RUSKI PATRIJARH KIRIL ZAGRMEO ZBOG IZJAVE O ISLAMU: Oglasili se i iz državnog vrha - palo razrešenje
Prema rečima patrijarha, izjave protiv islama su provokacija, čak i kada se iznose pod izgovorom brige za Ruse i rusku kulturu.
Na obeležavanju hramovne slave Petropavlovskog hrama Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi služena je liturgija uz prisustvo srpskih ministara i ruskih mitropolita, dok je episkop Stefan upozorio na stradanje hrišćana u Damasku, Ukrajini i na Kosovu.
Na praznik Svetih slavnih i svehvalnih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla, Podvorje Srpske Pravoslavne Crkve u Moskvi svečano je proslavilo svoju hramovnu slavu. Petropavlovski hram na Jauzi bio je ispunjen vernicima, sveštenstvom i visokim gostima iz Srbije i Rusije, koji su zajedno uzneli molitve za mir i jedinstvo.
Liturgija koju su služile vladike iz tri pomesne Crkve
Božansku Liturgiju služili su mitropolit volokolamski Antonije, predsednik Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije; mitropolit filipopoljski Nifont, predstavnik Patrijarha antiohijskog i svega Istoka pri Patrijarhu moskovskom i cele Rusije i episkop remezijanski Stefan, starešina Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi.
Sasluživalo je i više uglednih sveštenika i predstavnika drugih pravoslavnih Crkava: protojerej Nikolaj Balašov, savetnik Patrijarha moskovskog i cele Rusije; arhimandrit Serafim (Šemjatovski), predstavnik Pravoslavne Crkve Čeških zemalja i Slovačke pri Moskovskom patrijaršijskom tronu; protojerej Igor Jakimčuk, zamenik predsednika Odeljenja za spoljne crkvene veze; protojerej Sergej Gutenko iz Luganska, kao i protojerej Milan Pantelić, brat blažene uspomene episkopa Antonija, nekadašnjeg starešine Podvorja.
Prisustvo srpskih državnih zvaničnika u Moskvi
Liturgiji su prisustvovali i ministar kulture Republike Srbije Nikola Selaković, kao i ministar-savetnik Ambasade Srbije u Moskvi Gordana Božić, čime je ovaj događaj dobio i značajnu državnu notu.

Molitve, osvećenje krsta i bratsko sabranje
Nakon liturgije, osvećeni su slavski darovi, dok su sveštenici i hor otpevali tropar i kondak u čast apostola. Mitropolit Antonije je potom osveštao krst na grobu episkopa Antonija Pantelića, koji se nalazi pored hrama, a koji je od 2002. do svoje smrti 2024. godine bio starešina Podvorja i ostavio dubok trag u životu srpske zajednice u Rusiji.
Usledila je litija oko hrama, a zatim je mitropolit Antonije, u ime Njegove Svetosti Patrijarha moskovskog i cele Rusije Kirila i u svoje lično ime, čestitao krsnu slavu prisutnima, naglasivši snažno bratsko jedinstvo između Ruske i Srpske Pravoslavne Crkve i njihovih poglavara, patrijarha Kirila i patrijarha Porfirija. U znak sećanja na hramovnu slavu, episkopu Stefanu je darovana panagija.
Potresna poruka episkopa Stefana o stradanju hrišćana
U svom pozdravnom slovu, vladika Stefan je izrazio duboku zahvalnost svim prisutnima, posebno mitropolitu Antoniju, i uputio dirljivu poruku celom pravoslavnom svetu:
– Danas ceo svet prolazi kroz mnoge tegobe i iskušenja. Kao i u drevna vremena, hrišćani su izloženi progonima i napadima. Nedavno se dogodila tragedija u hramu u Damasku i zajedno sa vašom Crkvom oplakujemo žrtve i molimo se za oporavak povređenih. Stalni napadi na pravoslavne hrišćane dešavaju se i u Ukrajini i na Kosovu. Naša zajednička molitva za žrtve i povređene pomaže nam da prevaziđemo sve nedaće i nastavimo da donosimo svetlost Hristovu svetu, prosvetljujući sve nas – poručio je episkop Stefan.
Zajednička trpeza i razgovori o budućnosti
Svečanost je završena bratskim sabranjem i trpezom ljubavi, na kojoj su se mogli čuti razgovori o zajedničkim projektima SPC i RPC, ali i o snazi vere koja u teškim vremenima ostaje jedina nada i oslonac pravoslavnih naroda.
Prema rečima patrijarha, izjave protiv islama su provokacija, čak i kada se iznose pod izgovorom brige za Ruse i rusku kulturu.
Godine 2022. ministar prosvete Sergej Kravcov najavio je ažuriranje pravila pisanja reči "Bog", budući da to prethodno nije bilo regulisano pravilima ruske ortografije i interpunkcije iz 1956. godine. U novim pravilima predloženo je da se ta reč piše velikim slovom.
Uz blagoslov vladike remesijanskog Stefana, štampana je posebna knjižica u kojoj su sabrani život i čuda ovog velikog svetitelja, čija kopija ikone sa delićem moštiju krasi hram Svetih apostola Petra i Pavla u ruskoj prestonici.
Na praznik sabora svetih 12 apostola, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju na Karaburmi i u snažnoj besedi upozorio vernike da nijedna odluka u životu nije bez posledica.
U ovim prostorima brišu se uobičajene granice - dolaze i vernici i oni koji to nisu, privučeni mirom, razgovorom i atmosferom koja ne nameće, već poziva na zadržavanje.
Desetine hiljada vernika u Moskvi obeležile su krštenje Rusi, a poglavar Ruske pravoslavne crkve poručio da narod bez duhovnih temelja sam sebe uništava.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Kurdkinja iz Danilovgrada primila pravoslavlje u manastiru Ždrebaoniku, u blizini Danilovgrada.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
Osvetivši nove manastirske objekte, poglavar Srpske pravoslavne crkve upozorio je da bez lične želje nema susreta sa Bogom, ma koliko dar bio velik.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.