Bivši rektor Cetinjske bogoslovije i nadareni besednik razbija zablude i ukazuje na pravu svrhu sedmog dana, pozivajući nas da se duhovno uzdignemo kroz molitvu, ljubav i brigu za bližnje.
U svetu hrišćanstva, nedelja nije tek jedan običan dan. To je vreme kada duša traži mir, a srce se otvara svetlosti Božje ljubavi. Ipak, mnogi vernici često se nađu u dilemi – da li nedelja treba biti dan za apsolutni odmor ili za duhovnu obnovu i angažman? Protojerej-stavrofor Gojko Perović, kroz svoje mudre reči, otkriva suštinu ovog svetog dana, demistifikujući pogrešna shvatanja koja su se uvukla među vernike.
- Kad je došao među ljude, Gospod je počeo da propoveda. Prva stvar mu je bila da odvikne ljude od toga da zakonski shvataju svoje spasenje. Mi ne znamo za nedelju. Mi nemamo sveca. Zapovest Božija glasi: Šest dana radi, trči, završavaj svoje poslove, a sedmi dan... E to je samo kod nas prevedeno – odmaraj. To nigde više nema. Biblija je prevedena na sve jezike sveta i niko osim nas to nije preveo – odmaraj. A mi smo to „odmaraj“ shvatili da treba da ležimo.
Upravo tu, otac Gojko ukazuje na suštinsku grešku mnogih vernika, koji nedelju vide kao dan za pasivnost, zaboravljajući na njenu pravu svrhu – posvetiti se Bogu i duhovno uzdići.
U jednoj svojoj priči, otac Gojko donosi snažnu poruku kroz prizor iz svakodnevnog života:
- Zapovest Božja kaže da šest dana završavamo svoje poslove i obaveze, a sedmi da posvetimo Bogu svome. Posveti ga Bogu, to znači – iz svih snaga. Prvo, ustani rano. Pa se fino sredi, pa obuci najčistije što imaš, pa pođi u crkvu. Tamo budi miran, nemoj da gledaš okolo ko je ušao, ko šta radi, za koliko novca prodaju sveće... Nego, prosto došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Da se preispitaš kakav si, šta si - kaže otac Gojko, a potom ističe:
- Jednostavno, došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Kad se završi služba u crkvi, ako ima mogućnosti, sveštenik će pozvati ljude da popiju po rakiju ili kafu, ako ima načina i prostora da se to uradi. Pa ni tu nije kraj. Onda se zovu ljudi na ručak, pa se pođe u bolnicu da se obiđe neko, pa se nazove tetka, strina, priupita se kako je, šta radi. Nedelja je dan za to, a ne za ležanje i apsolutni nerad. Ako nema toga dana, mi smo onda ludi ljudi – poručuje otac Gojko.
Printscreen/youtube/snimamsve
Otac Gojko Perović
Nedelja je dan za poklonjenje Bogu, za povezivanje sa svojom dušom i sa bližnjima. To je vreme kada se vernik ne povlači u pasivnost, već aktivno traži duhovnu obnovu. U suštini, ono što radimo na taj dan, treba da nas podseti da je prava svetlost u služenju Bogu i ljubavi prema ljudima. Tek tada, nedelja postaje zaista sveta.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.