Poseta tokom koje je poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovan visokim crkvenim ordenom, proglašen za počasnog doktora i razgovarao sa patrijarhom Kirilom i predsednikom Putinom, zaokružena je dostojanstvenim ispraćajem na aerodromu Šeremetjevo.
Pod svodom ruskog neba, zaustavio se još jedan važan trenutak za Pravoslavlje. Na aerodromu Šeremetjevo, u miru i dostojanstvu, okončana je poseta patrijarha srpskog Porfirija Rusiji.
Ispraćaj patrijarha srpskog bio je više od običnog protokolarnog čina — bio je svedočanstvo ljubavi i jedinstva u veri koje vekovima vezuju Srpsku i Rusku pravoslavnu crkvu. patrijarha Porfirija do poslednjeg trenutka pratila je bratska pažnja domaćina: mitropolit voskresenski Grigorije, načelnik administrativnih poslova Moskovske patrijaršije; njegov zamenik, episkop pavlovskoposadski Siluan; episkop remezijanski Stefan, starešina Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi; protojerej Nikolaj Balašov, savetnik patrijarha moskovskog i cele Rusije; protojerej Igor Jakimčuk i iguman Teofan iz Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije, kao i ambasador Republike Srbije u Rusiji, Momčilo Babić, sa saradnicima.
Srpsku delegaciju činili su istaknuti predstavnici Crkve: mitropolit bački Irinej, episkop remezijanski Stefan, arhimandrit Hariton, iguman manastira Kovilj, kao i protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta patrijarha. Uz njih su bili i rektor Bogoslovije Svetog Save u Beogradu protođakon Radomir Vrućinić, protođakon Radojica Žagran, arhiđakon Justin iz manastira Kovilj, đakon Ivan Vasiljević i ipođakoni Dejan Nakić i Vladimir Jelić.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Tokom posete Rusiji, patrijarh srpski odlikovan je Ordenom Svetog ravnoapostolnog kneza Vladimira i proglašen za počasnog doktora teologije Moskovske duhovne akademije
Tokom posete Rusiji, patrijarh srpski Porfirije ostvario je niz važnih susreta i primio visoka priznanja, što je dodatno učvrstilo veze između Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve. U Moskvi se sastao s patrijarhom moskovskim i sve Rusije Kirilom, s kojim je razgovarao o izazovima sa kojima se suočava pravoslavna crkva i o saradnji dve crkve i dva naroda. Takođe, sastao se i s predsednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom, ističući duhovnu bliskost srpskog i ruskog naroda.
Tokom posete, patrijarh Porfirije obišao je nekoliko velikih ruskih svetinja, među kojima je i Pokrovski manastir u Moskvi, gde se poklonio moštima svete Matrone Moskovske. Za izuzetne zasluge u jačanju pravoslavnog jedinstva, odlikovan je Ordenom Svetog ravnoapostolnog kneza Vladimira i proglašen za počasnog doktora teologije Moskovske duhovne akademije.
Ova poseta bila je izraz međusobnog poštovanja, ali i živo svedočanstvo zajedničkog hoda kroz vreme i iskušenja, oslonjenog na nepokolebljivu veru u Hrista. U rečima, molitvama i susretima koji su je obeležili, ogleda se duh bratske povezanosti — tih, nenametljiv, ali postojan.
Dok su se svetla piste stapala sa sumrakom, srce pravoslavlja nastavilo je da kuca istim ritmom u dve bratske zemlje, podsećajući da svaka istinska poseta ne znači kraj, već novi početak u zajedničkom služenju Bogu i ljudima.
Na poziv Moskovske patrijaršije, poglavar Srpske pravoslavne crkve doputovao je u rusku prestonicu, gde je, zajedno s patrijarhom Kirilom, razgovarao s predsednikom Rusije o ulozi pravoslavlja u savremenom svetu i duhovnoj povezanosti dva naroda.
U danima Svetle sedmice, patrijarh srpski Porfirije i patrijarh moskovski Kiril susreli su se u ozračju Vaskrsenja, svedočeći neraskidivo duhovno jedinstvo Srpske i Ruske Pravoslavne Crkve, uz poruke nade, ljubavi i vere u Hrista Vaskrslog.
Delegacija Srpske pravoslavne crkve, u okviru zvanične posete Rusiji, obišla je manastire Novojerusalimski i Savino-Storoževski, gde su ih dočekali domaćini iz Moskovske patrijaršije.
U jednoj od najznačajnijih duhovnih lavri pravoslavlja, patrijarh moskovski Kiril svečano je uručio najviše odlikovanje Ruske pravoslavne crkve srpskom patrijarhu, u znak dubokog poštovanja i jačanja neraskidivih veza između dva bratska naroda i crkava.
U svečanoj atmosferi Trojice-Sergijeve lavre, u prisustvu patrijarha Kirila i uglednih jerarha, srpski patrijarh ovenčan je visokim priznanjem za doprinos bogoslovlju i bratstvu dva naroda koje povezuje viševekovna duhovna veza.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Tokom boravka u Moskvi, poglavaru Srpske pravoslavne crkve biće dodeljena titula počasnog doktora bogoslovskih nauka, a 25. aprila služiće Božanstvenu liturgiju u čuvenoj Trojice-Sergijevoj lavri. U planu su i posete svetinjama, susreti sa vernicima i razgovori o produbljivanju bratskih odnosa između dve sestrinske Crkve.
Episkop remezijanski Stefan o svojoj prvoj godini na čelu Srpskog podvorja u Moskvi, o iskustvima iz manastira Ostrog, studijama na Moskovskoj duhovnoj akademiji i nezaboravnom duhovnom pozivu koji ga vodi ka svetlosti i jedinstvu dva bratska naroda.
Na obeležavanju hramovne slave Petropavlovskog hrama Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi služena je liturgija uz prisustvo srpskih ministara i ruskih mitropolita, dok je episkop Stefan upozorio na stradanje hrišćana u Damasku, Ukrajini i na Kosovu.
U iskrenom duhu pravoslavnog jedinstva, patrijarh srpski uputio je srdačne želje poglavaru Ruske Crkve, podsećajući na duboku povezanost dva naroda i nedavnu posetu svetinjama Moskve.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.