Na četrdesetu godišnjicu završetka gradnje jasenovačkog hrama, koji je nakon skrnavljenja tokom ratnih devedesetih godina obnavljan, sada ponovo osvetljava prošlost i pruža duhovnu utehu svim vernicima, dok se odaje počast nevino stradalim mučenicima.
U tišini svetinje posvećene mučeničkim stradalnicima u Jasenovcu, održano je veliko osvećenje Crkve Rođenja Svetog Jovana Preteče. Ova crkva, koja je pretrpela mnoge nedaće tokom ratnih godina, konačno je obnovljena i ponovo zasijala u svojoj punoj slavi. Činom osvećenja načalstvovao je episkop bihaćko-petrovački Sergije, uz sasluženje episkopa pakračkog i slavonskog Jovana.
SPC/TV Hram
Crkva Rođenja Svetog Jovana Preteće u Jasenovcu
Ovaj čin nije bio samo simboličan gest obnove, već i duboka duhovna potvrda trajanja i nepokolebljivosti pravoslavne vere. Na mestu gde je nevino proliveno toliko krvi i gde je ljudsko bezumlje ostavilo neizbrisive tragove, episkop Sergije izgovorio je reči pune dubokog smisla i podsećanja na prošlost:
- Ne mogu a da se ne prisetim nezaboravnih reči blaženopočivšeg Patrijarha srpskog Germana, koji je baš na ovom istom mestu, u ovaj dan isti, pre četrdeset godina rekao: "Braćo, da praštamo moramo, jer je to jevanđelska zapovest, ali da zaboravimo ne možemo." Neka praunuci praunuka naših znaju da je onaj ogroman betonski Cvet na polju jasenovačkom svedok bezumlja koje nikada više ne sme da se ponovi - podsetio je vladika Sergije, dok su njegove reči odzvanjale u tišini jasenovačkih polja.
SPC/TV Hram
Vladika Sergije i vladika Jovan
Posle čina osvećenja, služena je arhijerejska liturgija, na kojoj je vladika Sergije uputio molitve za sve nevine žrtve koje su ovde stradale. Liturgija je završena pomenom svim jasenovačkim mučenicima, a zatim se sabranima obratio i episkop Jovan. Njegove reči podsetile su na težak put koji je crkva prešla, od rušenja hrama do njegove obnove i ponovnog uzdizanja u čast onih koji su život dali u ime vere.
- Rušenjem hrama započelo je veliko strašno stradanje na ovom mestu. Posle rata, jedna garaža ovde je korišćena da se služi sveta liturgija sve do 1984. godine kada je obnovljen ovaj hram. Hvala svim znanim i neznanim herojima koji su ne samo sačuvali spomen ovih žrtava, nego su se i nosili sa bezbožnim vremenima - istakao je vladika Jovan, izražavajući zahvalnost svima koji su doprineli očuvanju ovog svetog mesta.
Ovo osvećenje je ujedno uvod u centralnu proslavu četrdesete godišnjice od završetka gradnje jasenovačke Crkve Rođenja Svetog Jovana Preteče, koja će se održati 7. septembra 2024. godine u manastiru Svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu.
Toga dana svetu liturgiju služiće više arhijereja Srpske pravoslavne crkve i pomesnih crkava, a zatim će na grobnoj humci kod Cveta u Spomen-području Jasenovac biti osveštani slavski kolač i žito, u znak večne uspomene na sve one koji su stradali na ovom svetom mestu.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.