Bivši rektor Cetinjske bogoslovije i nadareni besednik razbija zablude i ukazuje na pravu svrhu sedmog dana, pozivajući nas da se duhovno uzdignemo kroz molitvu, ljubav i brigu za bližnje.
U svetu hrišćanstva, nedelja nije tek jedan običan dan. To je vreme kada duša traži mir, a srce se otvara svetlosti Božje ljubavi. Ipak, mnogi vernici često se nađu u dilemi – da li nedelja treba biti dan za apsolutni odmor ili za duhovnu obnovu i angažman? Protojerej-stavrofor Gojko Perović, kroz svoje mudre reči, otkriva suštinu ovog svetog dana, demistifikujući pogrešna shvatanja koja su se uvukla među vernike.
- Kad je došao među ljude, Gospod je počeo da propoveda. Prva stvar mu je bila da odvikne ljude od toga da zakonski shvataju svoje spasenje. Mi ne znamo za nedelju. Mi nemamo sveca. Zapovest Božija glasi: Šest dana radi, trči, završavaj svoje poslove, a sedmi dan... E to je samo kod nas prevedeno – odmaraj. To nigde više nema. Biblija je prevedena na sve jezike sveta i niko osim nas to nije preveo – odmaraj. A mi smo to „odmaraj“ shvatili da treba da ležimo.
Upravo tu, otac Gojko ukazuje na suštinsku grešku mnogih vernika, koji nedelju vide kao dan za pasivnost, zaboravljajući na njenu pravu svrhu – posvetiti se Bogu i duhovno uzdići.
U jednoj svojoj priči, otac Gojko donosi snažnu poruku kroz prizor iz svakodnevnog života:
- Zapovest Božja kaže da šest dana završavamo svoje poslove i obaveze, a sedmi da posvetimo Bogu svome. Posveti ga Bogu, to znači – iz svih snaga. Prvo, ustani rano. Pa se fino sredi, pa obuci najčistije što imaš, pa pođi u crkvu. Tamo budi miran, nemoj da gledaš okolo ko je ušao, ko šta radi, za koliko novca prodaju sveće... Nego, prosto došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Da se preispitaš kakav si, šta si - kaže otac Gojko, a potom ističe:
- Jednostavno, došao si da se pomoliš Bogu tih sat vremena, koliko liturgija traje. Kad se završi služba u crkvi, ako ima mogućnosti, sveštenik će pozvati ljude da popiju po rakiju ili kafu, ako ima načina i prostora da se to uradi. Pa ni tu nije kraj. Onda se zovu ljudi na ručak, pa se pođe u bolnicu da se obiđe neko, pa se nazove tetka, strina, priupita se kako je, šta radi. Nedelja je dan za to, a ne za ležanje i apsolutni nerad. Ako nema toga dana, mi smo onda ludi ljudi – poručuje otac Gojko.
Printscreen/youtube/snimamsve
Otac Gojko Perović
Nedelja je dan za poklonjenje Bogu, za povezivanje sa svojom dušom i sa bližnjima. To je vreme kada se vernik ne povlači u pasivnost, već aktivno traži duhovnu obnovu. U suštini, ono što radimo na taj dan, treba da nas podseti da je prava svetlost u služenju Bogu i ljubavi prema ljudima. Tek tada, nedelja postaje zaista sveta.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Beseda za 20. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako bezumlje u srcu pokreće zla dela i zašto pokajanje ostaje jedini put ka spasenju.
Drevna himna „Svjatij Bože, Svjatij Krјepkij, Svjatij Besmertnij, pomiluj nas“ prvi put je zapevana tokom zemljotresa u Carigradu, a i danas odzvanja hramovima kao molitva koja spaja ljude, anđele i Boga.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Beseda za 20. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako bezumlje u srcu pokreće zla dela i zašto pokajanje ostaje jedini put ka spasenju.
Drevna himna „Svjatij Bože, Svjatij Krјepkij, Svjatij Besmertnij, pomiluj nas“ prvi put je zapevana tokom zemljotresa u Carigradu, a i danas odzvanja hramovima kao molitva koja spaja ljude, anđele i Boga.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Hrišćanski asketa, teolog i svetitelj upozorava: svaki siromah koji pokuca na naša vrata nosi poruku s neba. Onaj ko kaže „Bog će dati“ i zatvori srce, možda je odbio Božiju milost koja mu je došla u liku brata u nevolji.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Dok su doktori gubili nadu, vera i molitva stvorile su trenutak koji nadmašuje ljudsku logiku - sveštenik iz Frankfurta otkriva kako je Minja doživeo isceljenje koje potvrđuje snagu Božjeg milosrđa i savršen tajming Svetih.
U snažnoj besedi u kragujevačkom naselju Aerodrom, mitropolit šumadijski poručio je da se trpljenjem spasavaju duše i da mir pripada onome koji ume da ćuti i prašta.