Bivši rektor Cetinjske bogoslovije i nadareni besednik razbija zablude i ukazuje na pravu svrhu sedmog dana, pozivajući nas da se duhovno uzdignemo kroz molitvu, ljubav i brigu za bližnje.
U svetu hrišćanstva, nedelja nije tek jedan običan dan. To je vreme kada duša traži mir, a srce se otvara svetlosti Božje ljubavi. Ipak, mnogi vernici često se nađu u dilemi – da li nedelja treba biti dan za apsolutni odmor ili za duhovnu obnovu i angažman? Protojerej-stavrofor Gojko Perović, kroz svoje mudre reči, otkriva suštinu ovog svetog dana, demistifikujući pogrešna shvatanja koja su se uvukla među vernike.
- Kad je došao među ljude, Gospod je počeo da propoveda. Prva stvar mu je bila da odvikne ljude od toga da zakonski shvataju svoje spasenje. Mi ne znamo za nedelju. Mi nemamo sveca. Zapovest Božija glasi: Šest dana radi, trči, završavaj svoje poslove, a sedmi dan... E to je samo kod nas prevedeno – odmaraj. To nigde više nema. Biblija je prevedena na sve jezike sveta i niko osim nas to nije preveo – odmaraj. A mi smo to „odmaraj“ shvatili da treba da ležimo.
Upravo tu, otac Gojko ukazuje na suštinsku grešku mnogih vernika, koji nedelju vide kao dan za pasivnost, zaboravljajući na njenu pravu svrhu – posvetiti se Bogu i duhovno uzdići.
U jednoj svojoj priči, otac Gojko donosi snažnu poruku kroz prizor iz svakodnevnog života:
- Zapovest Božja kaže da šest dana završavamo svoje poslove i obaveze, a sedmi da posvetimo Bogu svome. Posveti ga Bogu, to znači – iz svih snaga. Prvo, ustani rano. Pa se fino sredi, pa obuci najčistije što imaš, pa pođi u crkvu. Tamo budi miran, nemoj da gledaš okolo ko je ušao, ko šta radi, za koliko novca prodaju sveće... Nego, prosto došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Da se preispitaš kakav si, šta si - kaže otac Gojko, a potom ističe:
- Jednostavno, došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Kad se završi služba u crkvi, ako ima mogućnosti, sveštenik će pozvati ljude da popiju po rakiju ili kafu, ako ima načina i prostora da se to uradi. Pa ni tu nije kraj. Onda se zovu ljudi na ručak, pa se pođe u bolnicu da se obiđe neko, pa se nazove tetka, strina, priupita se kako je, šta radi. Nedelja je dan za to, a ne za ležanje i apsolutni nerad. Ako nema toga dana, mi smo onda ludi ljudi – poručuje otac Gojko.
Printscreen/youtube/snimamsve
Otac Gojko Perović
Nedelja je dan za poklonjenje Bogu, za povezivanje sa svojom dušom i sa bližnjima. To je vreme kada se vernik ne povlači u pasivnost, već aktivno traži duhovnu obnovu. U suštini, ono što radimo na taj dan, treba da nas podseti da je prava svetlost u služenju Bogu i ljubavi prema ljudima. Tek tada, nedelja postaje zaista sveta.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Snažna beseda arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog otvorila je pitanje suštine vere i upozorila da se susret sa Bogom ne svodi na spoljašnje oblike, već na živo učešće u liturgiji i delatnu ljubav prema Hristu.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
Kako pravilno doživeti Božićni post i kroz molitve, pokajanje i dobra dela doći do unutrašnjeg mira – paroh mladenovački, otac Marko nudi duhovnu podršku vernicima pred predstojeći praznik.
Uz prisustvo vernika i sveštenstva, u Manastiru Mileševa spojili su se molitva, tradicija i duh vere, dok je mitropolit Atanasije podsetio na značaj svetitelja u našem životu. Nakon bogosluženja, razgovor o humanitarnim projektima doprineo je dodatnom osećaju bliskosti i hrišćanske ljubavi među prisutnima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.