Ovaj arhijerejski predmet nosi duboku poruku o brizi i zaštiti unutar hrišćanske zajednice i nosi zanimljivu istoriju i značaj za sve vernike.
U bogatoj tradiciji pravoslavlja, svaki detalj liturgijskog obreda nosi duboku simboliku i značaj. Među tim svetim predmetima, omofor se izdvaja kao jedan od najvažnijih simbola arhijerejske službe i crkvene vlasti, koji nadilazi materijalnost i prožima duhovnu dimenziju.
Omofor, dugački komad tkanine, obično izrađen od svile ili sličnog kvalitetnog materijala, nosi na sebi obilje simbolike. Njegovo ime potiče od grčke reči "omoforos", što znači "onaj koji nosi na ramenima". U liturgijskom kontekstu, nosi se preko ramena episkopa, simbolizujući njegovu ulogu pastira, čuvara i vođe vernog stada. Na omoforu su izvezena četiri krsta, koja predstavljaju Hristove patnje i stradanja. Ovim krstovima arhijerej pokazuje svoje pristajanje da sledi Hristova stradanja, preuzimajući tako na sebe odgovornost i žrtvu za svoju zajednicu.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije sa arhijerejima SPC
Prema pravoslavnoj tradiciji, prvi omofor je napravila Bogorodica za Svetog apostola i jevanđelistu Luku. Ova priča simbolizuje ne samo važnost omofora kao liturgijskog predmeta, već i duboku povezanost između Božanske majke i Hristovih učenika. Kroz ovu priču, omofor dobija dodatnu dimenziju kao znak zaštite i brige koju Bog pruža svojoj Crkvi kroz svoje arhijereje.
Bez omofora, arhijerej ne može obaviti ni jednu važnu arhijerejsku sveštenoradnju, čime se dodatno naglašava njegova ključna uloga u liturgijskom životu. Međutim, omofor je mnogo više od samog materijala od kojeg je napravljen. Njegova simbolika duboko je ukorenjena u hrišćanskoj tradiciji.
Omofor simbolizuje zaštitu i milost koju Bog pruža svojoj Crkvi. Kada episkop nosi omofor, on se podseća na svoju odgovornost da štiti i vodi svoje stado, s posebnim naglaskom na brigu o duhovnom zdravlju svojih vernika. Na ovaj način, omofor postaje simbol međusobne povezanosti i zajedništva unutar hrišćanske zajednice.
Foto: SPC
PatrijarhPorfirije i vladika Ilarion
Omofor se često koristi tokom važnih svečanosti, kao što su krštenja, venčanja i druge značajne prilike, kada je potrebna posebna Božja blagoslov. Kroz gestove, on podseća okupljene na važnost zajednice i ljubavi koju treba da neguju jedni prema drugima.
Danas, dok se svet suočava s brojnim izazovima, omofor nas podseća na vrednosti pastirske brige, solidarnosti i zajedništva. On nas poziva da budemo čuvari jedni drugih, da nosimo terete onih koji su u nevolji i da budemo svetlost u tami. U tom duhovnom smislu, omofor nije samo predmet – on je simbol nade i ljubavi koja nikada ne umire.
Bivši rektor Cetinjske bogoslovije i nadareni besednik razbija zablude i ukazuje na pravu svrhu sedmog dana, pozivajući nas da se duhovno uzdignemo kroz molitvu, ljubav i brigu za bližnje.
Pronalaženje trenutaka za duhovnu refleksiju postaje ključno za unutrašnji mir. Otkrijte načine kako da uvrstite duhovne prakse u svoj užurbani život i doživite ispunjenje koje donosi pravoslavlje.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
Arhijerejski plašt, bogato ukrašen i istorijski povezan sa hrišćanskim vladarima, prenosi poruku poniznosti, liturgijske odgovornosti i unutrašnje čistote.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.