STRADAO SA JOŠ 1.000 HRIŠĆANA, SVE IH BODRIO NA PUTU KA GUBILIŠTU: Danas je Prepodobni Simeon!
On je bio persijski episkop u 4. veku.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
U pravoslavlju, strasti se posmatraju kao duhovne slabosti ili unutrašnje sklonosti koje odvode čoveka od Boga i duhovnog zdravlja.
One predstavljaju poremećaj prirodnog poretka čovekove duše, stanje u kojem čovek podleže impulsima, željama i emocijama koje narušavaju njegovu sposobnost da jasno sagledava istinu i živi u skladu s Božjom voljom.
Strasti nisu samo moralne greške, već duboki duhovni problemi – unutrašnje bolesti koje zahvataju srž čovekove ličnosti.
Opasnost strasti ogleda se u njihovom uticaju na sposobnost duše da raspoznaje dobro i istinu. Kada su organi duhovnog saznanja oboleli, čovek gubi duhovni vid, postaje zarobljen prolaznim i telesnim stvarima, a njegova volja slabi i podlaže grehu.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
U tom smislu, pravoslavna duhovnost vidi negovanje vrlina kao lekovit i spasonosan put – put postepenog izlečenja duše i njenog povratka u stanje duhovne celovitosti na šta je upozoravao i Sveti Isak Sirin.
"Vrline su zdravlje duše, kao što su strasti bolest duše. Vrline su lekovi koji postepeno potiskuju bolest iz duše, iz organa saznanja. Taj proces je spor, zahteva mnogo staranja i trpljenja".
On je bio persijski episkop u 4. veku.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Monasi ili "crno duhovenstvo" polažu zavet, a otac Petar objašnjava moraju li to da urade i beli monasi i monahinje.
Gnev zamućuje rasuđivanje, pomračuje srce i udaljava čoveka od smirenja - vrline koja se u pravoslavlju smatra ključem spasenja.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Pravoslavlje uči da su strahovi testovi vere, koji kroz molitvu, pokajanje i oslanjanje na Božiju providnost, mogu biti prevaziđeni i transformisani u unutrašnji mir.
Nisu sva iskušenja ista po karakteru. Neka nailaze na ljude podvižnike, druga na bestidne ljude…, govorio je Sveti Isak Sirin.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Slavni glumac i reditelj proveo je Vidovdan među monasima, slušajući o Kosovskom zavetu i žrtvi Svetog kneza Lazara, a iguman mu je otkrio tajne duhovnosti koje će uticati na njegov novi film „Vaskrsenje“.
Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.
Obred Havdale se izvodi subotom uveče, po završetku Šabata, što je trenutak kada nastupi noć - odnosno kada na nebu postanu vidljive tri srednje zvezde.
Vernici su telima branili svog duhovnika, sveštenstvo je blokiralo put policiji, a Mikael Adžapahjan je sa mirom u glasu poručio da pretnja Jerevanu ne dolazi od njega, već iz samog vrha vlasti.
Molitve sabranih odzvanjaju kroz vekove – podsećajući da se ljubav prema otadžbini ne gasi ni pred najvećim iskušenjima.
Jedan od ispitanika je poručio da nas Vidovdan poziva na sabranje, kao opomena da raskol ne vodi ka dobru.
Arhijerej Albanske pravoslavne crkve okončao je zemaljski put nakon duge borbe s bolešću, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bogatu ostavštinu obnove crkava i duhovnog života u Albaniji,
Na putu ka svetinji desila se drama koja je potresla vernike – uznemirujuće informacije o pritiscima, hapšenjima i novim iskušenjima za srpski narod.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.