Duhovna riznica 30.10.2025 | 07:30

SMRAD GREHA KOJI NE OSEĆAMO - DOK NAM BOG NE OTVORI OČI: Vladika Nikolaj otkriva kako da pobedimo tamu i krenemo putem svetlosti

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SMRAD GREHA KOJI NE OSEĆAMO - DOK NAM BOG NE OTVORI OČI: Vladika Nikolaj otkriva kako da pobedimo tamu i krenemo putem svetlosti
SPC,Freepik

Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 21. četvrtak po Duhovima prikazuje kako greh gnoji dušu i zašto je čišćenje uma prvi korak ka miru i Božjoj svetlosti.

U besedi za 21. četvrtak po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović vodi nas do same unutrašnje srži greha, otkrivajući njegovu gnojnu stvarnost i smrdeću nečistotu duše. Kroz slike telesnih i duhovnih rana, pokazuje kako čovek, dok luta putem greha, ne opaža njegovu strašnu teskobu; tek kada se okrene ka Bogu, uviđa neporecivu razliku između smrti i života, tame i svetlosti, otrova i čistote. Ova beseda nije samo upozorenje na posledice greha, već i podsećanje da je očišćenje uma i srca prvi korak ka unutrašnjem preobražaju i susretu sa Božjom svetlošću.

Beseda o gnojnim ranama greha

Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje
od bezumlja mojega. (Ps. 37, 6)

O grehovnim ranama govori prorok, koji je i sam najpre grešio i u sebi osetio sav smrad greha. Koliko se iz ovog priznanja vidi nečistota prvašnjih grehova, toliko se isto vidi i potonja čistota pokajnika. Dokle čovek hodi gnojnim putem greha, on ne oseća zagušljivi smrad greha; no kada se udalji s toga puta i krene čistom stazom pravedničkom, tek tada uviđa neiskazanu razliku između čistote i nečistote, između puta vrline i puta poroka.

Zamislite osećanje čoveka koji je noć proveo u smradnoj i zagušljivoj krčmi i koji se izjutra obreo u ružičnoj bašti. Tamo smrad i otrov, poniženje duše i tela, jarost i razdor, mučenje sebe i drugih; ovde veliko Božje sunce nad glavom, krasno cveće unaokolo, svež vazduh i miris, tišina i zdravlje. Još je veća razlika između puta grehovnog i puta Božjeg.

Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje; tako opisuje veliki car svoju grehovnu prošlost. Ništa tako ne smrdi kao greh, ništa se tako ne gnoji i ne rasprostire kao greh. Smrad telesnih rana samo donekle napominje nepodnošljivi smrad grešne duše. Zato se od takve duše udaljava svaka svetinja. Čisti duhovi nebeski sklanjaju se od nje, a nečisti duhovi adski traže njeno društvo. Svaki novi greh nova je rana na duši, svaki greh gnoj, i svaki greh smrad.

Od čega dolaze gresi? Od bezumlja mojega, objašnjava prorok. Um izbačen sa svoga božanskog koloseka navodi čoveka na greh. Dok se um ne očisti, ne može se čovek očistiti. A mi um Hristov imamo (I Kor. 2, 16), govori apostol, tj. imamo um povraćen ponovo u onaj kolosek u kome je bio um Adamov pre grehovnog smrada.

Otuda, braćo, sva pravoslavna nauka o podvižništvu usredsređuje pažnju na jednu glavnu tačku – na um čovekov, na očišćenje i ispravljenje uma.

O Gospode Isuse Hriste, Čistoto i večni Izvore čistote, pomozi nam odbaciti bezumlje naše; pomozi nam umovati prema umu Tvojemu. Tebi slava i hvala vavek. Amin.