OVI LJUDI SU SPOKOJNI I U RATU, I U GLADI, I U BOLESTI, I U NEPRAVDI! Sveti Siluan Atonski otkrio i kako to postižu!
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
U savremenom svetu sve je više nadmenih ljudi, a sve manje onih istinski srećnih. Nadmenost, maskirana kao samopouzdanje, u stvari je znak duhovne praznine. Čovek koji stalno mora da se uzdiže iznad drugih, gubi vezu sa sobom i svojim unutrašnjim mirom. U toj borbi za dokazivanjem, um postaje zarobljen željama, telo traži uživanje, a duša tone.
Tako se duševna lađa lomi o talase strasti i slanost prolaznih zadovoljstava. Sreća se gubi, a ostaje samo nemir. Izlaz postoji – u smirenju.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Prepodobni Nikita Stifat je u jednoj svojoj misli upravo govorio koliko nas nadmenost sprečava da budemo smireni, a samim tim i srećni.
"Za onog ko živi po čovečanski i koga vuče duh nadmenosti, sadašnji život predstavlja more zla, pogružavajući njegov umni deo duše u slanost uživanja. Ono trodelnost njegovih sila, obremenjuje svirepim talasima strasti pod dejstvom duha zlobe. Njega ugrožava strašna nedoumica i veliko beščašće sve dok se njegova duševna lađa i kormilo krše o telesna uživanja i dok kormilar, tj. um ostaje u dubini greha i u mislenoj smrti. On će se izbaviti ukoliko se valovi mora zla smire u dubini smirenja i ukoliko slanost uživanja svoje tokove preobrati u kišu suza, pretvorivši se u uživanje svetlonosnog umilenja".
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
On je bio persijski episkop u 4. veku.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.