Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju.
U svetlosti liturgijskog sjaja i molitvene tišine, na praznik Svetog Atanasija Velikog, 15. maja 2025. godine, mitropolit mileševski g. Atanasije proslavio je svoj imendan u Beogradu, u hramu Svetog Save na Vračaru. Taj sveti dan, osvetljen blagodaću i saborskim duhom, postao je most između Nebeskog Jerusalima i Crkve Božje na zemlji.
Foto: Eparhija mileševska
Doček vladike ispred crkve Svetog Save
Svetu liturgiju, koja je bila srce imendanskog sabranja, služio je mitropolit kanadski Mitrofan, a sasluživali su mitropolit mileševski Atanasije, mitropolit zahumsko-hercegovački i primorsko-stonski Dimitrije, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički Kirilo, kao i više sveštenoslužitelja.
Nakon što je na oltaru prinesena bezkrvna Žrtva, a verni narod pristupio Svetoj Čaši, osveštani su slavski darovi i prelomljen je slavski kolač – blagoslovena veza između domaćina i svetitelja zaštitnika, između vremena i večnosti. U toj molitvenoj atmosferi mitropolit Atanasije obratio se sabranima, izgovarajući reči koje ne dolaze samo iz uma, već iz srca u kojem prebiva Gospod:
Foto: Eparhija mileševska
liturgiju je služio mitropolit Mitrofan, a sasluživali su mitropolit Atanasije, mitropolit Dimitrije, episkop Kirilo, kao i više sveštenoslužitelja.
– Danas je dan približavanja, objedinjavanja Nebeske i zemaljske Crkve – rekao je mitropolit, opisujući tajnu Liturgije i slave kao istinskog susreta s Bogom i Svetima. Istakao je da se na praznik svog nebeskog zaštitnika, Svetog Atanasija Velikog, osećamo bližima svima onima koje Crkva neprestano pominje – ljudima koji su svojim životima posvedočili Carstvo Božije još ovde, na zemlji.
Govoreći o svom nebeskom zaštitniku, Svetom Atanasiju, vladika mileševski podsetio je da se ovaj veliki otac Crkve nikada nije nazivao velikim, već je uvek ukazivao na veličinu drugih, pre svega Svetog Antonija Velikog. U tom smeru i današnji slavljenik vodi verne – ne ka sebi, već ka svetlosti koja se ogleda u životima svetitelja, a kroz njih i u Hristu, jedinom istinskom Svetlu.
– Želimo da se priključimo toj zajednici i njihovoj mudrosti, božanskoj, da živimo i budemo rukovođeni – poručio je mitropolit, ostavljajući prisutnima jasan i dubok poziv: da život ne živimo samostalno i razuđeno, već kao deo jedne velike zajednice ljubavi, mudrosti i vere.
U vremenu kada se tišina često gubi u buci sveta, ovakvi dani, obasjani liturgijskim smirenjem, podsećaju nas da Crkva nije samo građevina, niti samo događaj – već živa zajednica u kojoj se, kroz Svetu liturgiju i učešće u Tajnama, večnost susreće sa vremenom, a čovek sa Bogom.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Mitrofan osveštao je slavske darove
Imendan mitropolita Atanasija tako je postao ne samo njegovo lično slavlje, već praznik celokupne Crkve – jer svaka liturgijska radost, kada se sabira u Hristu, postaje radost svih.
Na Nedelju mironosica, Srbi, Rusi i Dominikanci zajedno su se okupili na bogosluženju u Punta Kani, u hramu čiju je izgradnju blagoslovio blaženopočivši mitropolit Amfilohije, a koji postaje duhovni oslonac pravoslavnih na egzotičnom tlu.
Svečano praznično bdenije i duhovno nadahnuta akademija, služeni uoči spomena na Spaljivanje moštiju Svetog Save, sabrali su episkope, bogoslove, vojne učenike, profesore i verni narod pod svodove najvećeg pravoslavnog hrama, potvrđujući neprolaznu snagu svetosavskog zaveta.
Na praznični dan mitropolit Fotije služio je arhijerejsku liturgiju i osvetio novopodignuti hram u Borogovu, u Republici Srpskoj, poručivši da pravoslavlje mora ostati svetlost srpskog naroda u vremenu duhovne tame.
Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
U Hramu Svetog Save, Patrijarh Porfirije je poručio vernicima da darovi od Boga nisu ukrasi, već zadaci i poziv da rastemo u ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Vikar patrijarha Porfirija, episkop hvostanski, služio je liturgiju i predvodio slavsku litiju, poručivši vernicima da je Časni Krst simbol snage, vere i spasenja.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.