ALBANCI UDARILI NA PATRIJARHA PAVLA: U Kosovskoj Mitrovici prekrečeni murali sa likovima srpskih duhovnih vođa
Nepoznata lica, uz podršku Kosovske policije, uklonila su murale posvećene dvojici velikih duhovnika Srpske pravoslavne crkve.
Otac s bolesnim detetom, Albanac, prišao je tadašnjem vladici raško-prizrenskog, potonjem patrijarhu srpskom, da zatraži blagoslov.
Ponekad se najdublje istine otkriju nenametljivo — u tišini manastirske porte, među ljudima koji se ne poznaju, ali dele istu nevolju. U takvim trenucima postane jasno da ono što nazivamo „našim“ i „tuđim“ često nema gotovo nikakvu težinu pred bolom koji traži lek, niti pred svetinjom koja pripada Bogu. Upravo takav prizor zabeležio je patrijarh Pavle dok je služio u Dečanima, ostavivši svedočanstvo koje je kasnije objavljeno u zborniku "Serbia i komentari 1993–1995" Zadužbine Miloša Crnjanskog (posebno izdanje, 1996) - zborniku koji čuva niz njegovih misli, zapažanja i sećanja.
- Poznato je da je u Dečane, ispod ćivota Svetoga Stefana Dečanskog, zarad svojih nevolja dolazilo mnogo Šiptara, ponekad čak i u većem broju nego Srba. Desio sam se jednom u porti manastira i čuo razgovor, kada je iz crkve izlazio Šiptar sa majkom, ženom i bolesnim detetom. Jedan mladić, doseljenik iz Crne Gore, koji se tu zatekao, upita nesrećnog oca: ‘Šta ti ovde tražiš od našeg sveca?’ – ‘Ja nisam došao ni vašem ni našem svecu’ – odgovori Šiptar – ‘već svecu Božjem. A kad je Božji, onda je on i vaš i naš. Jer, da svetac misli ono što mislimo ja i ti, ne bi mu dolazili ni ja, ali ni ti.’ Crnogorac ućuta, a Šiptar mi priđe da traži blagoslov za dete - posvedočio je patrijarh srpski Pavle.
U ovoj kratkoj razmeni staje čitavo pravoslavno razumevanje svetosti: svetitelj ne pripada narodu, već Bogu. A pred Bogom, svako ko trpi bol već je ostavio iza sebe sve političke, etničke i ljudske zidove. Bolesno dete, majka koja nosi svoju brigu, otac koji traži spas - to su jezici koje sveti razumeju bez ikakvog prevoda i bez potrebe za bilo kakvim posredovanjem.
Snaga svedočanstva nije u tome što je izgovoreno gromoglasno, već u tome što je učinilo da se jedan čovek, makar na tren, suoči sa sopstvenim predrasudama. Svetac, kako nas podseća ovaj razgovor, ne brine o tome ko mu je "naš", a ko "njihov"; da je imao tu vrstu pomisli, ne bi mu dolazili ni oni koji ga prizivaju sa Istoka, ni oni sa Zapada.
U završnoj, gotovo nečujnoj poruci patrijarh Pavle otkriva ono što mnogi zaboravljaju: pred svetinjom ostaje samo ono što je čisto, a otpada sve što je u čoveku tesno i ograničeno. Ko traži blagoslov, već je na pragu Božjeg mira. A tamo gde čovek prilazi Bogu, granice prestaju da postoje. Ostaje samo put koji vodi ka isceljenju, bez obzira na ime, jezik ili narod.
Nepoznata lica, uz podršku Kosovske policije, uklonila su murale posvećene dvojici velikih duhovnika Srpske pravoslavne crkve. Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“. Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu. Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.
Šiptari u većem broju nego Srbi dolazili pred mošti Svetog Stefana Dečanskog

Sudar predrasuda i svete tišine pred moštima Dečanskog Čudotvorca

Poruka patrijarha Pavla: Blagodat ne poznaje narod, već srce koje traži isceljenje
ALBANCI UDARILI NA PATRIJARHA PAVLA: U Kosovskoj Mitrovici prekrečeni murali sa likovima srpskih duhovnih vođa
POSLE OSUDA ZBOG POJANJA NA ALBANSKOM U VISOKIM DEČANIMA, IGUMAN SAVA PORUČUJE: Već 30 godina ovde se Bog slavi na raznim jezicima!
IMALA SAM RANE NA VRATU, A ONDA JE MOJA MAJKA USNILA SVETU PETKU I DESILO SE ČUDO: Anketa – u kojim situacijama se vernici mole Prepodobnoj Paraskevi (VIDEO)
ODBILA JE DA NAPUSTI KOSOVO KADA JOJ JE ŽIVOT BIO UGROŽEN: Danas je 10 godina od kada se upokojila igumanija Pećke patrijaršije koja je spasla hiljade Srba
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Sveštenik Andrej Tkačov objašnjava kako iskušenja počinju, zašto čovek na putu ka Bogu nailazi na prepreke i na koji način se protiv zla može boriti.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.