Ovaj arhijerejski predmet nosi duboku poruku o brizi i zaštiti unutar hrišćanske zajednice i nosi zanimljivu istoriju i značaj za sve vernike.
U bogatoj tradiciji pravoslavlja, svaki detalj liturgijskog obreda nosi duboku simboliku i značaj. Među tim svetim predmetima, omofor se izdvaja kao jedan od najvažnijih simbola arhijerejske službe i crkvene vlasti, koji nadilazi materijalnost i prožima duhovnu dimenziju.
Omofor, dugački komad tkanine, obično izrađen od svile ili sličnog kvalitetnog materijala, nosi na sebi obilje simbolike. Njegovo ime potiče od grčke reči "omoforos", što znači "onaj koji nosi na ramenima". U liturgijskom kontekstu, nosi se preko ramena episkopa, simbolizujući njegovu ulogu pastira, čuvara i vođe vernog stada. Na omoforu su izvezena četiri krsta, koja predstavljaju Hristove patnje i stradanja. Ovim krstovima arhijerej pokazuje svoje pristajanje da sledi Hristova stradanja, preuzimajući tako na sebe odgovornost i žrtvu za svoju zajednicu.
Danas je započeo period uzdržanja i duhovnog uzdizanja kada vernici pravoslavne crkve tragaju za mirom. Sveštenik Novica Rakić podseća da post nije samo odricanje od hrane, već, pre svega, poziv na promenu životnog puta i usmerenje ka Hristu.
Poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi posvećenoj Svetoj Petki, a tom prilikom molitveno je proslavljena trideseta godišnjica arhijerejske službe mitropolita braničevskog Ignatija.
Otac Grigorije, koji godinama služi kao stub vere na jugu Libana, prevezen je u bolnicu zajedno sa suprugom, dok molitve vernika širom Bliskog istoka prate njihov oporavak.
U svetlu kontroverzi oko spomenika kralju Stefanu Tvrtku Kotromaniću u Sarajevu, postavlja se pitanje da li ćemo ikada razumeti bogatstvo naše zajedničke istorije ili ćemo i dalje živeti u iluziji jednostavnih narativa.
Sveti Teofan nas upozorava da oni koji se smatraju pravednicima mogu lako skliznuti u osuđivanje, umesto da prepoznaju sopstvene slabosti. Pravi pravednik je onaj koji, svesno osećajući svoju grešnost, ne žudi za kaznom drugih, već se fokusira na vlastiti put ka pomirenju. U njegovoj poruci leži poziv na introspekciju: pre nego što sudimo drugima, trebalo bi da se osvrnemo na svoje grehe. Samo kada prepoznamo svoju potrebu za oproštajem, možemo zaista oprostiti drugima. Na taj način, oproštaj postaje ne samo dužnost, već i izraz ljubavi i razumevanja.
Granata ispaljena sa ciljem da uništi ovo sveto mesto, prošla kroz ogradu i ušla u crkvu, ali nikada nije eksplodirala – analiza posle rata pokazala je da je bila potpuno ispravna.
Granata ispaljena sa ciljem da uništi ovo sveto mesto, prošla kroz ogradu i ušla u crkvu, ali nikada nije eksplodirala – analiza posle rata pokazala je da je bila potpuno ispravna.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit zvorničko-tuzlanski odlikovao je veliki broj dobrotvora koji su doprineli obnovi ove svetinje, a u besedi pozvao na mir i zajedništvo.
Granata ispaljena sa ciljem da uništi ovo sveto mesto, prošla kroz ogradu i ušla u crkvu, ali nikada nije eksplodirala – analiza posle rata pokazala je da je bila potpuno ispravna.
Praksa koju je Sveti Sava usadio u srpski dom predstavlja svojevrstan nastavak liturgije, neraskidivu vezu između generacija, vere i Hristovog prisustva u svakom domu.