CEO ŽIVOT ISCELJIVAO BOLESNE I POMAGAO SIROMAŠNE: Danas je Sveti Lav Katanski
Kada se upokojio iz njegovih mošti poteklo je celebno miro.
Isusova molitva nije samo čin verbalne pobožnosti, već je put duhovne transformacije i stalne prisutnosti Boga u životu vernika.
Isusova molitva, poznata i kao "Molitva srca", jedno je od najvažnijih duhovnih oruđa u pravoslavnoj tradiciji. Iako je izuzetno kratka, sastoji se od samo nekoliko reči: "Gospode, Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me, grešnog", ona nosi duboko značenje koje nadmašuje samu formu molitve.
Ova molitva se u pravoslavlju tretira kao "molitva nad molitvama" jer je u njoj, uprkos svojoj jednostavnosti, sažeta srž naše vere.
Isusova molitva nije samo čin verbalne pobožnosti, već je put duhovne transformacije i stalne prisutnosti Boga u životu vernika. Kroz njeno ponavljanje, vernik ulazi u stanje kontemplacije, unutrašnjeg mira i duhovne smirenosti.
Kao što su govorili drevni crkveni pisci, i kao što je jasno iz same molitve, ona sadrži, sa jedne strane, potpuno ispovedanje vere, a sa druge strane, sve što čovek može da kaže o sebi samom: "Pomiluj me, grešan sam"! Ova molitva je, pre svega, izraz pokajanja i priznanja Božje milosti.
Mitropolit Antonije Blum, u svojoj knjizi "Naučimo se molitvi" kaže da se prve reči ove molitve ("Gospode, Isuse Hriste, Sine Božiji..."), smatraju za skraćeno Jevanđelje i samu srž hrišćanske vere.
- Isusa Hrista nazivamo svojim Gospodom ne samo zato što je On Tvorac, ne samo zato što je On Bog, nego zato što smo mi svojom voljom i bez prinude, izabrali Njega za Gospodara i Vladara našeg života.
Isusom ga nazivamo, kaže mitropolit, podsećajući sebe, ispovedajući i propovedajući da Bog ima ljudsko istorijsko ime, da je Bog postao čovek, da se on ovaplotio, i da je on onaj kojeg zovemo Isusom, kojeg mi zovemo svojim Gospodom naš Bog, ali da je on čovek, jedan od nas, i da smo mu bliski, svoji.
- On nas u Jevanđelju naziva braćom, a na drugom mestu u Jevanđelju govori: "Ja vas ne zovem slugama nego prijateljima, zato što sluga ne zna volju svoga Gospodara, a Ja sam vama sve rekao…“
Hristom ("Hristos“ na grčkom znači "pomazanik“) ga zovemo, ističe otac Antonije, da bismo ukazali na to da je on onaj o kome govori čitav Stari zavet da će doći Mesija od Boga na kojem će počivati Sveti duh, koji će biti svršetak cele ljudske istorije i njeno središte, svršetak cele prošlosti i početak večnosti već sad, pre nego što vreme dođe do kraja.
- I na kraju, nazivamo Ga Sinom Božijim zato što na osnovu naše vere, i čak iz iskustva znamo da je to čovek koji se rodio u Vitlejemu, koji je dobio ime Isus, i da on u stvari nije samo sin Djeve Marije, već je i sin samoga Boga, pa je on Bog koji se ovaplotio i postao čovek. U ovome je sva pravoslavna vera: carstvo ljubavi, ispovedanje Isusa kao Sina Božijeg, naše ispovedanje da je On svršetak cele prošle istorije, njeno središte i početak budućnosti i budućnosti roda ljudskog na zemlji i čitave večnosti.
Što se tiče drugog dela molitve ("... pomiluj me grešnog"), otac Antonije navodi poziva nas da time prepoznajemo dublje značenje greha, koji nije samo moralna nesavršenost, već i gubitak unutrašnje povezanosti sa sobom i Bogom. Greh je površnost, otuđenje od dubine vlastitog bića, zbog čega postajemo tuđi i sebi i drugima.
Kada se molimo "pomiluj me grešnog“, priznajemo da živimo daleko od svoje prave prirode, da smo otpali od uzvišenosti koju nam je Bog dao. Međutim, reč "pomiluj“ u ovom kontekstu znači i više od oprosta. To je molba za Božiju ljubav i obnovu — da nas Bog ponovo uzdigne, da postanemo dostojni onog uzvišenog poziva za koji nas je stvorio. Pomilovanje je poziv na obnovu duše, vraćanje u stanje prave povezanosti s Bogom i sobom.
Kada se upokojio iz njegovih mošti poteklo je celebno miro. Stekni velikodušnost, krotost, nezlobivost, koje dolikuju Hrišćanima, da bi ti život bio spokojan i miran… Lutao je pustarama, a hrišćani veruju da je imao čudotvorne, isceliteljske moći. Sreća se ne može naći na kasnim noćnim gozbama, na pijankama ili na onim ozloglašenim mestima...

CEO ŽIVOT ISCELJIVAO BOLESNE I POMAGAO SIROMAŠNE: Danas je Sveti Lav Katanski
OVE DVE LJUDSKE OSOBINE SU KAO OTROV ZMIJE! Sveti Jefrem Sirin otkrio šta crpi snagu i tera ljubav od čoveka
KAO DEČAK OTIŠAO U MANASTIR I CEO ŽIVOT PROVEO U POSTU, MOLITVI I BDENJU: Danas je Prepodobni Timotej
SREĆA SE UVEK MOŽE NAĆI NA OVOM MESTU! Sveti Nektarije Eginski otkriva gde se nalazi ono što u savremenom svetu svi traže
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Svetitelj našeg vremena uči da vera nije samo lična borba za duhovni mir, već poziv da u molitvu uključimo i bližnje.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Priprema se jednostavno, a spoj džema, cimeta, voća i oraha daje mu ukus zbog kog se rado nalazi na trpezama i van dana posta.
U autorskom tekstu verskog analitičara Bogdana Despotovića, koji prenosimo u celosti, analiziraju se okolnosti incidenta u Atini, reakcija Aleksandrijske crkve i moguće posledice po njen ugled.
Zadužbina kralja Stefana Dečanskog sačuvala je gotovo netaknut izgled, jedinstven freskopis i dokumente koji otkrivaju kako je izgledao život u srednjovekovnoj Srbiji.