Aktuelno iz SPC 12.05.2025 | 21:10

“KIVOT SVETOGA VASILIJA IMA SILU GROBA GOSPODNJEGA”: Poručio je mitropolit Joanikije hiljadama vernika koji su se iz cele vaseljene sabrali pod Ostrogom

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
“KIVOT SVETOGA VASILIJA IMA SILU GROBA GOSPODNJEGA”: Poručio je mitropolit Joanikije hiljadama vernika koji su se iz cele vaseljene sabrali pod Ostrogom
preuzeto sa spc.rs

Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.

Praznik Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavnog naroda, obasjao je 12. maja 2025. godine duše vernih kao živa luča iz koje se rađa vera, uteha i nada. Svečano je proslavljen širom srpskih zemalja; u svim hramovima koji su njemu posvećeni obeležena je hramovna slava, a najveličanstvenije je bilo pod ostroškim stenama, gde čudotvorne mošti ovog svetionika pravoslavlja počivaju vekovima, zračeći blagodaću koja nadilazi granice prostora i vremena.

U manastiru Ostrog, u Gornjem Ostrogu, ispred svetog kivota svetiteljevog, sabrao se verni narod iz Crne Gore, Srbije, Republike Srpske, ali i iz najudaljenijih krajeva vaseljene. Pristizali su još od juče, peške, autobusima, sa suzama u očima i molitvama na usnama. Dolazili su iz Beograda, Nevesinja, Užica, Nikšića, Podgorice... kao reka živih kandila koja se uliva u jedno more – more duhovne radosti, molitve i ljubavi.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je na platou ispred Gornjeg Ostroga mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Sasluživali su mu mitropolit kalavritski i egejski Jeronim, mitropolit nemački Grigorije, kao i episkopi vašingtonsko-njujorški Irinej, bihaćko-petrovački Sergije, buenosajreski Kirilo i dioklijski Pajsije. Njima se pridružilo brojno sveštenstvo i sveštenomonaštvo iz više eparhija, u molitvenom prisustvu hiljada vernika. Bila je to liturgija u kojoj su se nebesko i zemaljsko stopili u jedno: dah svetosti, miris tamjana, pesma anđeoska i pokajnički uzdah čoveka.

Rina
 

 

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, besedom nadahnutom praznikom obratio se mitropolit Grigorije, a po osvećenju slavskih darova i rezanju slavskog kolača, prisutnima se rečima obratio i domaćin prazničnog sabranja – mitropolit Joanikije. Njegove reči bile su istovremeno i molitva, i pesma, i svetiteljski zapis u biografiji onoga koji nikada nije prestao da bude sa svojim narodom.

– Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac zapisao je vrlo kratko da je došao u hladnu ostrošku stenu radi toplote Božije – ta toplota je blagodat Presvetog Duha koja je ispunila i osnažila njegovu dušu – rekao je mitropolit, podsećajući sabrane da je Ostroški Čudotvorac životom i vrlinama postao ognjeni stub oko kog se narod okuplja u najtežim vremenima. Njegova svetost nije prestala smrću, već se produžila i umnožila.

– Sveti Vasilije je arhipastir koji nas okuplja u svetlosti Vaskrsenja, svetitelj koji vaskrsava duše, tami suprotstavlja svetlost, smrti daruje život – rekao je mitropolit Joanikije.

Rina
 

 

U svojoj besedi mitropolit Joanikije je istakao kako kivot Svetog Vasilija ima silu Groba Gospodnjeg i da se oko njega sabiraju ne samo oni koji ga fizički dodirnu, već i oni koji mu se sa krajeva sveta mole.

– Učinio je mnoga čudesa i za vreme svog zemaljskog života, a još mnogo više posle svoje blažene končine, kada ga je Gospod proslavio i njegove svete mošti učinio izvorom blagodati Svetoga Duha. Njegov kivot svešteni ima silu Groba Gospodnjeg oko koga se okupljamo – kazao je mitropolit Joanikije i dodao:

– Evo, danas ovde ovaj mali sabor episkopa pod manastirom Ostrogom pokazuje zapravo da je Sveti Vasilije ne samo srpski svetitelj nego i vaseljenski. Poštuju ga svi krajevi zemaljski, i gde god se neko moli Svetom Vasiliju – bilo ovde kod njegovih svetih moštiju, bilo negde daleko u Evropi, ili još dalje u Americi i Australiji – svuda on stiže i teši, miluje i hrabri, podiže i isceljuje i vaskrsava. Jer duša koja prebiva u tami, ona je u stanju smrti, iako čovek može da živi. Ali ako je bez vere – to je samo jedno mučenje duše. A kada se duša ljudska ispuni verom i Božijom milošću i ljubavlju, ona dobija novi život i prelazi zapravo iz smrti u život – doživljava Vaskrsenje Hristovo.

Rina
 

 

Posebno dirljiv trenutak bio je kada je mitropolit govorio o vernicima koji su dolazili peške iz udaljenih mesta – omladina i deca iz Kosijereva, Užica, Nevesinja, Beograda... sabrani oko svetitelja kao duhovni potomci koji su prepoznali oca u njegovom svetom liku. U tom prizoru, kazao je mitropolit, vidi se kako Sveti Vasilije prevazilazi granice etničkog, nacionalnog i geografskog – on je svetitelj cele vaseljene.

Veliku radost i posebnu čast predstavljalo je prisustvo mitropolita Jeronima iz Grčke, koji je govorio srpskim jezikom, kao nekadašnji student Teološkog fakulteta u Beogradu.

– Vi ste danas ovu svetu službu ukrasili svojom molitvom, svojim učešćem i svojom ljubavlju – poručio mu je mitropolit Joanikije, izražavajući blagodarnost na njegovoj prisutnosti i ljubavi prema srpskom narodu.

I dok su ikone zasijale pod svetlošću sunca koje je tog dana, kao i svake godine, obasjalo Ostrog neobičnom toplinom, reka vernih i dalje je pristizala. Kivot Svetog Vasilija postao je izvor tihe molitve, utehe, oproštaja, novog života. Tu, pod stenama koje su čuvale i čuvaće telo Čudotvorca, obnovila se vera naroda koji i danas zna gde je izvor – u tišini, u molitvi, u svetosti.

Praznik Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca još jednom je pokazao da je ovaj svetitelj živi svedok Hristovog Vaskrsenja. Njegovo prisustvo u srcima pravoslavnih hrišćana ne prestaje. Njegova svetlost obasjava tamu sveta. Njegova molitva čuva dušu naroda.

U danima kada Crkva slavi Vaskrsenje Hristovo, srpski narod zajedno sa celom pravoslavnom vaseljenom uznosi molitve onome koji je u hladnoj steni pronašao večnu toplotu – Svetom Vasiliju Ostroškom. I dok god traje molitva pod Ostrogom, dotle će trajati i nada da svaka tama ima svoje svetlo, i svaka smrt – svoje vaskrsenje.