CEO ŽIVOT ISCELJIVAO BOLESNE I POMAGAO SIROMAŠNE: Danas je Sveti Lav Katanski
Kada se upokojio iz njegovih mošti poteklo je celebno miro.
Isusova molitva nije samo čin verbalne pobožnosti, već je put duhovne transformacije i stalne prisutnosti Boga u životu vernika.
Isusova molitva, poznata i kao "Molitva srca", jedno je od najvažnijih duhovnih oruđa u pravoslavnoj tradiciji. Iako je izuzetno kratka, sastoji se od samo nekoliko reči: "Gospode, Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me, grešnog", ona nosi duboko značenje koje nadmašuje samu formu molitve.
Ova molitva se u pravoslavlju tretira kao "molitva nad molitvama" jer je u njoj, uprkos svojoj jednostavnosti, sažeta srž naše vere.
Isusova molitva nije samo čin verbalne pobožnosti, već je put duhovne transformacije i stalne prisutnosti Boga u životu vernika. Kroz njeno ponavljanje, vernik ulazi u stanje kontemplacije, unutrašnjeg mira i duhovne smirenosti.
Kao što su govorili drevni crkveni pisci, i kao što je jasno iz same molitve, ona sadrži, sa jedne strane, potpuno ispovedanje vere, a sa druge strane, sve što čovek može da kaže o sebi samom: "Pomiluj me, grešan sam"! Ova molitva je, pre svega, izraz pokajanja i priznanja Božje milosti.
Mitropolit Antonije Blum, u svojoj knjizi "Naučimo se molitvi" kaže da se prve reči ove molitve ("Gospode, Isuse Hriste, Sine Božiji..."), smatraju za skraćeno Jevanđelje i samu srž hrišćanske vere.
- Isusa Hrista nazivamo svojim Gospodom ne samo zato što je On Tvorac, ne samo zato što je On Bog, nego zato što smo mi svojom voljom i bez prinude, izabrali Njega za Gospodara i Vladara našeg života.
Isusom ga nazivamo, kaže mitropolit, podsećajući sebe, ispovedajući i propovedajući da Bog ima ljudsko istorijsko ime, da je Bog postao čovek, da se on ovaplotio, i da je on onaj kojeg zovemo Isusom, kojeg mi zovemo svojim Gospodom naš Bog, ali da je on čovek, jedan od nas, i da smo mu bliski, svoji.
- On nas u Jevanđelju naziva braćom, a na drugom mestu u Jevanđelju govori: "Ja vas ne zovem slugama nego prijateljima, zato što sluga ne zna volju svoga Gospodara, a Ja sam vama sve rekao…“
Hristom ("Hristos“ na grčkom znači "pomazanik“) ga zovemo, ističe otac Antonije, da bismo ukazali na to da je on onaj o kome govori čitav Stari zavet da će doći Mesija od Boga na kojem će počivati Sveti duh, koji će biti svršetak cele ljudske istorije i njeno središte, svršetak cele prošlosti i početak večnosti već sad, pre nego što vreme dođe do kraja.
- I na kraju, nazivamo Ga Sinom Božijim zato što na osnovu naše vere, i čak iz iskustva znamo da je to čovek koji se rodio u Vitlejemu, koji je dobio ime Isus, i da on u stvari nije samo sin Djeve Marije, već je i sin samoga Boga, pa je on Bog koji se ovaplotio i postao čovek. U ovome je sva pravoslavna vera: carstvo ljubavi, ispovedanje Isusa kao Sina Božijeg, naše ispovedanje da je On svršetak cele prošle istorije, njeno središte i početak budućnosti i budućnosti roda ljudskog na zemlji i čitave večnosti.
Što se tiče drugog dela molitve ("... pomiluj me grešnog"), otac Antonije navodi poziva nas da time prepoznajemo dublje značenje greha, koji nije samo moralna nesavršenost, već i gubitak unutrašnje povezanosti sa sobom i Bogom. Greh je površnost, otuđenje od dubine vlastitog bića, zbog čega postajemo tuđi i sebi i drugima.
Kada se molimo "pomiluj me grešnog“, priznajemo da živimo daleko od svoje prave prirode, da smo otpali od uzvišenosti koju nam je Bog dao. Međutim, reč "pomiluj“ u ovom kontekstu znači i više od oprosta. To je molba za Božiju ljubav i obnovu — da nas Bog ponovo uzdigne, da postanemo dostojni onog uzvišenog poziva za koji nas je stvorio. Pomilovanje je poziv na obnovu duše, vraćanje u stanje prave povezanosti s Bogom i sobom.
Kada se upokojio iz njegovih mošti poteklo je celebno miro. Stekni velikodušnost, krotost, nezlobivost, koje dolikuju Hrišćanima, da bi ti život bio spokojan i miran… Lutao je pustarama, a hrišćani veruju da je imao čudotvorne, isceliteljske moći. Sreća se ne može naći na kasnim noćnim gozbama, na pijankama ili na onim ozloglašenim mestima...

CEO ŽIVOT ISCELJIVAO BOLESNE I POMAGAO SIROMAŠNE: Danas je Sveti Lav Katanski
OVE DVE LJUDSKE OSOBINE SU KAO OTROV ZMIJE! Sveti Jefrem Sirin otkrio šta crpi snagu i tera ljubav od čoveka
KAO DEČAK OTIŠAO U MANASTIR I CEO ŽIVOT PROVEO U POSTU, MOLITVI I BDENJU: Danas je Prepodobni Timotej
SREĆA SE UVEK MOŽE NAĆI NA OVOM MESTU! Sveti Nektarije Eginski otkriva gde se nalazi ono što u savremenom svetu svi traže
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Na mrežama kruže snimci "svetitelja" i "monaštva" koji pozivaju vernike da napišu Amin ili kliknu za „blagoslov“, a starešina hrama Svete Trojice u Mudrakovcu upozorava da je to duhovna manipulacija koja koristi tehnologiju i emocije da bi vam izvukla novac.
U pravoslavnoj tradiciji, molitvenik se smatra duhovnim saputnikom svakog vernika.
Iguman manastira Svetog Nikole, otac Ignjatije, tvrdi da znakovi sa glinenih pločica prikazuju geometrijske obrasce, a ne reči, otvarajući novu perspektivu na jednu od najvećih arheoloških dilemma.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 21. četvrtak po Duhovima prikazuje kako greh gnoji dušu i zašto je čišćenje uma prvi korak ka miru i Božjoj svetlosti.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 21. četvrtak po Duhovima prikazuje kako greh gnoji dušu i zašto je čišćenje uma prvi korak ka miru i Božjoj svetlosti.
Ajete iz sure Eš-Šura (42:52 53) podsećaju da Božija objava može otvoriti srce, usmeriti dušu ka Pravom putu i osvetliti odluke čak i kada ljudsko znanje nije dovoljno.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.