"IZ SNA SU ME PROBUDILI KORACI, ZNALA SAM KO HODA": Neverovatno svedočenje Beograđanke koja je otišla na Ostrog i tamo doživela čudo
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
U svetlosti jutarnjeg sunca koje se probijalo kroz stenoviti masiv Ostroške gredine, crkva Svete Trojice u Donjem manastiru Ostrog bila je 22. juna 2025. godine mesto duboke duhovne obnove. Na dan kada pravoslavna crkva proslavlja Svetog Kirila Aleksandrijskog, svetu liturgiju služio je umirovljeni episkop niški Jovan – nekadašnji iguman upravo ove svete obitelji, koju je predano vodio od 1981. do 1991. godine.
Vernici pristigli iz raznih krajeva
U prisustvu brojnih vernika koji su pristigli iz raznih krajeva, te sveštenika i monaha iz više eparhija, Liturgija je odzvanjala molitvom, tišinom i suzama zahvalnosti pred moštima Svetog Vasilija Ostroškog. Saslužitelji episkopu Jovanu bili su jeromonasi Stefan, Nikolaj i Natanailo, kao i protojereji iz budimljansko-nikšićke, banatske i bihaćko-petrovačke eparhije. Hram je bio ispunjen molitvom, ali i snažnim rečima koje su dolazile iz srca onoga koji je, pre više od tri decenije, rukovodio ovom svetinjom.
Svetost kao odgovornost svakog hrišćanina
U nadahnutoj besedi, vladika Jovan podsetio je da Crkva ne postoji samo kao spomenik, nego kao živa zajednica ljudi koji su pozvani na svetost:
– Veličina jednog naroda meri se po broju svetitelja. A svetost podrazumeva odgovornost. Svi smo pozvani da budemo sveti, bez kompleksa, bez sumnje, u meri u kojoj se hristijanizujemo i ocrkvljujemo – rekao je episkop, naglašavajući da je duhovni život nešto više od spoljnog izraza religioznosti.

Post nije dijeta, već oružje protiv demona
Govoreći o liturgijskom postu, vladika se osvrnuo na čestu grešku savremenog čoveka da post svodi na dijetu:
– Post nije dijeta. Post je oružje protiv demona. Uz molitvu, post osvećuje čoveka i njegov dom. Međutim, bez milosrđa, bez opraštanja, bez blagosti srca, sve je to prazno. Ako nismo oprostili neprijateljima, ne treba da se pričešćujemo – poručio je vladika, podsetivši da je Sveti Vasilije upravo zbog jevanđelskog života postao simbol isceljenja i utehe u srpskom narodu.
Opomena narodu: Bez svetosti nema budućnosti
Posebno snažno odjeknule su njegove reči o unutrašnjoj bolesti naroda – zavisti:
– Danas pametni ljudi odlaze iz zemlje jer ih ovde osporavamo. Fali nam domaćinski odnos. Ako se uništi porodica, ako ne vaspitavamo decu, ako nema poštovanja, neće biti ni svetosti. Bez svetosti – nema budućnosti – rekao je episkop Jovan, pogledom zagledan u vernike koji su s pažnjom upijali svaku reč.
Ostrog kao tiha propoved savesti
Njegova beseda nije bila samo opomena, već i nežna molba narodu da se vrati korenima – Crkvi, porodici, oproštaju. U atmosferi dubokog duhovnog sabranja, kao da je vreme stalo. Ostrog je tog dana disao dahom predanja, podsećajući sve prisutne da svetost nije rezervisana za izabrane, već ponuđena svima – kao blagoslov, ali i kao zadatak.
U rečima nekadašnjeg igumana, Ostrog je ponovo progovorio. Glasom mudrog pastira, kroz tišinu stene i plač pokajnika.
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
U svetinji gde se vera pretače u nadu, a tišina u blagodat, episkop bihaćko-petrovački predvodio je bogosluženje u manastiru Ostrog, okupljajući vernike uoči Strasne sedmice i Hristovog Vaskrsenja.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Malo poznati detalji iz prošlosti, zajedno sa svedočanstvima vernika o čudima, otkrivaju drugačiju sliku jedne od najvažnijih svetinja na Balkanu.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Praznik jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja biće obeležen uz praznično bdenije, arhijerejsku liturgiju i dolazak hodočasnika koji peške prelaze stotine kilometara tražeći mir, utehu i duhovno ukrepljenje.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Na tribini će govoriti prezviter dr Oliver Subotić, prezviter Aleksandar Sekulić i đakon dr Đorđe Petrović, uz interaktivan razgovor sa učesnicima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.