Ljudsko oko je provodnik svetlosti, ali i tame: ono iznosi napolje ono što srce nosi, objašnjava sveštenik.
U našem narodu oduvek se govorilo: "Čuvaj se urokljivih očiju!" Od davnina se verovalo da pogled, ako dolazi iz "zlog srca", može naneti štetu detetu, domaćinu, stoci, pa čak i samoj duši čoveka.
Za jedne je to sujeverje starih baba, za druge tek mit sličan bajci, ali za mnoge - i danas - stvarnost koja izaziva strah i nelagodu.
Sveštenik Aleksandar Šantajev podseća da pravoslavlje urokljivo oko ne smatra izmišljotinom, već ozbiljnim duhovnim problemom koji se prepoznaje u bogoslužbenoj praksi. On naglašava da se u crkvenim molitvama, naročito onim koje se čitaju nad porodiljom i detetom, jasno pominje zaštita "od urokljivog oka, od ljubomore i zavisti i od nevidljivih duhova".
Shutterstock
Oko može propuštati svetlost, ali i tamu
Ova činjenica, kaže Santajev, pokazuje da Crkva ne samo da priznaje postojanje takve opasnosti, nego je i svrstava među stvarne uzroke duhovnih i fizičkih slabosti.
- Odmah ćemo da razjasnimo stvar. Predanje naše Pravoslavne crkve je odavnina shvatalo i shvata urokljivo oko (slavjanski "nadziranje očima", to jest vračanje očima) kao realno postojeću pojavu tamne đavolje sile, koja deluje preko onih koji joj služe - kaže on.
Prema njegovim rečima, ljudsko oko je provodnik svetlosti, ali i tame: ono iznosi napolje ono što srce nosi. Ako je srce ispunjeno mržnjom ili zavišću, pogled takvog čoveka može postati oruđe zle sile. Takvo shvatanje oslanja se i na reči Svetog apostola Jovana Bogoslova: "Ko mrzi brata svoga, taj se nalazi u tami… jer mu je tama zaslepela oči“ (1 Jn 2,11).
Sveštenik Santajev podseća i na jedno od čuvenih svedočanstava iz knjige "Lavsaik“, gde je prepodobni Makarije Egipatski iscelio ženu teško postradalu od uroka. Zbog zlih i neumoljivih pokušaja jednog razvratnika da je sablazni, gatar se poslužio vradžbinama, pa su je svi koji bi je pogledali videli — kao konja. Tek posle blagoslova i molitve svetitelja, njena prirodna pojava se vratila i pred svima je zablistala kao žena kakva je zaista bila.
Shutterstock/New Africa
Urokljivo oko, Ilustracija
Prepodobni Makarije tada joj je objasnio da je urok mogao delovati jer se duže vreme udaljila od Crkve i nije pristupala Svetim Tajnama. Time se, prema tumačenju Santajeva, oslabila "blagodatna zaštita" koja štiti vernike od svakog demonskog uticaja.
Upravo tu sveštenik povlači jasnu granicu: na vernoga, koji živi u Hristu i učestvuje u svetim tajnama, nijedna magija, bajalica niti gatarska radnja nema uticaja.
- Za one, međutim, koji svojim životom otvaraju vrata nečistoj sili, razvratom, mržnjom, praznoverjem ili udaljavanjem od vere, dejstvo mračnih sila postaje moguće.
Zato, zaključuje Santajev, onaj ko želi istinsku zaštitu od urokljivog oka i svakog zlog uticaja treba da krene putem Crkve, molitve i svetog pričešća.
- Sve ostalo ostaje samo privid i nesigurna uteha - zaključuje.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Bez ulja i bez dodatih masnoća, sa aromatičnim začinima i semenkama, ovi posni krekeri na vodi idealni su za dane posta, a uz humus ili namaz od avokada postaju hranljiv i ukusan obrok.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.