"IZ SNA SU ME PROBUDILI KORACI, ZNALA SAM KO HODA": Neverovatno svedočenje Beograđanke koja je otišla na Ostrog i tamo doživela čudo
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
U svetlosti jutarnjeg sunca koje se probijalo kroz stenoviti masiv Ostroške gredine, crkva Svete Trojice u Donjem manastiru Ostrog bila je 22. juna 2025. godine mesto duboke duhovne obnove. Na dan kada pravoslavna crkva proslavlja Svetog Kirila Aleksandrijskog, svetu liturgiju služio je umirovljeni episkop niški Jovan – nekadašnji iguman upravo ove svete obitelji, koju je predano vodio od 1981. do 1991. godine.
Vernici pristigli iz raznih krajeva
U prisustvu brojnih vernika koji su pristigli iz raznih krajeva, te sveštenika i monaha iz više eparhija, Liturgija je odzvanjala molitvom, tišinom i suzama zahvalnosti pred moštima Svetog Vasilija Ostroškog. Saslužitelji episkopu Jovanu bili su jeromonasi Stefan, Nikolaj i Natanailo, kao i protojereji iz budimljansko-nikšićke, banatske i bihaćko-petrovačke eparhije. Hram je bio ispunjen molitvom, ali i snažnim rečima koje su dolazile iz srca onoga koji je, pre više od tri decenije, rukovodio ovom svetinjom.
Svetost kao odgovornost svakog hrišćanina
U nadahnutoj besedi, vladika Jovan podsetio je da Crkva ne postoji samo kao spomenik, nego kao živa zajednica ljudi koji su pozvani na svetost:
– Veličina jednog naroda meri se po broju svetitelja. A svetost podrazumeva odgovornost. Svi smo pozvani da budemo sveti, bez kompleksa, bez sumnje, u meri u kojoj se hristijanizujemo i ocrkvljujemo – rekao je episkop, naglašavajući da je duhovni život nešto više od spoljnog izraza religioznosti.
Post nije dijeta, već oružje protiv demona
Govoreći o liturgijskom postu, vladika se osvrnuo na čestu grešku savremenog čoveka da post svodi na dijetu:
– Post nije dijeta. Post je oružje protiv demona. Uz molitvu, post osvećuje čoveka i njegov dom. Međutim, bez milosrđa, bez opraštanja, bez blagosti srca, sve je to prazno. Ako nismo oprostili neprijateljima, ne treba da se pričešćujemo – poručio je vladika, podsetivši da je Sveti Vasilije upravo zbog jevanđelskog života postao simbol isceljenja i utehe u srpskom narodu.
Opomena narodu: Bez svetosti nema budućnosti
Posebno snažno odjeknule su njegove reči o unutrašnjoj bolesti naroda – zavisti:
– Danas pametni ljudi odlaze iz zemlje jer ih ovde osporavamo. Fali nam domaćinski odnos. Ako se uništi porodica, ako ne vaspitavamo decu, ako nema poštovanja, neće biti ni svetosti. Bez svetosti – nema budućnosti – rekao je episkop Jovan, pogledom zagledan u vernike koji su s pažnjom upijali svaku reč.
Ostrog kao tiha propoved savesti
Njegova beseda nije bila samo opomena, već i nežna molba narodu da se vrati korenima – Crkvi, porodici, oproštaju. U atmosferi dubokog duhovnog sabranja, kao da je vreme stalo. Ostrog je tog dana disao dahom predanja, podsećajući sve prisutne da svetost nije rezervisana za izabrane, već ponuđena svima – kao blagoslov, ali i kao zadatak.
U rečima nekadašnjeg igumana, Ostrog je ponovo progovorio. Glasom mudrog pastira, kroz tišinu stene i plač pokajnika.
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
U svetinji gde se vera pretače u nadu, a tišina u blagodat, episkop bihaćko-petrovački predvodio je bogosluženje u manastiru Ostrog, okupljajući vernike uoči Strasne sedmice i Hristovog Vaskrsenja.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
U ovoj inspirativnoj priči, ona otkriva kako je manastir Ostrog promenio njen život, pruživši joj mir i odgovore koje je tražila.
Neverovatnu priču je na papir zabeležio arhimandrit Nićifor Dučić.
Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Visokopreosvećeni mitropolit Justin je besedio vernima o značaju Svetih apostola Petra i Pavla, njihovim životima i suštini pečata apostolstva u Gospodu:
Na dan osvećenja hrama miniranog devedesetih, episkop Kirilo poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i bratstvu, dok su vernici plakali od radosti pred moštima svetih mučenika.
Na praznik Svete dece mučenika, episkop Kirilo pozvao je vernike na smirenje i ljubav, a stradanje srpske dece uporedio s vitlejemskim mučenicima, poručivši da njihova žrtva obavezuje svakog hrišćanina danas.
Građani i Eparhija šabačka šokirani namerom da se porti Pokrovskog hrama promeni namena radi sportsko-rekreativnih sadržaja i nelegalnih objekata – traže hitno povlačenje spornog predloga
U plamenu su sačuvali ne samo živote i domove, već i deo duhovne i kulturne baštine.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
U vremenu kada mnoge ženske monaške zajednice u Milanu beleže opadanje broja poziva, jedna mlada žena odlučila je da ide protiv struje.
U današnjem vremenu, kada je sve dostupno, lako zamenljivo i često bez istinske vrednosti, patrijarh Pavle nas vraća korenima.
Tikvice punjene pečurkama i pirinčem donose miris leta i duha, mogu se spremati na ulju ili vodi, a otkrivamo zašto je ovaj recept vekovima ostao neizostavan u pravoslavnim domovima.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.