Bivši rektor Cetinjske bogoslovije i nadareni besednik razbija zablude i ukazuje na pravu svrhu sedmog dana, pozivajući nas da se duhovno uzdignemo kroz molitvu, ljubav i brigu za bližnje.
U svetu hrišćanstva, nedelja nije tek jedan običan dan. To je vreme kada duša traži mir, a srce se otvara svetlosti Božje ljubavi. Ipak, mnogi vernici često se nađu u dilemi – da li nedelja treba biti dan za apsolutni odmor ili za duhovnu obnovu i angažman? Protojerej-stavrofor Gojko Perović, kroz svoje mudre reči, otkriva suštinu ovog svetog dana, demistifikujući pogrešna shvatanja koja su se uvukla među vernike.
- Kad je došao među ljude, Gospod je počeo da propoveda. Prva stvar mu je bila da odvikne ljude od toga da zakonski shvataju svoje spasenje. Mi ne znamo za nedelju. Mi nemamo sveca. Zapovest Božija glasi: Šest dana radi, trči, završavaj svoje poslove, a sedmi dan... E to je samo kod nas prevedeno – odmaraj. To nigde više nema. Biblija je prevedena na sve jezike sveta i niko osim nas to nije preveo – odmaraj. A mi smo to „odmaraj“ shvatili da treba da ležimo.
Upravo tu, otac Gojko ukazuje na suštinsku grešku mnogih vernika, koji nedelju vide kao dan za pasivnost, zaboravljajući na njenu pravu svrhu – posvetiti se Bogu i duhovno uzdići.
U jednoj svojoj priči, otac Gojko donosi snažnu poruku kroz prizor iz svakodnevnog života:
- Zapovest Božja kaže da šest dana završavamo svoje poslove i obaveze, a sedmi da posvetimo Bogu svome. Posveti ga Bogu, to znači – iz svih snaga. Prvo, ustani rano. Pa se fino sredi, pa obuci najčistije što imaš, pa pođi u crkvu. Tamo budi miran, nemoj da gledaš okolo ko je ušao, ko šta radi, za koliko novca prodaju sveće... Nego, prosto došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Da se preispitaš kakav si, šta si - kaže otac Gojko, a potom ističe:
- Jednostavno, došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Kad se završi služba u crkvi, ako ima mogućnosti, sveštenik će pozvati ljude da popiju po rakiju ili kafu, ako ima načina i prostora da se to uradi. Pa ni tu nije kraj. Onda se zovu ljudi na ručak, pa se pođe u bolnicu da se obiđe neko, pa se nazove tetka, strina, priupita se kako je, šta radi. Nedelja je dan za to, a ne za ležanje i apsolutni nerad. Ako nema toga dana, mi smo onda ludi ljudi – poručuje otac Gojko.
Printscreen/youtube/snimamsve
Otac Gojko Perović
Nedelja je dan za poklonjenje Bogu, za povezivanje sa svojom dušom i sa bližnjima. To je vreme kada se vernik ne povlači u pasivnost, već aktivno traži duhovnu obnovu. U suštini, ono što radimo na taj dan, treba da nas podseti da je prava svetlost u služenju Bogu i ljubavi prema ljudima. Tek tada, nedelja postaje zaista sveta.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Akvilinu po starom i Prepodobnog Davida Solunskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Jovana i Pavla, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Akvilinu po starom i Prepodobnog Davida Solunskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Jovana i Pavla, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige „Pravoslavni posni kuvar“ Nade Marković donosimo recept za drugačiji posni obrok na ulju, u kojem se prokelj obavijen hrskavim testom pretvara u ukusno jelo jednostavne pripreme.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.