NE LJUBI SE SVIMA RUKA, A OD NJIH SE NIKADA NE TRAŽI BLAGOSLOV: Kako treba pozdraviti i oslovljavati sveštena lica po činovima
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
U ritmu života pravoslavnih vernika, post svake srede i petka nosi duboko ukorenjeno duhovno značenje. Ova praksa, istkana iz svetih tradicija i duboke vere, osvetljava put ka razumevanju Hristovog stradanja i ljudske slabosti. Protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski, jasno objašnjava razloge zbog kojih se posti ovim danima:
U sredu su Hrista uhapsili, a u petak su ga razapeli na krst. Sećajući se te tužne scene da su ljudi uhapsili Gospoda, a još tužnije da su ga razapeli i ubili, mi taj dan ne želimo sebi da ugađamo. Ne baš da ne jedemo ništa. Znate i sami da posna trpeza nekada zna da bude lepša nego mrsna. Ali, makar na taj način da se setimo i pomenemo da su sreda i petak dani strašni, kada smo bili toliko ludi ljudi da smo Boga uhapsili i ubili. Zbog toga se poste ta dva dana.
Ova mudra rečenica ocrtava srž posta, ukazujući na suštinsko pokajanje i sećanje koje prati svaki zalogaj posne trpeze. Sreda, dan kada je Hrist uhapšen, i petak, dan njegovog razapinjanja, simbolizuju neizrecivu tugu i bol. Kroz post, vernici ne samo da izražavaju poštovanje prema Hristovoj žrtvi, već i kroz sopstveno odricanje, otkrivaju dublje slojeve svoje vere i moralne odgovornosti.
Post nije samo fizički čin suzdržavanja od određene hrane, već je i duhovna disciplina koja pomaže vernicima da se povežu sa suštinskim vrednostima svoje vere. Protojerej-stavrofor Gojko Perović naglašava da posna trpeza može biti jednako bogata i lepa kao i mrsna, ali upravo ta svesna odluka da se izbegne uživanje u bogatijim jelima simbolizuje skromnost i pokajanje. Na taj način, post postaje sredstvo za sećanje na Hristovu patnju i bol, ali i na ljudsku slabost koja je dovela do njegovog stradanja.
Kroz vekove, post svake srede i petka ostao je nepromenjen, služeći kao most između vernika i svetih događaja iz prošlosti. Svakog puta kada odaberu skromniji obrok, pravoslavni vernici se ponovo susreću sa istinom Hristovog stradanja, podsećajući se na sopstvenu odgovornost da žive u skladu sa njegovim učenjem. To je trenutak duhovnog zrenja, trenutak kada telo i duša zajedno slave Hrista, čak i u trenucima skromnosti i odricanja.
Dakle, svake srede i petka, pravoslavni vernici kroz post obnavljaju svoju vezu sa Hristom, pročišćujući svoje duše i podsećajući se na najvažnije lekcije vere. U toj tihoj, ali moćnoj disciplini, oni nalaze snagu i utehu, obnavljajući svoju posvećenost veri i istini koja ih vodi kroz život.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Davanje nije gubitak, to je način života koji oslobađa čoveka i otkriva mu istinsku radost i smisao postojanja.
Veteran američke vojske ispričao je kako se na Kosovu prvi put upoznao sa srpskim pravoslavljem.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
"Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim što je njemu ugodno."
Neprimereno topli tonovi u izjavama pojedinih pravoslavnih jerarha upućenih novom papi, izazvali su buru među vernicima i teolozima, koji sve glasnije upozoravaju na opasnost od zamućivanja identiteta i odstupanja od Svetog Predanja.