OVO NIKAD U ŽIVOTU NE SMETE URADITI BEZ BLAGOSLOVA SVEŠTENIKA! Šta mnogi vernici čine, a veoma je opasno?!
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Na četrdesetu godišnjicu završetka gradnje jasenovačkog hrama, koji je nakon skrnavljenja tokom ratnih devedesetih godina obnavljan, sada ponovo osvetljava prošlost i pruža duhovnu utehu svim vernicima, dok se odaje počast nevino stradalim mučenicima.
U tišini svetinje posvećene mučeničkim stradalnicima u Jasenovcu, održano je veliko osvećenje Crkve Rođenja Svetog Jovana Preteče. Ova crkva, koja je pretrpela mnoge nedaće tokom ratnih godina, konačno je obnovljena i ponovo zasijala u svojoj punoj slavi. Činom osvećenja načalstvovao je episkop bihaćko-petrovački Sergije, uz sasluženje episkopa pakračkog i slavonskog Jovana.
Ovaj čin nije bio samo simboličan gest obnove, već i duboka duhovna potvrda trajanja i nepokolebljivosti pravoslavne vere. Na mestu gde je nevino proliveno toliko krvi i gde je ljudsko bezumlje ostavilo neizbrisive tragove, episkop Sergije izgovorio je reči pune dubokog smisla i podsećanja na prošlost:
- Ne mogu a da se ne prisetim nezaboravnih reči blaženopočivšeg Patrijarha srpskog Germana, koji je baš na ovom istom mestu, u ovaj dan isti, pre četrdeset godina rekao: "Braćo, da praštamo moramo, jer je to jevanđelska zapovest, ali da zaboravimo ne možemo." Neka praunuci praunuka naših znaju da je onaj ogroman betonski Cvet na polju jasenovačkom svedok bezumlja koje nikada više ne sme da se ponovi - podsetio je vladika Sergije, dok su njegove reči odzvanjale u tišini jasenovačkih polja.
Posle čina osvećenja, služena je arhijerejska liturgija, na kojoj je vladika Sergije uputio molitve za sve nevine žrtve koje su ovde stradale. Liturgija je završena pomenom svim jasenovačkim mučenicima, a zatim se sabranima obratio i episkop Jovan. Njegove reči podsetile su na težak put koji je crkva prešla, od rušenja hrama do njegove obnove i ponovnog uzdizanja u čast onih koji su život dali u ime vere.
- Rušenjem hrama započelo je veliko strašno stradanje na ovom mestu. Posle rata, jedna garaža ovde je korišćena da se služi sveta liturgija sve do 1984. godine kada je obnovljen ovaj hram. Hvala svim znanim i neznanim herojima koji su ne samo sačuvali spomen ovih žrtava, nego su se i nosili sa bezbožnim vremenima - istakao je vladika Jovan, izražavajući zahvalnost svima koji su doprineli očuvanju ovog svetog mesta.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Ovo osvećenje je ujedno uvod u centralnu proslavu četrdesete godišnjice od završetka gradnje jasenovačke Crkve Rođenja Svetog Jovana Preteče, koja će se održati 7. septembra 2024. godine u manastiru Svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu.
Toga dana svetu liturgiju služiće više arhijereja Srpske pravoslavne crkve i pomesnih crkava, a zatim će na grobnoj humci kod Cveta u Spomen-području Jasenovac biti osveštani slavski kolač i žito, u znak večne uspomene na sve one koji su stradali na ovom svetom mestu.


U drevnoj svetinji, staroj više od šest vekova, hiljade vernika sabralo se da uveliča tradicionalnu manifestaciju, da obnovi svoju veru i pronađe mir, slušajući nadahnutu besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve o preobražaju duše i usklađivanju sa Božjom tvorevinom.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
Na dan osvećenja hrama miniranog devedesetih, episkop Kirilo poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i bratstvu, dok su vernici plakali od radosti pred moštima svetih mučenika.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.