CEO ŽIVOT ISCELJIVAO BOLESNE I POMAGAO SIROMAŠNE: Danas je Sveti Lav Katanski
Kada se upokojio iz njegovih mošti poteklo je celebno miro.
Isusova molitva nije samo čin verbalne pobožnosti, već je put duhovne transformacije i stalne prisutnosti Boga u životu vernika.
Isusova molitva, poznata i kao "Molitva srca", jedno je od najvažnijih duhovnih oruđa u pravoslavnoj tradiciji. Iako je izuzetno kratka, sastoji se od samo nekoliko reči: "Gospode, Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me, grešnog", ona nosi duboko značenje koje nadmašuje samu formu molitve.
Ova molitva se u pravoslavlju tretira kao "molitva nad molitvama" jer je u njoj, uprkos svojoj jednostavnosti, sažeta srž naše vere.
Isusova molitva nije samo čin verbalne pobožnosti, već je put duhovne transformacije i stalne prisutnosti Boga u životu vernika. Kroz njeno ponavljanje, vernik ulazi u stanje kontemplacije, unutrašnjeg mira i duhovne smirenosti.
Kao što su govorili drevni crkveni pisci, i kao što je jasno iz same molitve, ona sadrži, sa jedne strane, potpuno ispovedanje vere, a sa druge strane, sve što čovek može da kaže o sebi samom: "Pomiluj me, grešan sam"! Ova molitva je, pre svega, izraz pokajanja i priznanja Božje milosti.
Mitropolit Antonije Blum, u svojoj knjizi "Naučimo se molitvi" kaže da se prve reči ove molitve ("Gospode, Isuse Hriste, Sine Božiji..."), smatraju za skraćeno Jevanđelje i samu srž hrišćanske vere.
- Isusa Hrista nazivamo svojim Gospodom ne samo zato što je On Tvorac, ne samo zato što je On Bog, nego zato što smo mi svojom voljom i bez prinude, izabrali Njega za Gospodara i Vladara našeg života.
Isusom ga nazivamo, kaže mitropolit, podsećajući sebe, ispovedajući i propovedajući da Bog ima ljudsko istorijsko ime, da je Bog postao čovek, da se on ovaplotio, i da je on onaj kojeg zovemo Isusom, kojeg mi zovemo svojim Gospodom naš Bog, ali da je on čovek, jedan od nas, i da smo mu bliski, svoji.
- On nas u Jevanđelju naziva braćom, a na drugom mestu u Jevanđelju govori: "Ja vas ne zovem slugama nego prijateljima, zato što sluga ne zna volju svoga Gospodara, a Ja sam vama sve rekao…“
Hristom ("Hristos“ na grčkom znači "pomazanik“) ga zovemo, ističe otac Antonije, da bismo ukazali na to da je on onaj o kome govori čitav Stari zavet da će doći Mesija od Boga na kojem će počivati Sveti duh, koji će biti svršetak cele ljudske istorije i njeno središte, svršetak cele prošlosti i početak večnosti već sad, pre nego što vreme dođe do kraja.
- I na kraju, nazivamo Ga Sinom Božijim zato što na osnovu naše vere, i čak iz iskustva znamo da je to čovek koji se rodio u Vitlejemu, koji je dobio ime Isus, i da on u stvari nije samo sin Djeve Marije, već je i sin samoga Boga, pa je on Bog koji se ovaplotio i postao čovek. U ovome je sva pravoslavna vera: carstvo ljubavi, ispovedanje Isusa kao Sina Božijeg, naše ispovedanje da je On svršetak cele prošle istorije, njeno središte i početak budućnosti i budućnosti roda ljudskog na zemlji i čitave večnosti.
Što se tiče drugog dela molitve ("... pomiluj me grešnog"), otac Antonije navodi poziva nas da time prepoznajemo dublje značenje greha, koji nije samo moralna nesavršenost, već i gubitak unutrašnje povezanosti sa sobom i Bogom. Greh je površnost, otuđenje od dubine vlastitog bića, zbog čega postajemo tuđi i sebi i drugima.
Kada se molimo "pomiluj me grešnog“, priznajemo da živimo daleko od svoje prave prirode, da smo otpali od uzvišenosti koju nam je Bog dao. Međutim, reč "pomiluj“ u ovom kontekstu znači i više od oprosta. To je molba za Božiju ljubav i obnovu — da nas Bog ponovo uzdigne, da postanemo dostojni onog uzvišenog poziva za koji nas je stvorio. Pomilovanje je poziv na obnovu duše, vraćanje u stanje prave povezanosti s Bogom i sobom.
Kada se upokojio iz njegovih mošti poteklo je celebno miro. Stekni velikodušnost, krotost, nezlobivost, koje dolikuju Hrišćanima, da bi ti život bio spokojan i miran… Lutao je pustarama, a hrišćani veruju da je imao čudotvorne, isceliteljske moći. Sreća se ne može naći na kasnim noćnim gozbama, na pijankama ili na onim ozloglašenim mestima...

CEO ŽIVOT ISCELJIVAO BOLESNE I POMAGAO SIROMAŠNE: Danas je Sveti Lav Katanski
OVE DVE LJUDSKE OSOBINE SU KAO OTROV ZMIJE! Sveti Jefrem Sirin otkrio šta crpi snagu i tera ljubav od čoveka
KAO DEČAK OTIŠAO U MANASTIR I CEO ŽIVOT PROVEO U POSTU, MOLITVI I BDENJU: Danas je Prepodobni Timotej
SREĆA SE UVEK MOŽE NAĆI NA OVOM MESTU! Sveti Nektarije Eginski otkriva gde se nalazi ono što u savremenom svetu svi traže
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi, kaže otac Valerije
Odgovor jereja Viktora Nikišova donosi zanimljivo objašnjenje o odnosu prema svetinji, ličnoj nameri i utisku koji ostavljamo na druge.
Rama je na Atosu boravio privatno, a tokom posete sastao se sa političkim upraviteljem Svete Gore i igumanom Jefremom.
Preosetljivi ljudi mnogo stradaju, govorio je starac Tadej.
Kratka, ali snažna pouka starca Georgija govori o vezi između odnosa prema Bogu i spremnosti da se pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Opasnost ove strasti leži u tome što ona direktno skrnavi ljudsko telo koje je, prema rečima svetog apostola Pavla, hram Duha svetoga.
Njegov život ostao je upamćen po hrabrosti kojom je bodrio svoju pastvu da istraje u veri i to u vreme najžešćih progona hrišćana.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Bitno je samo ne gubiti nadu.
U ovim tradicionalnim, jednostavnim i ukusnim kolačima koji ostaju sveži više dana, podjednako uživaju i deca i odrasli.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.