Sergije i vladika Jovan
Posle čina osvećenja, služena je arhijerejska liturgija, na kojoj je vladika Sergije uputio molitve za sve nevine žrtve koje su ovde stradale. Liturgija je završena pomenom svim jasenovačkim mučenicima, a zatim se sabranima obratio i episkop Jovan. Njegove reči podsetile su na težak put koji je crkva prešla, od rušenja hrama do njegove obnove i ponovnog uzdizanja u čast onih koji su život dali u ime vere.
- Rušenjem hrama započelo je veliko strašno stradanje na ovom mestu. Posle rata, jedna garaža ovde je korišćena da se služi sveta liturgija sve do 1984. godine kada je obnovljen ovaj hram. Hvala svim znanim i neznanim herojima koji su ne samo sačuvali spomen ovih žrtava, nego su se i nosili sa bezbožnim vremenima - istakao je vladika Jovan, izražavajući zahvalnost svima koji su doprineli očuvanju ovog svetog mesta.
Ovo osvećenje je ujedno uvod u centralnu proslavu četrdesete godišnjice od završetka gradnje jasenovačke Crkve Rođenja Svetog Jovana Preteče, koja će se održati 7. septembra 2024. godine u manastiru Svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu.
Toga dana svetu liturgiju služiće više arhijereja Srpske pravoslavne crkve i pomesnih crkava, a zatim će na grobnoj humci kod Cveta u Spomen-području Jasenovac biti osveštani slavski kolač i žito, u znak večne uspomene na sve one koji su stradali na ovom svetom mestu.
Dok strepnja za budućnost razara unutrašnji mir, veliki srpski duhovnik 20. veka razdvaja strah koji uništava od jedinog koji, po njegovim rečima, može da sačuva čoveka.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Na obeležavanju Spasovdana u Starom dvoru episkop toplički Petar poručio je da Beograd vekovima čuva identitet grada svetinja, stradanja i pravoslavnog zaveta.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.