Vladika Grigorije primljen je danas u Urgentni centar zbog problema sa žučnom kesom, saznaje Blic.
Vladika Grigorije dobio je napad žuči tokom redovnog zasedanja Sabora SPC.
Vladika je večeras i operisan i oseća se, prema prvim informacijama, dobro.
Vladika Grigorije je arhiepiskop diseldorfsko-berlinski i mitropolit nemački. Bivši je episkop zahumsko-hercegovački i primorski (1999—2018) i vikarni episkop humski (1999).
Na redovnom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve od 13. do 15. maja 1999. godine izabran je za vikarnog episkopa humskog pri Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj. Na vanrednom saborskom zasjedanju od 13. do 18. septembra iste godine, nakon povlačenja episkopa Atanasija (Jevtića), izabran je na upražnjenu eparhijsku katedru.
Na vladičanskom tronu episkopa Grigorija je ustoličio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (Radović), dana 3. oktobra 1999, po blagoslovu patrijarha srpskog Pavla.
Episkop Grigorije je obavljao i dužnost episkopa zamenika mitropolita dabrobosanskog Nikolaja Mrđe i u više navrata je bio član Svetog arhijerejskog sinoda. Na redovnom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, u maju 2018. godine, izabran je za eparhijskog arhijereja Eparhije frankfurtske i sve Nemačke (danas Eparhija diseldorfska i nemačka). Ustoličen je u nedelju, 16. septembra 2018. godine, u Hramu Svetog Save u Diseldorfu.
Dana 29. oktobra 2014. godine na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu doktorirao je teologiju. Januara 2017. godine imenovan je za člana Senata Republike Srpske na sedmogodišnji mandat. Napisao je knjigu "Preko praga” za koju je 22. decembra 2017. godine dobio Nagradu Kočićevo pero, kao i Nagradu Kočićeva knjiga.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Bio je prinuđen da se krije od gonitelja čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.