KAKO JE ZVONIMIRA BREBERA PRONAŠLA KRSNA SLAVA NA MOSTU SLOBODE 1999. GODINE: Neverovatna priča Novosađanina koja tera suze na oči
Breber je teško ranjen prilikom rušenja novosadskog mosta, ali tom prilikom je doživeo i neverovatno iskustvo.
Liturgijskim sabranjem i bratskom ljubavlju, u Sabornom hramu Rođenja Presvete Bogorodice, udruženje Bogorodičino bratstvo proslavilo je praznik Živonosnog Istočnika, uz blagoslov mitropolita timočkog i sveštenstva.
Tamo gde se vera u tišini srca greje, a molitva poput tamjana uzlazi ka nebu, u Zaječaru je zasijala nova svetlost bratstva i ljubavi. Na praznik Živonosnog istočnika (Istočni petak), udruženje Bogorodičino bratstvo prvi put je svečano obeležilo svoju krsnu slavu, sabrano oko izvora života – Presvete Bogorodice.
Slavlje je započelo svečanim liturgijskim sabranjem u Sabornom hramu Rođenja Presvete Bogorodice. Liturgiju je služio mitropolit timočki Ilarion, uz sasluženje arhimandrita Kozme, protojereja-stavrofora Igora Ivkovića, protojereja Tomislava Stankovića, protonamesnika Marka Radosavljevića i Dragana Blindžova, kao i đakona Uroša Pamučara.
U nadahnutoj besedi, mitropolit Ilarion je članovima bratstva čestitao slavu, a svim vernicima poželeo duhovno ukrepljenje, zdravlje i mir u srcu. Podsetio je da nam preko Presvete Bogorodice uvek dolazi Božanska blagodat – ona nevidljiva uteha koja nas podiže, hrabri i vodi kroz sve životne izazove.
Nakon liturgijskog sabranja, slavlje se nastavilo u prostorijama Crkvene opštine Zaječar, gde je domaćin bio protojerej-stavrofor Igor Ivković. U duhu tradicije i vere, deo slavskog kolača preuzeo je Dragan Topić, koji je prihvatio kumstvo za narednu godinu.
Prva slava Bogorodičinog bratstva u Zaječaru ostaće upamćena kao rast novog duhovnog stabla, čiji će plodovi ljubavi, vere i zajedništva, uz pomoć Presvete Majke, nastaviti da se šire među vernicima.
Breber je teško ranjen prilikom rušenja novosadskog mosta, ali tom prilikom je doživeo i neverovatno iskustvo.
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
U prisustvu više arhijereja, monaštva i vernog naroda, molitveno i dostojanstveno proslavljeni praznik Blagovesti i uspomena na Prepodobnog Justina Ćelijskog – blagovesnika srpskog roda, uz snažnu besedu mitropolita Ilariona.
Supruga poznatog atinskog preduzetnika pred kamerama je posvedočila kako su ikona Bogorodice Osloboditeljice i brojanica sa Svete gore spasili živote njenoj porodici.
Uoči praznika Vratnjanske ikone Presvete Bogorodice Domostrojiteljnice, mitropolit Ilarion zamonašio je novu sestru ove svetinje, a prazničnu radost upotpunile su duhovne pesme, molitve i velika dobročinstva.
Sabran narod, reč mitropolita Ilariona, večernje bogosluženje i litija oko hrama Svete Trojice učinili su da Negotin, uoči hramovne slave, postane svedok živog susreta neba i zemlje.
Zahvaljujući podršci opštine Majdanpek, blagoslovu vladike Ilariona i pomoći vernog naroda, hram u Donjem Milanovcu dobio je novi živopis, ozvučenje, rasvetu i gorionik.
U drugu nedelju Časnog posta, kada se slavi spomen Svetog Grigorija Palame, vladika timočki služio je liturgiju, podsećajući vernike na važnost vere koja nadmašuje ljudsku logiku i otvara vrata božanskog isceljenja.
Poštanska marka na kojoj je ikona Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, kao most između istorije, umetnosti i savremenog života.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.