U Beogradu, u Crkvi cara Konstantina i carice Jelene na Voždovcu, čuva se omofor Svetog Vasilija Ostroškog.
wikipedia/Artemco
Crkva cara Konstantina i carice Jelene na Voždovcu
Ispod ikone Svetog Vasilija Ostroškog, čiji se praznik u Voždovačkoj crkvi od 1960. godine, po blagoslovu patrijarha Germana, proslavlja svetom liturgijom i Svetom tajnom jeleosvećenja, nalazi se njegov omofor koji je svetitelj nosio punih četrdeset godina.
Letopis crkve svedoči o brojnim uslišenim molitvama vernih koji su se, sa nadom i verom, pred ovim svetim znamenjem obraćali Svetom Vasiliju za pomoć.
Šta je omofor?
Foto: SPC
Ovaj arhijerejski predmet nosi duboku poruku o brizi i zaštiti unutar hrišćanske zajednice i nosi zanimljivu istoriju i značaj za sve vernike.
Omofor, dugački komad tkanine, obično izrađen od svile ili sličnog kvalitetnog materijala, nosi na sebi obilje simbolike. Njegovo ime potiče od grčke reči "omoforos", što znači "onaj koji nosi na ramenima".
Omofor simbolizuje zaštitu i milost koju Bog pruža svojoj Crkvi. Kada episkop nosi omofor, on se podseća na svoju odgovornost da štiti i vodi svoje stado, s posebnim naglaskom na brigu o duhovnom zdravlju svojih vernika. Na ovaj način, omofor postaje simbol međusobne povezanosti i zajedništva unutar hrišćanske zajednice.
A više detalja o tome šta je omofor pročitajte u odvojenom tekstu.
Takođe treba pomenuti da se velika svetinja čuva i na Novom Beogradu. Sa Ostroga je tamo donet kivot Svetog Vasilija Ostroškog.
U crkvi, koja je posvećena ovom svetitelju, svakog dana se okupljaju vernici koji celivaju brojanice i kivot sveca.
To je prva crkva podignuta na teritoriji Novog Beograda posle Drugog svetskog rata. Gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Odluka da se 12. maj proslavlja kao dan Svetog Vasilija Ostroškog proglašena je neustavnom, iako je ovaj svetitelj vekovima duhovni stub Nikšića i simbol vere za milione pravoslavnih vernika širom regiona.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
Zanatlija iz okoline Nikšića, koji je odbacivao postojanje Boga, suočen s paralizom bez leka, doživeo je susret sa svetiteljem koji mu je zauvek promenio život — a potom je svom sinu dao ime Vasilije.
Srpska pravoslavna crkva 12. maja, proslavlja Ostroškog Čudotvorca, jednog od najvoljenijih i najpoštovanijih svetitelja srpskog roda, čije mošti vekovima čuvaju manastir u Ostroškoj steni, a čija se slava proširila širom pravoslavlja — i šire.
Od tihog monaškog postriga u manastiru Krupi do vođenja eparhije u kojoj su nikli deseci novih hramova – mitropolit banatski Nikanor obeležio jubilej koji otkriva priču života posvećenog Bogu i narodu.
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Iako su ga pratili zli jezici turskih vlasti i poturčenih, Sveti Vasilije Ostroški nikada nije prestao sa misijom pomoći svom narodu. Njegov život je bio neprestan put duhovnog otpora, bežanja pred opasnostima, ali i stalnog povratka da bi sačuvao pravoslavlje u Hercegovini, Crnoj Gori i širem Balkanu.
Divna iskustva vernika svedoče o neizmernoj moći sveca čije mošti vekovima počivaju u Manastiru Ostrog, čudotvorca čija slava doseže daleko izvan Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Nekada spas u siromašnim vremenima, danas neodoljivi zalogaj koji osvaja mirisom i ukusom – pogledajte korak po korak kako da ga spremite da svi traže još.
U svojoj besedi za 10. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako strpljenje Boga krije duboku želju za spasenjem svake duše, pozivajući na iskreno pokajanje pre nepovratnog trenutka koji dolazi.