Ljudsko oko je provodnik svetlosti, ali i tame: ono iznosi napolje ono što srce nosi, objašnjava sveštenik.
U našem narodu oduvek se govorilo: "Čuvaj se urokljivih očiju!" Od davnina se verovalo da pogled, ako dolazi iz "zlog srca", može naneti štetu detetu, domaćinu, stoci, pa čak i samoj duši čoveka.
Za jedne je to sujeverje starih baba, za druge tek mit sličan bajci, ali za mnoge - i danas - stvarnost koja izaziva strah i nelagodu.
Sveštenik Aleksandar Šantajev podseća da pravoslavlje urokljivo oko ne smatra izmišljotinom, već ozbiljnim duhovnim problemom koji se prepoznaje u bogoslužbenoj praksi. On naglašava da se u crkvenim molitvama, naročito onim koje se čitaju nad porodiljom i detetom, jasno pominje zaštita "od urokljivog oka, od ljubomore i zavisti i od nevidljivih duhova".
Shutterstock
Oko može propuštati svetlost, ali i tamu
Ova činjenica, kaže Santajev, pokazuje da Crkva ne samo da priznaje postojanje takve opasnosti, nego je i svrstava među stvarne uzroke duhovnih i fizičkih slabosti.
- Odmah ćemo da razjasnimo stvar. Predanje naše Pravoslavne crkve je odavnina shvatalo i shvata urokljivo oko (slavjanski "nadziranje očima", to jest vračanje očima) kao realno postojeću pojavu tamne đavolje sile, koja deluje preko onih koji joj služe - kaže on.
Prema njegovim rečima, ljudsko oko je provodnik svetlosti, ali i tame: ono iznosi napolje ono što srce nosi. Ako je srce ispunjeno mržnjom ili zavišću, pogled takvog čoveka može postati oruđe zle sile. Takvo shvatanje oslanja se i na reči Svetog apostola Jovana Bogoslova: "Ko mrzi brata svoga, taj se nalazi u tami… jer mu je tama zaslepela oči“ (1 Jn 2,11).
Sveštenik Santajev podseća i na jedno od čuvenih svedočanstava iz knjige "Lavsaik“, gde je prepodobni Makarije Egipatski iscelio ženu teško postradalu od uroka. Zbog zlih i neumoljivih pokušaja jednog razvratnika da je sablazni, gatar se poslužio vradžbinama, pa su je svi koji bi je pogledali videli — kao konja. Tek posle blagoslova i molitve svetitelja, njena prirodna pojava se vratila i pred svima je zablistala kao žena kakva je zaista bila.
Shutterstock/New Africa
Urokljivo oko, Ilustracija
Prepodobni Makarije tada joj je objasnio da je urok mogao delovati jer se duže vreme udaljila od Crkve i nije pristupala Svetim Tajnama. Time se, prema tumačenju Santajeva, oslabila "blagodatna zaštita" koja štiti vernike od svakog demonskog uticaja.
Upravo tu sveštenik povlači jasnu granicu: na vernoga, koji živi u Hristu i učestvuje u svetim tajnama, nijedna magija, bajalica niti gatarska radnja nema uticaja.
- Za one, međutim, koji svojim životom otvaraju vrata nečistoj sili, razvratom, mržnjom, praznoverjem ili udaljavanjem od vere, dejstvo mračnih sila postaje moguće.
Zato, zaključuje Santajev, onaj ko želi istinsku zaštitu od urokljivog oka i svakog zlog uticaja treba da krene putem Crkve, molitve i svetog pričešća.
- Sve ostalo ostaje samo privid i nesigurna uteha - zaključuje.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.