Wikimedia/Фотокорреспондент В. Л. Разумовский, STRINGER / AFP / Profimedia
Poseta visoke delegacije ruske Dume Kosmetu 1994. godine donela je neobičan i dirljiv trenutak — prizor koji je šokirao i naučnika, nekadašnjeg komunistu i kosmonauta, ostavljajući dubok trag i podsećajući na neprekidno prisustvo Božje milosti u našoj istoriji i tradiciji.
Prolećni dani marta 1994. godine doneli su Srbiji poseban i neobičan događaj — dolazak visoke delegacije ruske državne Dume. Na čelu ove značajne grupe bio je Aleksandar Dmitrijevič Vengerovski, tada potpredsednik Dume, dok je u sastavu bio i istaknuti poslanik Komunističke partije, naučnik i bivši kosmonaut Vitalij Ivanovič Sevastjanov.
Nakon protokolarnih razgovora i brojnih susreta, delegacija je krenula u obilazak srpskih znamenitosti, a posebno su odjeknule posete svetinjama na Kosovu i Metohiji. Njihov korak zaustavio se pred vratima manastira Visoki Dečani, gde su ih dočekali tadašnji iguman Teodosije, danas rpiskop raško-prizrenski, i jeromonah Sava, sada iguman dečanski, zajedno sa bratstvom.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Manastir Visoki Dečani
Naša drevna svetinja otvorila je svoja vrata i srca, ostavljajući dubok i neizbrisiv trag u dušama gostiju. Nakon molitve i razgledanja, delegacija je izašla u prostranu portu, gde su, okruženi prirodom kao Božjom rukom stvorenim rajem, upijali lepotu i mir ovog svetog mesta.
U tom miru iznenada se dogodilo nešto što će ostati urezano u sećanju svih prisutnih. Vitalij Ivanovič Sevastjanov, čovek nauke i razuma, bivši kosmonaut i ubeđeni komunista, iznenada je dotrčao do prevodioca, gospođe Save Rosić, bled i jasno uzbuđen:
— Pogledajte! Tamo, na kupoli hrama je anđeo – rekao je Vitalij Ivanovič Sevastjanov, prenosi crkveni časopis Svetosavsko zvonce.
Alexander Mokletsov / Sputnik / Profimedia
Vitalij Ivanovič Sevastjan je bivši ruski kosmonaut
Ova izjava izazvala je šapat među prisutnima. Sevastjanov, poznat po svom racionalnom pogledu na svet i otporu prema mistici, nakon što se smirio, sa sigurnošću je potvrdio da je usred dana, pod plavim nebom, jasno video anđela kako stoji na kupoli hrama.
Nije reč o pukoj mašti ili simbolici. Ovo je čudo koje svetinja Visoki Dečani daruje onima koji je posete — čudo koje, blagoslovom Svetog kralja Stefana Dečanskog, molitvama monaha i vernog naroda, čuva već 683 godine. Čudo koje se događa i vernicima i onima koji još traže put vere, da bi se uverili da je Bog među nama.
U manastiru Devič na Kosmetu, gde počivaju mošti Svetog Joanikija, zabeleženo je svedočanstvo iz Prvog svetskog rata koje je ostavio Sveti Nikolaj Žički – o tome kako se Božija pravda sručila na ruku podignutu protiv svetinje.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Spor oko zida na kojem se nekada nalazio lik blaženopočivšeg poglavara SPC ponovo je otvorio pitanja o pravu na očuvanje verskog i nacionalnog identiteta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Vernici iz mnogih krajeva okupili su se u manastiru da prisustvuju svečanom bdeniju, celivaju netljene mošti Svetog Stefana Dečanskog i osete duhovnu tišinu kojom drevna lavra obavija ovaj veliki praznik.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
U svojoj besedi posle liturgije, vladika Teodosije govorio je vernicima okupljenim iz svih delova Kosova i Metohije o značaju vere u iskušenjima, naglašavajući da se čak i u trenucima slabosti rađaju novi počeci i bolje sutra za Srbe na ovim prostorima.
Zadužbina Nemanjića, obasjana svetlošću novog rukopoloženja i ispunjena radošću zbog sprovedene Odluke Ustavnog suda tzv. Kosova, na koju su čekali od 2016. godine, konačno je dočekala pravdu. Uz Božju pomoć i monaško strpljenje, pravda je zadovoljena.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Spor oko zida na kojem se nekada nalazio lik blaženopočivšeg poglavara SPC ponovo je otvorio pitanja o pravu na očuvanje verskog i nacionalnog identiteta.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.