Negotin je uoči hramovne slave Sabornog hrama Svete Trojice disao punim liturgijskim dahom. U porti hrama, pod tišinom večernjeg neba, sabralo se mnoštvo vernih, noseći u sebi ono što je najvažnije — tiho srce, spremno na zahvalnost.
Svečano večernje bogosluženje s petohlebnicom služio je mitropolit Timočki Ilarion, čiji spokojni lik i smirena reč već godinama unose svetlost u duhovni život Timočke eparhije. Sasluživali su ga sveštenoslužitelji iz raznih krajeva eparhije, u molitvenom jedinstvu koje ne poznaje razdaljinu ni granice.
Hor negotinskog hrama, zajedno sa čtecom Darkom Đorđevićem, podario je večeri notu uzvišene jednostavnosti. Svaka ispojana reč bila je molitva, svaka tišina između tonova — prostor u kom je duša mogla da se uzdigne.
U prazničnoj besedi, vladika timočki Ilarion je blago, ali duboko podsetio prisutne da je već samo naše postojanje u veri dar koji zaslužuje neprestano blagodarenje. U svetu gde se često traga za vanrednim dokazima prisustva Božijeg, vladika nas je vratio temelju — Hristovom Jevanđelju koje nosimo, i koje, kada mu ostanemo verni, postaje najjače svedočanstvo Božije blizine.
Na kraju bogosluženja, litija je krenula u ophod oko hrama. U hodu vere, pod svetlošću kandila i mesečine, koraci Negotinaca nisu bili samo kretanje kroz prostor, već izraz neprekidnog traženja Boga u svakodnevici. Litija nije bila samo obred, već živa ikona Crkve u pokretu, naroda u hodočašću ka Carstvu nebeskom.
U Negotinu je te večeri sve bilo na svom mestu — i miris tamjana, i tišina porte, i reč arhijereja, i hleb koji nas podseća na Nebesku trpezu. A najviše od svega — srce naroda koje zna da zahvali.
U drugu nedelju Časnog posta, kada se slavi spomen Svetog Grigorija Palame, vladika timočki služio je liturgiju, podsećajući vernike na važnost vere koja nadmašuje ljudsku logiku i otvara vrata božanskog isceljenja.
Liturgijskim sabranjem i bratskom ljubavlju, u Sabornom hramu Rođenja Presvete Bogorodice, udruženje Bogorodičino bratstvo proslavilo je praznik Živonosnog Istočnika, uz blagoslov mitropolita timočkog i sveštenstva.
Zahvaljujući podršci opštine Majdanpek, blagoslovu vladike Ilariona i pomoći vernog naroda, hram u Donjem Milanovcu dobio je novi živopis, ozvučenje, rasvetu i gorionik.
Na praznik Pedesetnice, u prisustvu patrijarha Porfirija i vladike Siluana, sveta relikvija – leva ruka prvog srpskog arhiepiskopa – ispraćena je iz Hrama Svetog Save ka svetinji kraj Prijepolja.