Dok pojedini arhijereji otvoreno zagovaraju da žene bogosluže, vladika zvorničko-tuzlanski upozorava da zapadne ideologije i feminizam prete temelju pravoslavnog predanja.
Izjava episkopa Grigorija da "dogmatski nema prepreke da žena postane sveštenik" pokrenula je talas reagovanja koji je odavno prešao granice obične javne polemike. Pitanje koje se otvorilo nije ostalo samo na nivou teološke rasprave, već je zadiralo duboko u osećaj identiteta, predanja i unutrašnjeg poretka Pravoslavlja. Dok su jedni u toj izjavi videli pokušaj prilagođavanja "duhu vremena", drugi su je doživeli kao ozbiljan znak uzbune.
Među onima koji su najotvorenije reagovali istupio je episkop zvorničko-tuzlanski Fotije, čiji se stavovi ne tiču samo pitanja žena u svešteničkoj službi, već mnogo šire, samih temelja crkvenog predanja.
U opširnom obraćanju, vladika Fotije ne ostavlja prostor za dvosmislenost. Njegove reči odzvanjaju kao upozorenje, ali i kao svedočanstvo duboke zabrinutosti zbog promena koje sve otvorenije ulaze u crkveni prostor:
- Već smo navikli da je u ovo naše vreme puno toga moguće, pa čak i ono što nam izgleda nemoguće, ispostavi se da je moguće. Tako nešto, verovali ili ne, čusmo danas iz usta pojedinih arhijereja SPC, koji sada potpuno javno zagovaraju i otvoreno propovedaju (urbi et orbi) da žene mogu biti sveštenice i da za tako nešto nema nikakve verske, duhovne, pa ni dogmatske prepreke.
Ovim rečima on jasno pokazuje da više nije reč o marginalnim stavovima, već o javno iznošenim idejama koje dolaze iz samog crkvenog vrha.
Foto: SPC
Vladika Fotije
Feminizam i zapadni uticaji u crkvi
Vladika Fotije predočava argumentaciju onih koji takve promene zagovaraju, oslanjajući je na ideologiju feminizma i zapadni pogled na istorijski razvoj društva:
- Po zagovornicima feminizma postoje samo istorijske prepreke, a one su plod neznanja, neinformisanosti, konzervativne rigidnosti, drugačije rečeno intelektualne zatucanosti sasvim je drugačije bilo na zapadu koji je bio ekonomski razvijen, kulturan i prosvećen došli su do zaključka da ne postoji realna prepreka da bi žene mogle biti đakonise, sveštenice, pa i biskupi.
Za njega je ovo pokušaj da se pravoslavno Predanje proglasi zaostalim u odnosu na zapadne tokove, a zapadni modeli postave kao univerzalna mera. Vladika naglašava da stavovi koji se sada iznose "dolaze pred vrata" i nameću se kao neminovnost:
- Ovakvo mišljenje i stav nisu nam nepoznati… sada dođoše tako brzo pred vrata (ante portas) da nas baš iznenadiše. Stav da žene mogu dobijati crkvene sveštene činove polako, ali sigurno izgleda da dobija pravo građanstva kod nas.
Proces tog navikavanja poredi sa poznatom slikom žabe u vodi koja se postepeno zagreva:
- Mi ćemo se, slušajući te informacije, navikavati na njih kao kad se žaba počne kuvati u hladnoj vodi koja se polako zagreva, pa se žaba prijatno oseća i ostaje u toj vodi dok se sasvim ne skuva... To se dešava i sa propoveđu feminizma kod nas u crkvi, i to sa zvaničnih katedri, sa amvona. Propoveda se potpuno nepravoslavno učenje i na to niko ne reaguje, a čujemo da se drže i tribine o matrijarhatu... On je produkt zapadnog čoveka i njegove izopačene životne filozofije - ističe vladika Fotije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Fotije
Pravoslavlje nije feminizam
Za vladiku Fotija ovo više nije pitanje ličnih stavova, već duhovno pitanje koje dotiče samu srž crkvenog učenja. Posebno ističe razliku između pravoslavlja i zapadnih ideoloških tokova:
- Pravoslavlje nije porodilo feminizam. Feminizam je zapadni fenomen. Pravoslavna crkva na svojim vaseljenskim i pomesnim saborima nikada se nije bavila tom problematikom to je nama nešto strano i nije svojstveno pravoslavlju.
U pravoslavnoj crkvi, prema njegovom viđenju, ne postoji ponižavanje žene niti diskriminacija vernica:
- Njihovo prizvanje je brak i porodica, majčinstvo i život u zajednici, ili monaštvo.
Svoj stav upotpunjuje apelom onima koji zagovaraju promene:
- Draga braćo, ostavite nas da živimo u svojoj svetosavskoj pravoslavnoj tradiciji mi se držimo Reči Gospodnjih: "Ko i jednu jotu u Zakonu promeni."
Ekumenizam i istorijska iskustva
Vladika Fotije ukazuje da se uzrok svih novih učenja nalazi u ekumenizmu, koji naziva posebnim fenomenom u istoriji hrišćanstva i podseća na ocenu svetog Justina Popovića da je to svejeres. Posebno naglašava da Crkva, svedena na zbir različitih "crkava", gubi jedinstvo, što je neprihvatljivo za pravoslavno učenje.
Podseća na nastanak Crkve na Pedesetnicu, Veliki raskol i kasnije istorijske procese, ukazujući da svako odstupanje od predanja nosi dalekosežne posledice. Isto se odnosi i na zajedničke molitve sa predstavnicima drugih veroispovesti i religija, koje smatra suprotnim svetootačkom učenju.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Fotije
Pravoslavni put ostaje nepromenjen
Svoje izlaganje vladika završava naglaskom da Pravoslavna crkva nije pozvana da se prilagođava svetu, već da svedoči Hrista bez prisile i kompromisa:
– Mi pravoslavni smo pozvani da ih Istinom pravoslavlja privedemo Živome Hristu, Jedinom Spasitelju i Bogu našemu.
Pozivajući se na vladiku Atanasija Jevtića i stih "Mi svoj put znamo, put Bogočoveka", on zaključuje da pravoslavni put ostaje srednji, carski put, bez skretanja ni ulevo ni udesno.
Prisustvo prelata Džozefa Tobina na pravoslavnom bogosluženju, tokom kojeg ga je patrijarh Vartolomej oslovio titulom "visokopreosvećeni", izazvalo je oštre reakcije vernika širom sveta i otvorilo ozbiljna kanonska pitanja o granicama dijaloga s Vatikanom.
Na zvaničnoj večeri sa katoličkim hodočasnicima patrijarh Carigradski govorio o jedinstvu hrišćana, svom školovanju u Rimu i susretima sa papama, što je naišlo na osudu protivnika ekumenizma u pravoslavnom svetu.
Zvanično hvaljena kao "istorijski trenutak jedinstva", poseta poglavara Rimokatoličke crkve izaziva zabrinutost teologa i klirika – da li se radi o dijalogu ili političko-verskoj igri?
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Više pravoslavnih crkava pozvalo je vernike da precizno navedu poreklo i versku pripadnost, što bi moglo da pruži jasniju sliku o brojnosti pravoslavaca na petom kontinentu.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.