"IZ SNA SU ME PROBUDILI KORACI, ZNALA SAM KO HODA": Neverovatno svedočenje Beograđanke koja je otišla na Ostrog i tamo doživela čudo
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
U svetlosti jutarnjeg sunca koje se probijalo kroz stenoviti masiv Ostroške gredine, crkva Svete Trojice u Donjem manastiru Ostrog bila je 22. juna 2025. godine mesto duboke duhovne obnove. Na dan kada pravoslavna crkva proslavlja Svetog Kirila Aleksandrijskog, svetu liturgiju služio je umirovljeni episkop niški Jovan – nekadašnji iguman upravo ove svete obitelji, koju je predano vodio od 1981. do 1991. godine.
Vernici pristigli iz raznih krajeva
U prisustvu brojnih vernika koji su pristigli iz raznih krajeva, te sveštenika i monaha iz više eparhija, Liturgija je odzvanjala molitvom, tišinom i suzama zahvalnosti pred moštima Svetog Vasilija Ostroškog. Saslužitelji episkopu Jovanu bili su jeromonasi Stefan, Nikolaj i Natanailo, kao i protojereji iz budimljansko-nikšićke, banatske i bihaćko-petrovačke eparhije. Hram je bio ispunjen molitvom, ali i snažnim rečima koje su dolazile iz srca onoga koji je, pre više od tri decenije, rukovodio ovom svetinjom.
Svetost kao odgovornost svakog hrišćanina
U nadahnutoj besedi, vladika Jovan podsetio je da Crkva ne postoji samo kao spomenik, nego kao živa zajednica ljudi koji su pozvani na svetost:
– Veličina jednog naroda meri se po broju svetitelja. A svetost podrazumeva odgovornost. Svi smo pozvani da budemo sveti, bez kompleksa, bez sumnje, u meri u kojoj se hristijanizujemo i ocrkvljujemo – rekao je episkop, naglašavajući da je duhovni život nešto više od spoljnog izraza religioznosti.

Post nije dijeta, već oružje protiv demona
Govoreći o liturgijskom postu, vladika se osvrnuo na čestu grešku savremenog čoveka da post svodi na dijetu:
– Post nije dijeta. Post je oružje protiv demona. Uz molitvu, post osvećuje čoveka i njegov dom. Međutim, bez milosrđa, bez opraštanja, bez blagosti srca, sve je to prazno. Ako nismo oprostili neprijateljima, ne treba da se pričešćujemo – poručio je vladika, podsetivši da je Sveti Vasilije upravo zbog jevanđelskog života postao simbol isceljenja i utehe u srpskom narodu.
Opomena narodu: Bez svetosti nema budućnosti
Posebno snažno odjeknule su njegove reči o unutrašnjoj bolesti naroda – zavisti:
– Danas pametni ljudi odlaze iz zemlje jer ih ovde osporavamo. Fali nam domaćinski odnos. Ako se uništi porodica, ako ne vaspitavamo decu, ako nema poštovanja, neće biti ni svetosti. Bez svetosti – nema budućnosti – rekao je episkop Jovan, pogledom zagledan u vernike koji su s pažnjom upijali svaku reč.
Ostrog kao tiha propoved savesti
Njegova beseda nije bila samo opomena, već i nežna molba narodu da se vrati korenima – Crkvi, porodici, oproštaju. U atmosferi dubokog duhovnog sabranja, kao da je vreme stalo. Ostrog je tog dana disao dahom predanja, podsećajući sve prisutne da svetost nije rezervisana za izabrane, već ponuđena svima – kao blagoslov, ali i kao zadatak.
U rečima nekadašnjeg igumana, Ostrog je ponovo progovorio. Glasom mudrog pastira, kroz tišinu stene i plač pokajnika.
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
U svetinji gde se vera pretače u nadu, a tišina u blagodat, episkop bihaćko-petrovački predvodio je bogosluženje u manastiru Ostrog, okupljajući vernike uoči Strasne sedmice i Hristovog Vaskrsenja.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Mati Nedelja govori kako joj je bolest postala prilika za obraćenje mnogih ljudi i potvrda da Gospod sve preobražava na korist čoveka.
Vernici dolaze na Ostrog upravo zbog čuda koja se, kako tvrde, i danas tamo dešavaju – isceljenja, unutrašnjeg mira, duhovnih preokreta.
Vernici misle da će, ako ostave papuče, brojanice, majice, kape, prstenje i slične predmete na putu prema Ostrogu - Sveti Vasilije pomoći onome kome predmet pripada.
U Sabornom hramu Svetog Nikolaja liturgijskim obredima i molitvenim zajedništvom potvrđena tradicija obrazovanja novih generacija sveštenika i jačanja vere u srpskom narodu.
Na liturgiji u hramu Svetog velikomučenika Dimitrija u Kragujevcu mitropolit šumadijski istakao je snagu molitve, upozoravajući vernike na opasnosti zloupotrebe duhovnih darova i verovanja u gatare.
Ulazili su u oltar, ispovedaonicu i trapove, a odgovor mitropolita Metodija oduševio je vernike: „Krijem ga u svom srcu“
Na književnoj večeri u Nikšiću, mitropolit budimljansko-nikšićki poručio da se mudrost, ljubav i žrtva moraju graditi u skladu sa pobedničkim nizom srpskih vitezova.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na književnoj večeri u Nikšiću, mitropolit budimljansko-nikšićki poručio da se mudrost, ljubav i žrtva moraju graditi u skladu sa pobedničkim nizom srpskih vitezova.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.