ALBANCI UDARILI NA PATRIJARHA PAVLA: U Kosovskoj Mitrovici prekrečeni murali sa likovima srpskih duhovnih vođa
Nepoznata lica, uz podršku Kosovske policije, uklonila su murale posvećene dvojici velikih duhovnika Srpske pravoslavne crkve.
Otac s bolesnim detetom, Albanac, prišao je tadašnjem vladici raško-prizrenskog, potonjem patrijarhu srpskom, da zatraži blagoslov.
Ponekad se najdublje istine otkriju nenametljivo — u tišini manastirske porte, među ljudima koji se ne poznaju, ali dele istu nevolju. U takvim trenucima postane jasno da ono što nazivamo „našim“ i „tuđim“ često nema gotovo nikakvu težinu pred bolom koji traži lek, niti pred svetinjom koja pripada Bogu. Upravo takav prizor zabeležio je patrijarh Pavle dok je služio u Dečanima, ostavivši svedočanstvo koje je kasnije objavljeno u zborniku "Serbia i komentari 1993–1995" Zadužbine Miloša Crnjanskog (posebno izdanje, 1996) - zborniku koji čuva niz njegovih misli, zapažanja i sećanja.
- Poznato je da je u Dečane, ispod ćivota Svetoga Stefana Dečanskog, zarad svojih nevolja dolazilo mnogo Šiptara, ponekad čak i u većem broju nego Srba. Desio sam se jednom u porti manastira i čuo razgovor, kada je iz crkve izlazio Šiptar sa majkom, ženom i bolesnim detetom. Jedan mladić, doseljenik iz Crne Gore, koji se tu zatekao, upita nesrećnog oca: ‘Šta ti ovde tražiš od našeg sveca?’ – ‘Ja nisam došao ni vašem ni našem svecu’ – odgovori Šiptar – ‘već svecu Božjem. A kad je Božji, onda je on i vaš i naš. Jer, da svetac misli ono što mislimo ja i ti, ne bi mu dolazili ni ja, ali ni ti.’ Crnogorac ućuta, a Šiptar mi priđe da traži blagoslov za dete - posvedočio je patrijarh srpski Pavle.
U ovoj kratkoj razmeni staje čitavo pravoslavno razumevanje svetosti: svetitelj ne pripada narodu, već Bogu. A pred Bogom, svako ko trpi bol već je ostavio iza sebe sve političke, etničke i ljudske zidove. Bolesno dete, majka koja nosi svoju brigu, otac koji traži spas - to su jezici koje sveti razumeju bez ikakvog prevoda i bez potrebe za bilo kakvim posredovanjem.
Snaga svedočanstva nije u tome što je izgovoreno gromoglasno, već u tome što je učinilo da se jedan čovek, makar na tren, suoči sa sopstvenim predrasudama. Svetac, kako nas podseća ovaj razgovor, ne brine o tome ko mu je "naš", a ko "njihov"; da je imao tu vrstu pomisli, ne bi mu dolazili ni oni koji ga prizivaju sa Istoka, ni oni sa Zapada.
U završnoj, gotovo nečujnoj poruci patrijarh Pavle otkriva ono što mnogi zaboravljaju: pred svetinjom ostaje samo ono što je čisto, a otpada sve što je u čoveku tesno i ograničeno. Ko traži blagoslov, već je na pragu Božjeg mira. A tamo gde čovek prilazi Bogu, granice prestaju da postoje. Ostaje samo put koji vodi ka isceljenju, bez obzira na ime, jezik ili narod.
Nepoznata lica, uz podršku Kosovske policije, uklonila su murale posvećene dvojici velikih duhovnika Srpske pravoslavne crkve. Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“. Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu. Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.
Šiptari u većem broju nego Srbi dolazili pred mošti Svetog Stefana Dečanskog

Sudar predrasuda i svete tišine pred moštima Dečanskog Čudotvorca

Poruka patrijarha Pavla: Blagodat ne poznaje narod, već srce koje traži isceljenje
ALBANCI UDARILI NA PATRIJARHA PAVLA: U Kosovskoj Mitrovici prekrečeni murali sa likovima srpskih duhovnih vođa
POSLE OSUDA ZBOG POJANJA NA ALBANSKOM U VISOKIM DEČANIMA, IGUMAN SAVA PORUČUJE: Već 30 godina ovde se Bog slavi na raznim jezicima!
IMALA SAM RANE NA VRATU, A ONDA JE MOJA MAJKA USNILA SVETU PETKU I DESILO SE ČUDO: Anketa – u kojim situacijama se vernici mole Prepodobnoj Paraskevi (VIDEO)
ODBILA JE DA NAPUSTI KOSOVO KADA JOJ JE ŽIVOT BIO UGROŽEN: Danas je 10 godina od kada se upokojila igumanija Pećke patrijaršije koja je spasla hiljade Srba
Manastir Visoki Dečani posećuju turisti i vernici ne samo iz naše zemlje već iz celog sveta.
U Nacionalnom muzeju istorije Rumunije otvorena je potresna izložba o najugroženijim svetinjama Evrope – manastirima na Kosovu i Metohiji koji, uprkos nasilju i pokušajima brisanja, ostaju stubovi pravoslavne vere i identiteta jednog naroda.
Poseta visoke delegacije ruske Dume Kosmetu 1994. godine donela je neobičan i dirljiv trenutak — prizor koji je šokirao i naučnika, nekadašnjeg komunistu i kosmonauta, ostavljajući dubok trag i podsećajući na neprekidno prisustvo Božje milosti u našoj istoriji i tradiciji.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
Jednostavan stari, provereni recept za penaste kore, bogat aromatični fil i nežnu glazuru koji vraćaju porodične uspomene.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.