Bivši rektor Cetinjske bogoslovije i nadareni besednik razbija zablude i ukazuje na pravu svrhu sedmog dana, pozivajući nas da se duhovno uzdignemo kroz molitvu, ljubav i brigu za bližnje.
U svetu hrišćanstva, nedelja nije tek jedan običan dan. To je vreme kada duša traži mir, a srce se otvara svetlosti Božje ljubavi. Ipak, mnogi vernici često se nađu u dilemi – da li nedelja treba biti dan za apsolutni odmor ili za duhovnu obnovu i angažman? Protojerej-stavrofor Gojko Perović, kroz svoje mudre reči, otkriva suštinu ovog svetog dana, demistifikujući pogrešna shvatanja koja su se uvukla među vernike.
- Kad je došao među ljude, Gospod je počeo da propoveda. Prva stvar mu je bila da odvikne ljude od toga da zakonski shvataju svoje spasenje. Mi ne znamo za nedelju. Mi nemamo sveca. Zapovest Božija glasi: Šest dana radi, trči, završavaj svoje poslove, a sedmi dan... E to je samo kod nas prevedeno – odmaraj. To nigde više nema. Biblija je prevedena na sve jezike sveta i niko osim nas to nije preveo – odmaraj. A mi smo to „odmaraj“ shvatili da treba da ležimo.
Upravo tu, otac Gojko ukazuje na suštinsku grešku mnogih vernika, koji nedelju vide kao dan za pasivnost, zaboravljajući na njenu pravu svrhu – posvetiti se Bogu i duhovno uzdići.
U jednoj svojoj priči, otac Gojko donosi snažnu poruku kroz prizor iz svakodnevnog života:
- Zapovest Božja kaže da šest dana završavamo svoje poslove i obaveze, a sedmi da posvetimo Bogu svome. Posveti ga Bogu, to znači – iz svih snaga. Prvo, ustani rano. Pa se fino sredi, pa obuci najčistije što imaš, pa pođi u crkvu. Tamo budi miran, nemoj da gledaš okolo ko je ušao, ko šta radi, za koliko novca prodaju sveće... Nego, prosto došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Da se preispitaš kakav si, šta si - kaže otac Gojko, a potom ističe:
- Jednostavno, došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Kad se završi služba u crkvi, ako ima mogućnosti, sveštenik će pozvati ljude da popiju po rakiju ili kafu, ako ima načina i prostora da se to uradi. Pa ni tu nije kraj. Onda se zovu ljudi na ručak, pa se pođe u bolnicu da se obiđe neko, pa se nazove tetka, strina, priupita se kako je, šta radi. Nedelja je dan za to, a ne za ležanje i apsolutni nerad. Ako nema toga dana, mi smo onda ludi ljudi – poručuje otac Gojko.
Printscreen/youtube/snimamsve
Otac Gojko Perović
Nedelja je dan za poklonjenje Bogu, za povezivanje sa svojom dušom i sa bližnjima. To je vreme kada se vernik ne povlači u pasivnost, već aktivno traži duhovnu obnovu. U suštini, ono što radimo na taj dan, treba da nas podseti da je prava svetlost u služenju Bogu i ljubavi prema ljudima. Tek tada, nedelja postaje zaista sveta.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Mnogi vernici ne znaju da morski plodovi bez kičme, poput lignji, nisu zabranjeni u danima posta na ulju – isprobajte tradicionalni recept koji spaja post i gozbu.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
U besedi za subotu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz granice telesnog pogleda, otkrivajući kako duh razotkriva ono što očima ostaje skriveno i otvara vrata unutrašnjih tajni.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi za subotu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz granice telesnog pogleda, otkrivajući kako duh razotkriva ono što očima ostaje skriveno i otvara vrata unutrašnjih tajni.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.