STRADAO SA JOŠ 1.000 HRIŠĆANA, SVE IH BODRIO NA PUTU KA GUBILIŠTU: Danas je Prepodobni Simeon!
On je bio persijski episkop u 4. veku.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
U pravoslavlju, strasti se posmatraju kao duhovne slabosti ili unutrašnje sklonosti koje odvode čoveka od Boga i duhovnog zdravlja.
One predstavljaju poremećaj prirodnog poretka čovekove duše, stanje u kojem čovek podleže impulsima, željama i emocijama koje narušavaju njegovu sposobnost da jasno sagledava istinu i živi u skladu s Božjom voljom.
Strasti nisu samo moralne greške, već duboki duhovni problemi – unutrašnje bolesti koje zahvataju srž čovekove ličnosti.
Opasnost strasti ogleda se u njihovom uticaju na sposobnost duše da raspoznaje dobro i istinu. Kada su organi duhovnog saznanja oboleli, čovek gubi duhovni vid, postaje zarobljen prolaznim i telesnim stvarima, a njegova volja slabi i podlaže grehu.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
U tom smislu, pravoslavna duhovnost vidi negovanje vrlina kao lekovit i spasonosan put – put postepenog izlečenja duše i njenog povratka u stanje duhovne celovitosti na šta je upozoravao i Sveti Isak Sirin.
"Vrline su zdravlje duše, kao što su strasti bolest duše. Vrline su lekovi koji postepeno potiskuju bolest iz duše, iz organa saznanja. Taj proces je spor, zahteva mnogo staranja i trpljenja".
On je bio persijski episkop u 4. veku.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Monasi ili "crno duhovenstvo" polažu zavet, a otac Petar objašnjava moraju li to da urade i beli monasi i monahinje.
Hrišćanski asketa, teolog i svetitelj upozorava: svaki siromah koji pokuca na naša vrata nosi poruku s neba. Onaj ko kaže „Bog će dati“ i zatvori srce, možda je odbio Božiju milost koja mu je došla u liku brata u nevolji.
Kroz molitvu, vernik ne traži da promeni Božiju volju, već da razume sopstveni put i izgradi poverenje u Boga.
Gnev zamućuje rasuđivanje, pomračuje srce i udaljava čoveka od smirenja - vrline koja se u pravoslavlju smatra ključem spasenja.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
U pravoslavlju se o samom činu egzorcima malo priča.
U besedi za subotu siropusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da vera otvara vrata unutrašnje hrabrosti i večnog mira, nadmašujući mržnju i prolazne iskušenja.
Šetnja, bašta, muzika, molitva i Sveto pismo - kombinacija koja deluje kao tajno oružje protiv unutrašnje praznine i obeshrabrenja.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Šetnja, bašta, muzika, molitva i Sveto pismo - kombinacija koja deluje kao tajno oružje protiv unutrašnje praznine i obeshrabrenja.
Teodor Stratilat bio je rimski vojvoda, u vojsci cara Likinija, i gradonačelnik grada Iraklije.
Zbog duge i teške bolesti i potrebe za negom, boravio јe poslednjih godina kod svog brata protoјereјa-stavrofora Trandafira Јankovića u Kobišnici.