STRADAO SA JOŠ 1.000 HRIŠĆANA, SVE IH BODRIO NA PUTU KA GUBILIŠTU: Danas je Prepodobni Simeon!
On je bio persijski episkop u 4. veku.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
U pravoslavlju, strasti se posmatraju kao duhovne slabosti ili unutrašnje sklonosti koje odvode čoveka od Boga i duhovnog zdravlja.
One predstavljaju poremećaj prirodnog poretka čovekove duše, stanje u kojem čovek podleže impulsima, željama i emocijama koje narušavaju njegovu sposobnost da jasno sagledava istinu i živi u skladu s Božjom voljom.
Strasti nisu samo moralne greške, već duboki duhovni problemi – unutrašnje bolesti koje zahvataju srž čovekove ličnosti.
Opasnost strasti ogleda se u njihovom uticaju na sposobnost duše da raspoznaje dobro i istinu. Kada su organi duhovnog saznanja oboleli, čovek gubi duhovni vid, postaje zarobljen prolaznim i telesnim stvarima, a njegova volja slabi i podlaže grehu.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
U tom smislu, pravoslavna duhovnost vidi negovanje vrlina kao lekovit i spasonosan put – put postepenog izlečenja duše i njenog povratka u stanje duhovne celovitosti na šta je upozoravao i Sveti Isak Sirin.
"Vrline su zdravlje duše, kao što su strasti bolest duše. Vrline su lekovi koji postepeno potiskuju bolest iz duše, iz organa saznanja. Taj proces je spor, zahteva mnogo staranja i trpljenja".
On je bio persijski episkop u 4. veku.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Monasi ili "crno duhovenstvo" polažu zavet, a otac Petar objašnjava moraju li to da urade i beli monasi i monahinje.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Pravoslavlje uči da su strahovi testovi vere, koji kroz molitvu, pokajanje i oslanjanje na Božiju providnost, mogu biti prevaziđeni i transformisani u unutrašnji mir.
Nisu sva iskušenja ista po karakteru. Neka nailaze na ljude podvižnike, druga na bestidne ljude…, govorio je Sveti Isak Sirin.
Interesantno je da i poljubac u usta ranije nije nosio strastan karakter, jer su roditelji tako ljubili svoju decu ili obratno, kaže otac Ljubo.
U manastiru Devič na Kosmetu, gde počivaju mošti Svetog Joanikija, zabeleženo je svedočanstvo iz Prvog svetskog rata koje je ostavio Sveti Nikolaj Žički – o tome kako se Božija pravda sručila na ruku podignutu protiv svetinje.
Sisojevac je proglašen metohom manastira Ravanice, koji o njemu vodi brigu.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Pre nego što se prijavi za posao van Crkve, sveštenik mora zatražiti i dobiti pismeni blagoslov od nadležnog episkopa., piše u Preambuli.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.