Aktuelno iz SPC 09.06.2025 | 10:35

KANDILA, TIŠINA I HLEB BLAGODARNOSTI: Kako je Negotin uz petohlebnicu dočekao praznik Duhova

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KANDILA, TIŠINA I HLEB BLAGODARNOSTI: Kako je Negotin uz petohlebnicu dočekao praznik Duhova
Foto: preuzeto sa spc.rs

Sabran narod, reč mitropolita Ilariona, večernje bogosluženje i litija oko hrama Svete Trojice učinili su da Negotin, uoči hramovne slave, postane svedok živog susreta neba i zemlje.

Negotin je uoči hramovne slave Sabornog hrama Svete Trojice disao punim liturgijskim dahom. U porti hrama, pod tišinom večernjeg neba, sabralo se mnoštvo vernih, noseći u sebi ono što je najvažnije — tiho srce, spremno na zahvalnost.

Svečano večernje bogosluženje s petohlebnicom služio je mitropolit Timočki Ilarion, čiji spokojni lik i smirena reč već godinama unose svetlost u duhovni život Timočke eparhije. Sasluživali su ga sveštenoslužitelji iz raznih krajeva eparhije, u molitvenom jedinstvu koje ne poznaje razdaljinu ni granice.

Hor negotinskog hrama, zajedno sa čtecom Darkom Đorđevićem, podario je večeri notu uzvišene jednostavnosti. Svaka ispojana reč bila je molitva, svaka tišina između tonova — prostor u kom je duša mogla da se uzdigne.

U prazničnoj besedi, vladika timočki Ilarion je blago, ali duboko podsetio prisutne da je već samo naše postojanje u veri dar koji zaslužuje neprestano blagodarenje. U svetu gde se često traga za vanrednim dokazima prisustva Božijeg, vladika nas je vratio temelju — Hristovom Jevanđelju koje nosimo, i koje, kada mu ostanemo verni, postaje najjače svedočanstvo Božije blizine.

Na kraju bogosluženja, litija je krenula u ophod oko hrama. U hodu vere, pod svetlošću kandila i mesečine, koraci Negotinaca nisu bili samo kretanje kroz prostor, već izraz neprekidnog traženja Boga u svakodnevici. Litija nije bila samo obred, već živa ikona Crkve u pokretu, naroda u hodočašću ka Carstvu nebeskom.

U Negotinu je te večeri sve bilo na svom mestu — i miris tamjana, i tišina porte, i reč arhijereja, i hleb koji nas podseća na Nebesku trpezu. A najviše od svega — srce naroda koje zna da zahvali.