"IZ SNA SU ME PROBUDILI KORACI, ZNALA SAM KO HODA": Neverovatno svedočenje Beograđanke koja je otišla na Ostrog i tamo doživela čudo
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
U svetlosti jutarnjeg sunca koje se probijalo kroz stenoviti masiv Ostroške gredine, crkva Svete Trojice u Donjem manastiru Ostrog bila je 22. juna 2025. godine mesto duboke duhovne obnove. Na dan kada pravoslavna crkva proslavlja Svetog Kirila Aleksandrijskog, svetu liturgiju služio je umirovljeni episkop niški Jovan – nekadašnji iguman upravo ove svete obitelji, koju je predano vodio od 1981. do 1991. godine.
Vernici pristigli iz raznih krajeva
U prisustvu brojnih vernika koji su pristigli iz raznih krajeva, te sveštenika i monaha iz više eparhija, Liturgija je odzvanjala molitvom, tišinom i suzama zahvalnosti pred moštima Svetog Vasilija Ostroškog. Saslužitelji episkopu Jovanu bili su jeromonasi Stefan, Nikolaj i Natanailo, kao i protojereji iz budimljansko-nikšićke, banatske i bihaćko-petrovačke eparhije. Hram je bio ispunjen molitvom, ali i snažnim rečima koje su dolazile iz srca onoga koji je, pre više od tri decenije, rukovodio ovom svetinjom.
Svetost kao odgovornost svakog hrišćanina
U nadahnutoj besedi, vladika Jovan podsetio je da Crkva ne postoji samo kao spomenik, nego kao živa zajednica ljudi koji su pozvani na svetost:
– Veličina jednog naroda meri se po broju svetitelja. A svetost podrazumeva odgovornost. Svi smo pozvani da budemo sveti, bez kompleksa, bez sumnje, u meri u kojoj se hristijanizujemo i ocrkvljujemo – rekao je episkop, naglašavajući da je duhovni život nešto više od spoljnog izraza religioznosti.

Post nije dijeta, već oružje protiv demona
Govoreći o liturgijskom postu, vladika se osvrnuo na čestu grešku savremenog čoveka da post svodi na dijetu:
– Post nije dijeta. Post je oružje protiv demona. Uz molitvu, post osvećuje čoveka i njegov dom. Međutim, bez milosrđa, bez opraštanja, bez blagosti srca, sve je to prazno. Ako nismo oprostili neprijateljima, ne treba da se pričešćujemo – poručio je vladika, podsetivši da je Sveti Vasilije upravo zbog jevanđelskog života postao simbol isceljenja i utehe u srpskom narodu.
Opomena narodu: Bez svetosti nema budućnosti
Posebno snažno odjeknule su njegove reči o unutrašnjoj bolesti naroda – zavisti:
– Danas pametni ljudi odlaze iz zemlje jer ih ovde osporavamo. Fali nam domaćinski odnos. Ako se uništi porodica, ako ne vaspitavamo decu, ako nema poštovanja, neće biti ni svetosti. Bez svetosti – nema budućnosti – rekao je episkop Jovan, pogledom zagledan u vernike koji su s pažnjom upijali svaku reč.
Ostrog kao tiha propoved savesti
Njegova beseda nije bila samo opomena, već i nežna molba narodu da se vrati korenima – Crkvi, porodici, oproštaju. U atmosferi dubokog duhovnog sabranja, kao da je vreme stalo. Ostrog je tog dana disao dahom predanja, podsećajući sve prisutne da svetost nije rezervisana za izabrane, već ponuđena svima – kao blagoslov, ali i kao zadatak.
U rečima nekadašnjeg igumana, Ostrog je ponovo progovorio. Glasom mudrog pastira, kroz tišinu stene i plač pokajnika.
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
U svetinji gde se vera pretače u nadu, a tišina u blagodat, episkop bihaćko-petrovački predvodio je bogosluženje u manastiru Ostrog, okupljajući vernike uoči Strasne sedmice i Hristovog Vaskrsenja.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Mati Nedelja govori kako joj je bolest postala prilika za obraćenje mnogih ljudi i potvrda da Gospod sve preobražava na korist čoveka.
Vernici dolaze na Ostrog upravo zbog čuda koja se, kako tvrde, i danas tamo dešavaju – isceljenja, unutrašnjeg mira, duhovnih preokreta.
Vernici misle da će, ako ostave papuče, brojanice, majice, kape, prstenje i slične predmete na putu prema Ostrogu - Sveti Vasilije pomoći onome kome predmet pripada.
Posle dugog čekanja i bezbrojnih obraćanja, gradska skupština je konačno donela odluku kojom je ispunjena višegodišnja želja stanovnika podgoričkog naselja Konik.
Porodice Manigoda i Kuribak dobijaju sredstva za obnovu kuća i alate, dok deo donacije rešava decenijski problem puta prema selu Dobrigošće.
Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske otvorilo je teška pitanja o "savremenom aparthejdu", zloupotrebi navodne zabrinutosti građana i granici iza koje administrativne odluke prestaju da budu neutralne.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto reči gube snagu ako se ne potvrđuju životom i kako tajna molitva oblikuje duhovnu istinu.
Srpska pravoslavna crkva podseća na običaj u kojem deca simbolično "vežu" majke, a žene uzvraćaju darovima, stvarajući nevidljive niti koje povezuju generacije i jačaju hrišćanski duh zajedništva.
Otac Georgije objašnjava kako su nastajala "pogađanja" najpoznatije balkanske proročice i kakav duhovni izvor Crkva prepoznaje iza glasova koji su je proslavili.