OVAKO ĐAVO GUBI SVAKO ORUŽJE: Vladika Nikolaj otkriva tajnu pobede nad tamom
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 21. četvrtak po Duhovima prikazuje kako greh gnoji dušu i zašto je čišćenje uma prvi korak ka miru i Božjoj svetlosti.
U besedi za 21. četvrtak po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović vodi nas do same unutrašnje srži greha, otkrivajući njegovu gnojnu stvarnost i smrdeću nečistotu duše. Kroz slike telesnih i duhovnih rana, pokazuje kako čovek, dok luta putem greha, ne opaža njegovu strašnu teskobu; tek kada se okrene ka Bogu, uviđa neporecivu razliku između smrti i života, tame i svetlosti, otrova i čistote. Ova beseda nije samo upozorenje na posledice greha, već i podsećanje da je očišćenje uma i srca prvi korak ka unutrašnjem preobražaju i susretu sa Božjom svetlošću.
Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje
od bezumlja mojega. (Ps. 37, 6)
O grehovnim ranama govori prorok, koji je i sam najpre grešio i u sebi osetio sav smrad greha. Koliko se iz ovog priznanja vidi nečistota prvašnjih grehova, toliko se isto vidi i potonja čistota pokajnika. Dokle čovek hodi gnojnim putem greha, on ne oseća zagušljivi smrad greha; no kada se udalji s toga puta i krene čistom stazom pravedničkom, tek tada uviđa neiskazanu razliku između čistote i nečistote, između puta vrline i puta poroka.
Zamislite osećanje čoveka koji je noć proveo u smradnoj i zagušljivoj krčmi i koji se izjutra obreo u ružičnoj bašti. Tamo smrad i otrov, poniženje duše i tela, jarost i razdor, mučenje sebe i drugih; ovde veliko Božje sunce nad glavom, krasno cveće unaokolo, svež vazduh i miris, tišina i zdravlje. Još je veća razlika između puta grehovnog i puta Božjeg.
Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje; tako opisuje veliki car svoju grehovnu prošlost. Ništa tako ne smrdi kao greh, ništa se tako ne gnoji i ne rasprostire kao greh. Smrad telesnih rana samo donekle napominje nepodnošljivi smrad grešne duše. Zato se od takve duše udaljava svaka svetinja. Čisti duhovi nebeski sklanjaju se od nje, a nečisti duhovi adski traže njeno društvo. Svaki novi greh nova je rana na duši, svaki greh gnoj, i svaki greh smrad.
Od čega dolaze gresi? Od bezumlja mojega, objašnjava prorok. Um izbačen sa svoga božanskog koloseka navodi čoveka na greh. Dok se um ne očisti, ne može se čovek očistiti. A mi um Hristov imamo (I Kor. 2, 16), govori apostol, tj. imamo um povraćen ponovo u onaj kolosek u kome je bio um Adamov pre grehovnog smrada.
Otuda, braćo, sva pravoslavna nauka o podvižništvu usredsređuje pažnju na jednu glavnu tačku – na um čovekov, na očišćenje i ispravljenje uma.
O Gospode Isuse Hriste, Čistoto i večni Izvore čistote, pomozi nam odbaciti bezumlje naše; pomozi nam umovati prema umu Tvojemu. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 20. četvrtak po Duhovima govori o unutrašnjoj borbi, demonima koji opsedaju pravednike i neuništivoj moći krsta koja pobedonosno sija kroz tamu.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
U besedi za 20. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako čovek svojim padom sabira protiv sebe sile tame, ali kroz iskreno pokajanje otkriva put ka slobodi, radosti i neizrecivoj svetlosti Božjeg oproštaja.
U besedi za 21. Ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički Vladika objašnjava kako sila Božjeg anđela pomaže onima koji se Njega boje, razbijajući svaku nepravdu i donoseći utehu u najmračnijim trenucima života.
U besedi o pravednicima čije telo postaje svedočanstvo neba, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički otkriva tajnu Božje sile - da ni pepeo ne može sakriti ono što je Gospod odabrao da vaskrsne.
U besedi o glasu Gospodnjem na vodama, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva duboku istinu o svetu koji čuje Boga i o čoveku koji je zaboravio da sluša.
Beseda za 20. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako bezumlje u srcu pokreće zla dela i zašto pokajanje ostaje jedini put ka spasenju.
U besedi za 20. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako iskrenost i vera najmlađih otvaraju puteve veličanstvu Hrista koje čak i mudri ne mogu dosegnuti.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Iguman manastira Svetog Nikole, otac Ignjatije, tvrdi da znakovi sa glinenih pločica prikazuju geometrijske obrasce, a ne reči, otvarajući novu perspektivu na jednu od najvećih arheoloških dilemma.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Mladi Britanci primili su Svetu tajnu krštenja u parohiji Svetog Jovana Krstitelja u Halifaksu i postali deo duhovne porodice Srpske patrijaršije.
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.
Crkva naglašava poštovanje prema upokojenima, molitvu za njihove duše i veru u vaskrsenje, a ne poistovećivanje smrti s groteskom.