SUTRA JE CRVENO SLOVO I JEDAN OD NAJVEĆIH CRKVENIH PRAZNIKA! Slavimo Malu Gospojinu - dan rođenja Presvete Bogorodice!
Kada je imala tri godine, roditelji su je, prema zavetu, odveli u Jerusalimski hram.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
U ritmu života pravoslavnih vernika, post svake srede i petka nosi duboko ukorenjeno duhovno značenje. Ova praksa, istkana iz svetih tradicija i duboke vere, osvetljava put ka razumevanju Hristovog stradanja i ljudske slabosti. Protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski, jasno objašnjava razloge zbog kojih se posti ovim danima:
U sredu su Hrista uhapsili, a u petak su ga razapeli na krst. Sećajući se te tužne scene da su ljudi uhapsili Gospoda, a još tužnije da su ga razapeli i ubili, mi taj dan ne želimo sebi da ugađamo. Ne baš da ne jedemo ništa. Znate i sami da posna trpeza nekada zna da bude lepša nego mrsna. Ali, makar na taj način da se setimo i pomenemo da su sreda i petak dani strašni, kada smo bili toliko ludi ljudi da smo Boga uhapsili i ubili. Zbog toga se poste ta dva dana.
Ova mudra rečenica ocrtava srž posta, ukazujući na suštinsko pokajanje i sećanje koje prati svaki zalogaj posne trpeze. Sreda, dan kada je Hrist uhapšen, i petak, dan njegovog razapinjanja, simbolizuju neizrecivu tugu i bol. Kroz post, vernici ne samo da izražavaju poštovanje prema Hristovoj žrtvi, već i kroz sopstveno odricanje, otkrivaju dublje slojeve svoje vere i moralne odgovornosti.

Post nije samo fizički čin suzdržavanja od određene hrane, već je i duhovna disciplina koja pomaže vernicima da se povežu sa suštinskim vrednostima svoje vere. Protojerej-stavrofor Gojko Perović naglašava da posna trpeza može biti jednako bogata i lepa kao i mrsna, ali upravo ta svesna odluka da se izbegne uživanje u bogatijim jelima simbolizuje skromnost i pokajanje. Na taj način, post postaje sredstvo za sećanje na Hristovu patnju i bol, ali i na ljudsku slabost koja je dovela do njegovog stradanja.
Kroz vekove, post svake srede i petka ostao je nepromenjen, služeći kao most između vernika i svetih događaja iz prošlosti. Svakog puta kada odaberu skromniji obrok, pravoslavni vernici se ponovo susreću sa istinom Hristovog stradanja, podsećajući se na sopstvenu odgovornost da žive u skladu sa njegovim učenjem. To je trenutak duhovnog zrenja, trenutak kada telo i duša zajedno slave Hrista, čak i u trenucima skromnosti i odricanja.
Dakle, svake srede i petka, pravoslavni vernici kroz post obnavljaju svoju vezu sa Hristom, pročišćujući svoje duše i podsećajući se na najvažnije lekcije vere. U toj tihoj, ali moćnoj disciplini, oni nalaze snagu i utehu, obnavljajući svoju posvećenost veri i istini koja ih vodi kroz život.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Na ikonostasu trepti plamen sveće - a ruka koja ju je zapalila možda ne veruje u Boga. Zašto ljudi koji ne veruju i dalje pale sveće u crkvama?
Posle šestogodišnjeg strašnog truda, najzad ga je Sveti Isidor Čudotvorno iscelio od bludnih pomisli, na koje su ga navodili demoni.
Iako krsni znak predstavlja univerzalni simbol hrišćanske vere, način na koji se vernici osenjuju njime razlikuje se među hrišćanskim tradicijama.
Služenje Bogu ne znači samo oblačenje svetih odeždi i nežno recitovanje refrena akatista, istakao je otac Andrej.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
"Pomaže Bog“ nije samo forma pozdravljanja pri susretu sa drugim čovekom, već izraz koji ima dublje značenje.
Iako krsni znak predstavlja univerzalni simbol hrišćanske vere, način na koji se vernici osenjuju njime razlikuje se među hrišćanskim tradicijama.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Služenje Bogu ne znači samo oblačenje svetih odeždi i nežno recitovanje refrena akatista, istakao je otac Andrej.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Reči optinskog starca govore o smirenju, samoprekoru i oproštaju, ali i o tome kako da čovek spreči da povreda preraste u gnev i osudu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Sozona po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Jevstatije. Katolička crkva obeležava Svete Andreja Kim Taegona, Pavla Čong Hasanga i njihove saputnike, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.