Uz blagoslov vladike remesijanskog Stefana, štampana je posebna knjižica u kojoj su sabrani život i čuda ovog velikog svetitelja, čija kopija ikone sa delićem moštiju krasi hram Svetih apostola Petra i Pavla u ruskoj prestonici.
Sa blagoslovom vladike remesijanskog Stefana, starešine Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi, objavljen je Akatist svetom i bogonosnom ocu Vasiliju, mitropolitu ostroškom Čudotvorcu, na crkvenoslovenskom jeziku, namenjen vernicima u Rusiji.
Kako navodi zvanični veb-sajt Podvorja SPC u Moskvi, knjižica sadrži ceo tekst Akatista i kratko žitije Svetog Vasilija Ostroškog, zajedno sa opisima njegovih čuda.
U crkvi Svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla, pri Podvorju SPC u Moskvi, čuva se kopija ikone Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca sa delićem njegovih svetih moštiju.
http://serbskoe-podvorie.ru
Akatist Svetom Vasiliju Ostroškom objavljen u Rusiji
Sveti Vasilije Ostroški rođen je u Popovom Selu u Hercegovini, od prostih i bogobojažljivih roditelja. Još od mladosti ispunjavao ga je oganj ljubavi prema Crkvi Božijoj, te kada je odrastao, otišao je u manastir Uspenja Presvete Bogorodice u Trebinju i zamonašio se. Vrlo brzo postao je poznat po svom ozbiljnom i retkom podvižničkom životu, jer je na sebe uzimao teške podvige, svaki teži od prethodnog. Kasnije je, protiv svoje volje, izabran i rukopoložen za episkopa Zahumsko-skenderijskog.
Kao episkop, najpre je živeo u manastiru Tvrdoš, odakle je, kao dobar pastir, utvrđivao svoje stado u pravoslavnoj veri, čuvajući ga od surovosti Turaka i lukavstva Latina. Kada su ga neprijatelji snažno pritiskali, a Tvrdoš bio razoren od Turaka, Sveti Vasilije se preselio u Ostrog, gde je nastavio da živi strogo podvižnički, štiteći svoje verne neprestanim i blagim molitvama. Mirno se upokojio u Gospodu u XVII veku, a njegove svete mošti ostale su netruležne, cele i čudotvorne, isceljujući bolesne do dana današnjeg.
Schutterstock/AntonenkoS/SPC
Sveti Vasilije Ostroški
Čudesa na grobu Svetog Vasilija nemaju broja. I hrišćani i muslimani sa žarom dolaze njegovim moštima, pronalazeći isceljenje od najtežih bolesti i patnji. Svake godine, na praznik Pedesetnice (Duhove), sabira se veliki narodni sabor u Ostrogu.
Sveti Vasilije Ostroški poštovan je među pravoslavnim vernicima širom sveta, a osim u srpskim zemljama, gde ga vernici ga smatraju “narodnim svecem”, naročito ga voli ruski narod.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Reči velike ruske svetiteljke zapisane su u njenom žitiju, a ono što je rekla pred smrt decenijama kasnije dobilo je potpuno novo značenje, kada su hiljade vernika počele da dolaze na mesto gde počivaju njene mošti.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.