U pravoslavlju, molitva zauzima središnje mesto u duhovnom životu vernika. Ona nije samo obredna radnja ili izgovaranje reči, već duboki lični odnos sa Bogom. Molitva predstavlja razgovor čoveka sa Tvorcem, iskazivanje zahvalnosti, pokajanja, nade i ljubavi. Kroz molitvu se otkriva vera, ali i duhovna čežnja čoveka da pronađe smisao, mir i ispunjenje.
Pravoslavno učenje ističe da je molitva neprekidno stanje duhovne budnosti. Molitva nije samo traženje, već i davanje - trenutak kada čovek otvara srce i svesno staje pred lice Božije.
Značaj molitve je višestruk. Ona donosi utehu u patnji, snagu u borbi, mir u nemiru. Kroz molitvu, vernik ne traži da promeni Božiju volju, već da razume sopstveni put i izgradi poverenje u Boga. Prava molitva oblikuje dušu, menja čoveka iznutra, čini ga smirenijim, saosećajnijim i bližim bližnjem.
U pravoslavnoj tradiciji poznate su i kratke molitve koje se ponavljaju, među kojima je najpoznatija Isusova molitva: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnog.“ Ova jednostavna rečenica, ponavljana sa pažnjom i iskrenošću, postaje izvor duhovne snage i sredstvo borbe protiv unutrašnje rasutosti i greha.
Molitva nije rezervisana samo za zidove crkve. Ona je prisutna i u tišini doma, u trenutku pred san, pred početak dana, ali i u svakodnevnim poslovima. Gde god se vernik nalazi, može da se moli – srcem i dušom. Tako molitva postaje način života, neprestano podsećanje na Božiju blizinu i ljubav.
Sveti Isak Sirin je u jednoj svojoj misli objasnio koja je molitva i najvrednija.
"Noćna molitva je žrtva. U času kada nam se po prirodi spava, i čitav svet spava, molitvenik zna da je od sveta vrednija molitva. Ne zato što Bog ne prima dnevne molitve, nego zato što je noćnom molitvom žrtvovan san.
U trenucima kada nema posla, a srce je teško od brige, molitva Svetog Arsenija Kapadokijskog donosi duhovnu snagu, utehu i nadu svima koji traže novi početak i zaštitu Božiju.
Otkrijte kako pravoslavna molitva, Psalam 73 i Jevanđelje štite od ogovaranja, zlih jezika i duhovnih iskušenja, donoseći mir i zaštitu srcu.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Vekovima pravoslavni vernici traže pomoć Svete Petke Rimljanke u trenucima bolesti, tuge i životnih iskušenja, verujući u njenu moćnu molitvu koja donosi snagu, zaštitu i mir u srcu.