U Beogradu, u Crkvi cara Konstantina i carice Jelene na Voždovcu, čuva se omofor Svetog Vasilija Ostroškog.
wikipedia/Artemco
Crkva cara Konstantina i carice Jelene na Voždovcu
Ispod ikone Svetog Vasilija Ostroškog, čiji se praznik u Voždovačkoj crkvi od 1960. godine, po blagoslovu patrijarha Germana, proslavlja svetom liturgijom i Svetom tajnom jeleosvećenja, nalazi se njegov omofor koji je svetitelj nosio punih četrdeset godina.
Letopis crkve svedoči o brojnim uslišenim molitvama vernih koji su se, sa nadom i verom, pred ovim svetim znamenjem obraćali Svetom Vasiliju za pomoć.
Šta je omofor?
Foto: SPC
Ovaj arhijerejski predmet nosi duboku poruku o brizi i zaštiti unutar hrišćanske zajednice i nosi zanimljivu istoriju i značaj za sve vernike.
Omofor, dugački komad tkanine, obično izrađen od svile ili sličnog kvalitetnog materijala, nosi na sebi obilje simbolike. Njegovo ime potiče od grčke reči "omoforos", što znači "onaj koji nosi na ramenima".
Omofor simbolizuje zaštitu i milost koju Bog pruža svojoj Crkvi. Kada episkop nosi omofor, on se podseća na svoju odgovornost da štiti i vodi svoje stado, s posebnim naglaskom na brigu o duhovnom zdravlju svojih vernika. Na ovaj način, omofor postaje simbol međusobne povezanosti i zajedništva unutar hrišćanske zajednice.
A više detalja o tome šta je omofor pročitajte u odvojenom tekstu.
Takođe treba pomenuti da se velika svetinja čuva i na Novom Beogradu. Sa Ostroga je tamo donet kivot Svetog Vasilija Ostroškog.
U crkvi, koja je posvećena ovom svetitelju, svakog dana se okupljaju vernici koji celivaju brojanice i kivot sveca.
To je prva crkva podignuta na teritoriji Novog Beograda posle Drugog svetskog rata. Gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Odluka da se 12. maj proslavlja kao dan Svetog Vasilija Ostroškog proglašena je neustavnom, iako je ovaj svetitelj vekovima duhovni stub Nikšića i simbol vere za milione pravoslavnih vernika širom regiona.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
Zanatlija iz okoline Nikšića, koji je odbacivao postojanje Boga, suočen s paralizom bez leka, doživeo je susret sa svetiteljem koji mu je zauvek promenio život — a potom je svom sinu dao ime Vasilije.
Srpska pravoslavna crkva 12. maja, proslavlja Ostroškog Čudotvorca, jednog od najvoljenijih i najpoštovanijih svetitelja srpskog roda, čije mošti vekovima čuvaju manastir u Ostroškoj steni, a čija se slava proširila širom pravoslavlja — i šire.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Iako su ga pratili zli jezici turskih vlasti i poturčenih, Sveti Vasilije Ostroški nikada nije prestao sa misijom pomoći svom narodu. Njegov život je bio neprestan put duhovnog otpora, bežanja pred opasnostima, ali i stalnog povratka da bi sačuvao pravoslavlje u Hercegovini, Crnoj Gori i širem Balkanu.
Divna iskustva vernika svedoče o neizmernoj moći sveca čije mošti vekovima počivaju u Manastiru Ostrog, čudotvorca čija slava doseže daleko izvan Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.