UDAR NA LAŽNU DRŽAVU IZ VATIKANA: Srpsko nasleđe je ugroženo, ne priznaju tzv. Kosovo - doneta odluka
Bjanko će na funkciji nuncija u Sloveniji i izaslanika u AP KiM naslediti Francuza Žan-Marija Špajha.
Bez obzira na trenutnu situaciju, Kosovo i Metohija ostaće srpsko zauvek.
Vojno tehnički sporazum u Kumanovu, kojim je prekinuta agresija NATO na Srbiju, odnosno Saveznu Republiku Jugoslaviju, potpisan je 9. juna 1999, pre 26 godina.
Do potpisivanja je došlo nakon mučnih petodnevnih pregovora, kasno noću 9. juna na vojnom aerodromu kod Kumanova.
Sutradan po potpisivanju Vojno tehničkog sporazuma u Kumanovu, 10. juna 1999. ondašnji generalni sekretar NATO Havijer Solana izdao je naredbu o prekidu agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju.
Bez obzira na trenutnu situaciju, Kosovo i Metohija ostaće srpsko zauvek. Da je to volja Božija, svedoči i sledeće čudo Svetog Jovana Rusa (proslavlja se 9.juna), ratnika i čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja u Grčkoj, čije se mošti nalaze u crkvi na Eviji, koju je spasao od požara.
On se prikazao grčkim vernicima u maju 1999, i oblačeći uniformu srpske vojske, rekao: "Moram u Srbiju. Braća naša tamo su napadnuta, samo zbog svog pravoslavlja, zbog svoje vere u Sina Božjeg. Hristos naš tamo opet krvari."
Prvo beše plamen. U pozadini jeziv zvuk sirene, kao zavijanje ranjenog vuka u visokoj noći, na kraju sveta. U polumraku bi povremeno bljesnula strahovita eksplozija. A onda opet samo plamen u noći.
Čovek, lep, stasit, nema više od četrdeset godina, kleči na podu štale. U dubokoj je molitvi, zatvorenih očiju, među prstima prebira brojanicu. Oko njega su životinje, krotko spavaju. Nešto me dovodi na vrata te štale, kao po pozivu. Zastajem na ulazu, posmatram. Hoću nešto da pitam, ali ne mogu da izgovorim ništa. Znam da mi slika uliva neki spokoj. Najednom, životinje se prenuše, konj se pridigao i upitno gleda čoveka.
Čovek otvara oči, polako ustaje. Skida svoju pohabanu radnu odeću. Sa zida, sa nekog čiviluka valjda, uzima maskirnu uniformu. Oblači je. Na njegovom ramenu vidim zašiven znak sa dvoglavim belim orlom, odnekud mi poznat. Tek tada čovek podiže oči k meni, pogleda me.
- Moram u Srbiju – reče. – Braća naša tamo su napadnuta samo zbog svog pravoslavlja, zbog vere svoje u Sina Božjeg. Hristos naš tamo opet krvari, opet bi da ga raspinju i čereče. Đavo se opasno zaigrao. Moramo braći pomoći, svi, onim najjačim što imamo.
Konj sam priđe, čovek hitro uzjaha. Pre no što obode konja, okrete se i reče još:
- Posvedoči. Znaš već gde i kome.
Sveštenik u crkvi Svetog Jovana Rusa u Prokopionu, Novom Prokopionu, u brdima grčkog ostrva Evija, već treći put za četiri dana sluša opis istog sna. Iznose ga ga različiti ljudi, sa tri udaljene strane grčke zemlje, koji su sami došli na Eviju, u ovaj hram, da baš tu posvedoče.
Više od dva meseca devetnaest zemalja Severoatlantskog pakta besomučno bombarduje malenu pravoslavnu Srbiju. Gađaju porodilišta, škole, mostove, putničke vozove, redakcije, pijace na pazarni dan, centre varoši, elektroenergetska postrojenja, skladišta hemijske industrije.
Koriste punjenja sa osiromašenim uranijumom i obogaćenim lažima, kasetne i grafitne bombe, svakojaka smrtonosna i trovačka čudesa. Ali mala hristonosna zemlja, podvižnička i herojska, ne odstupa. Ne odustaje od sebe.
Starešina crkve Svetog Jovana Rusa u Prokopionu pažljivo je saslušao sva tri putnika iz daleka. Potom je naložio da se služe molebani Svetom Jovanu Rusu, čije netruležne mošti počivaju u kivotu nasred hrama.
Na nedeljnim liturgijama mošti su otvorene, da bi verni narod mogao da im se pokloni i celiva ih.
Iz Novog Prokopiona dopis je u leto 1999. stigao u Eparhiju vranjsku. Sveštenici sa Evije opisali su svedočenja o čudesnom javljanju Svetog Jovana Rusa i njegovoj objavi da odlazi u pomoć Srbiji.
- Podsetimo, Vojno-tehnički sporazum u Kumanovu, kojim je okončana oružana agresija devetnaest zemalja Severoatlantskog pakta na Srbiju, potpisan je 9. juna. Na dan smrti i proslavljanja Svetog Jovana Rusa. Srbija je iz tog bezočnog i neravnopravnog rata izašla vojno neporažena, što je ravno čudu – pričaju monahinje manastira Sveti Pantelejmon u selu Lepčince, nadomak Vranja.
Upravo tu, u Lepčincu, 22 kilometra jugoistočno od Vranja, u metohu manastira Prohor Pčinjski, na osnovu svedočenja sa Evije, nastala je jedna od najneobičnijih ikona u pravoslavlju. Ikonu su naslikale monahinje ovog manastira, a nalazi se na posebnom mestu u crkvi. Sveti Jovan Rus je u stojećem stavu, u uniformi srpske vojske, sa znakom srpskog dvoglavog belog orla na ramenu.
- Po višnjem blagoslovu, želeli smo da načinimo znamen koji će nas podsećati na pomoć Svetog Jovana našem narodu u tom veoma teškom i za nas tako uzvišenom periodu - kažu sestre iz Lepčinca, piše eparhija zvorničko - tuzlanska.
A u akatistu Svetom pravednom Jovanu Ruskom Čudotvorcu, koji se čita svakog 9. juna, pored ostalog se kaže:
Tebe, izabranog ispovednika Hristovog i čudotvorca predivnog, BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Bjanko će na funkciji nuncija u Sloveniji i izaslanika u AP KiM naslediti Francuza Žan-Marija Špajha. Incident u Severnoj Mitrovici izazvao je buru u javnosti i oštar odgovor Crkve, koja upozorava na rastuće pritiske nad Srbima na Kosovu i apeluje da hitno reaguju kako bi se sprečila dalja eskalacija. U manastiru koji kroz vekove čuva identitet i duhovnost srpskog naroda, na praznik čudotvorne ikone, sabrani vernici iz otadžbine i rasejanja ponovo su se poklonili svetinji poznatoj kao Krasnica Pećka – zaštitnici srpskog roda. Jerinić je istakao da su do sada sa groblja u Lipljanu izvršene tri ekshumacije i da se trude i porodicama savetuju da to ne čine.Agonija trajala 78 dana
Svetitelj u Srpskoj uniformi
pobornika svete vere pravoslavne,
koji u Rusiji bi rođen i u zemlji jeladskoj zasija,
svetoga pravednog Jovana, pohvalnim pesmama proslavljamo:
ti pak, ugodniče Božiji, stojeći pred Prestolom Cara Slave,
od svih nevolja oslobodi nas koji s ljubavlju i blagodarenjem kličemo:
Raduj se, zemaljski angele i nebesni čoveče!
Raduj se, blagodati imenjače!
Raduj se, vencem ispovedničkim od Gospoda ukrašeni!
Raduj se, jer si zemlju jeladsku čudesima svojim ispunio!
Raduj se, zvezdo zemlje ruske!
Raduj se, jer otadžbinu zemnu u molitvama svojim ne ostavljaš!
Raduj se, Sveti pravedni Jovane, brzi pomoćniče i preslavni čudotvorče!
UDAR NA LAŽNU DRŽAVU IZ VATIKANA: Srpsko nasleđe je ugroženo, ne priznaju tzv. Kosovo - doneta odluka
KOSOVSKI POLICAJAC DAVIO MALOLETNOG SRBINA: Vapaj Eparhije raško-prizrenske međunarodnoj zajednici da zaustavi nasilje (UZNEMIRUJUĆI VIDEO)
PRED OVOM IKONOM NA KOSOVU DEŠAVAJU SE ČUDA: Proslavljen praznik Pećke Bogorodice, koju je naslikao apostol Luka, a u Srbiju doneo Sveti Sava
"TU MI JE SAHRANJENA CELA PORODICA, A OVO JE SAD DA BOG SAČUVA" Iskopavaju se grobovi Srba na Kosmetu - sveštenik užasnut (FOTO, VIDEO)
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Veteran američke vojske ispričao je kako se na Kosovu prvi put upoznao sa srpskim pravoslavljem.
U drevnom hramu Bogorodice Ljeviške, uz molitve, suze i pesmu, obeležen je završetak školovanja desete generacije obnovljene prizrenske Bogoslovije — simbola postojanosti, vere i nade u srcu Metohije.
Hilandarski post se smatra najstrožim.
U tišini bola, rađa se snaga.
Lokalni vođa zajednice Danijel Abomtse opisao je napad.
"Ako se dva od vas slože na zemlji u bilo kojoj stvari za koju se uzmole, daće im Otac moj koji je na nebesima."
Bez obzira na trenutnu situaciju, Kosovo i Metohija ostaće srpsko zauvek.
Tražimo da pre nego što se vratimo u prah iz koga smo sazidani, dobijemo priliku da se pokajemo, da se vratimo u naručje Oca.
Naredna tri dana možemo videti pokošenu travu na podu crkve.
Crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice i spomenik je kulture od velikog značaja.
Sabran narod, reč mitropolita Ilariona, večernje bogosluženje i litija oko hrama Svete Trojice učinili su da Negotin, uoči hramovne slave, postane svedok živog susreta neba i zemlje.
Naredna tri dana možemo videti pokošenu travu na podu crkve.
Nakon snažnog podrhtavanja tla u februaru, a zatim ponovo 7. juna, mnogi svetogorski manastiri upozoravaju da su ostavljeni bez adekvatne zaštite, dok se sveti prostor suočava s ozbiljnim oštećenjima i potpunim izostankom konkretnih mera.