"IZ SNA SU ME PROBUDILI KORACI, ZNALA SAM KO HODA": Neverovatno svedočenje Beograđanke koja je otišla na Ostrog i tamo doživela čudo
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
U svetlosti jutarnjeg sunca koje se probijalo kroz stenoviti masiv Ostroške gredine, crkva Svete Trojice u Donjem manastiru Ostrog bila je 22. juna 2025. godine mesto duboke duhovne obnove. Na dan kada pravoslavna crkva proslavlja Svetog Kirila Aleksandrijskog, svetu liturgiju služio je umirovljeni episkop niški Jovan – nekadašnji iguman upravo ove svete obitelji, koju je predano vodio od 1981. do 1991. godine.
Vernici pristigli iz raznih krajeva
U prisustvu brojnih vernika koji su pristigli iz raznih krajeva, te sveštenika i monaha iz više eparhija, Liturgija je odzvanjala molitvom, tišinom i suzama zahvalnosti pred moštima Svetog Vasilija Ostroškog. Saslužitelji episkopu Jovanu bili su jeromonasi Stefan, Nikolaj i Natanailo, kao i protojereji iz budimljansko-nikšićke, banatske i bihaćko-petrovačke eparhije. Hram je bio ispunjen molitvom, ali i snažnim rečima koje su dolazile iz srca onoga koji je, pre više od tri decenije, rukovodio ovom svetinjom.
Svetost kao odgovornost svakog hrišćanina
U nadahnutoj besedi, vladika Jovan podsetio je da Crkva ne postoji samo kao spomenik, nego kao živa zajednica ljudi koji su pozvani na svetost:
– Veličina jednog naroda meri se po broju svetitelja. A svetost podrazumeva odgovornost. Svi smo pozvani da budemo sveti, bez kompleksa, bez sumnje, u meri u kojoj se hristijanizujemo i ocrkvljujemo – rekao je episkop, naglašavajući da je duhovni život nešto više od spoljnog izraza religioznosti.

Post nije dijeta, već oružje protiv demona
Govoreći o liturgijskom postu, vladika se osvrnuo na čestu grešku savremenog čoveka da post svodi na dijetu:
– Post nije dijeta. Post je oružje protiv demona. Uz molitvu, post osvećuje čoveka i njegov dom. Međutim, bez milosrđa, bez opraštanja, bez blagosti srca, sve je to prazno. Ako nismo oprostili neprijateljima, ne treba da se pričešćujemo – poručio je vladika, podsetivši da je Sveti Vasilije upravo zbog jevanđelskog života postao simbol isceljenja i utehe u srpskom narodu.
Opomena narodu: Bez svetosti nema budućnosti
Posebno snažno odjeknule su njegove reči o unutrašnjoj bolesti naroda – zavisti:
– Danas pametni ljudi odlaze iz zemlje jer ih ovde osporavamo. Fali nam domaćinski odnos. Ako se uništi porodica, ako ne vaspitavamo decu, ako nema poštovanja, neće biti ni svetosti. Bez svetosti – nema budućnosti – rekao je episkop Jovan, pogledom zagledan u vernike koji su s pažnjom upijali svaku reč.
Ostrog kao tiha propoved savesti
Njegova beseda nije bila samo opomena, već i nežna molba narodu da se vrati korenima – Crkvi, porodici, oproštaju. U atmosferi dubokog duhovnog sabranja, kao da je vreme stalo. Ostrog je tog dana disao dahom predanja, podsećajući sve prisutne da svetost nije rezervisana za izabrane, već ponuđena svima – kao blagoslov, ali i kao zadatak.
U rečima nekadašnjeg igumana, Ostrog je ponovo progovorio. Glasom mudrog pastira, kroz tišinu stene i plač pokajnika.
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
U svetinji gde se vera pretače u nadu, a tišina u blagodat, episkop bihaćko-petrovački predvodio je bogosluženje u manastiru Ostrog, okupljajući vernike uoči Strasne sedmice i Hristovog Vaskrsenja.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Opelo će biti služeno u metohu ostroške svetinje Jovan Do, gde će otac Jelisej biti i sahranjen.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.