Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Jedna od najdubljih i najjednostavnijih molitvi u pravoslavnoj duhovnosti nosi naziv Isusova molitva, poznata i kao "Molitva srca". Sastavljena od svega nekoliko reči - "Gospode, Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me, grešnog" - ova molitva otvara vrata duhovnom preobražaju i prisnijem odnosu s Bogom.
U pravoslavlju, ova kratka rečenica ima posebno mesto i često se naziva "molitvom svih molitava". Uprkos njenoj jednostavnosti, ona obuhvata suštinu hrišćanskog verovanja i ljudskog pokajanja. Prvi deo predstavlja jasno ispovedanje vere u Hrista kao Božijeg Sina, dok drugi deo izražava duboku, ličnu potrebu za Božijom milošću.
Isusova molitva nije namenjena samo za crkvene obrede - ona je i tiha saputnica vernika u svakodnevnom životu. Kroz njeno neprestano ponavljanje, duša se usmerava ka tišini, sabranosti i unutrašnjem miru. Pravoslavni vernici je često izgovaraju uz pomoć brojanice, u težnji da molitva postane trajno prisutna u srcu, poput tihe reke koja stalno teče.
Poznati duhovni pisac, mitropolit Antonije Blum, ovu molitvu opisuje kao sažeto Jevanđelje - jednostavnu, ali potpunu poruku hrišćanske vere.
mitropolija
Starac Jefrem Katunakijski
Upravo u toj sažetosti leži njena snaga: ona dotiče i uzdiže, uči poniznosti i podseća na stalnu potrebu za Božijom blizinom.
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
On je isticao da bi svi trebalo da za nju nađu vremena, jer ona donosi radost.
- Koliko samo mirjana (svetovnih ljudi p.a) proiznosi umnu molitvu. Koliko mirjana su naizgled svetovni ljudi, ali su u dubini, u suštini, oni kaluđeri. Ono što je najprevashodnije, jer ima veliku silu, veliku važnost, jeste da pre ponoći, barem pola časa, ili oko pola deset – deset uveče, kada svršiš sve svoje poslove, sedneš i da izgovaraš Isusovu molitvu - kovorio je starac Jefrem i nastavio:
- Ipak pripazi, u taj čas ili će telefon da ti zazvoni, ili će te pritisnuti pospanost, ili će te napasti neke bogohulne pomisli. U taj čas ne sme ništa od toga da te uznemirava. Isključi telefon. Svrši sve svoje poslove i posveti se samo Isusovoj molitvi.
Pola sata samo, ništa više, govorio je,. "da sedneš i da izgovaraš ovu molitvicu. Jednu po jednu reč. Sa razumevanjem":
- I nakon nekog kratkog vremenskog perioda, u zavisnosti od tvoje čistote i revnosti, poznaćeš i pronaći ćeš: prvo što ćeš pronaći je radost. Radost će ti na taj način dati podsticaj, volju, pomoći da češće izgovaraš molitvu. A molitva će doneti više i veće radosti.
- Veća radost će te motivisati da češće izgovaraš Isusovu molitvu. I tako, radost donosi Isusovu molitvu, a Isusova molitva radost. I dostići ćeš do te tačke kada ćeš govoriti: "Ja sam najsrećniji čovek na svetu“.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.