ZAŠTO SVAKO JUTRO KAD USTANEMO TREBA DA SE POTPIŠEMO NA PRAZAN PAPIR: Mati Gavrilija objasnila kako se zapravo "okreće novi list"
Nekada nam se putevi koje nismo birali, oni koje nismo želeli, pokažu kao najplodonosniji.
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
U pravoslavlju, anđeli su duhovna bića stvorena od Boga, pre stvaranja čoveka i materijalnog sveta. Njihova osnovna uloga jeste da budu izvršioci Božje volje, čuvari reda u duhovnom i materijalnom svetu, i pomoćnici ljudima u borbi za spasenje.
Anđeli nemaju telesni oblik, nevidljivi su ljudskom oku, ali su stalno prisutni i aktivno deluju u životima ljudi.
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog Anđela čuvara. On prati osobu kroz čitav život, podstiče je na dobra dela, čuva je od duhovnih i telesnih opasnosti i, što je najvažnije, utiče na savest – podsećajući čoveka na ono što je ispravno.
Anđeo čuvar nije samo pasivni posmatrač, već aktivni učesnik u duhovnoj borbi koju svako od nas vodi.
U mnogim situacijama, anđeli pokušavaju da nas usmere ili upozore. To se može dogoditi kroz snažan unutrašnji osećaj, iznenadnu misao, opomenu savesti ili neku vrstu "slučajnosti“ koja nas navodi da se zaustavimo, razmislimo ili promenimo pravac.
Nažalost, ljudi često te signale ne primećuju ili ih ne prepoznaju kao duhovnu pomoć.
Mati Gavrilija jednom priliko je objasnila i u kojim situacijama možemo osetiti anđele i šta bi u tom trenutku trebalo uraditi.
"Kada pričamo nekome o nečemu, a neko treći nas prekine utoj priči, ne bi trebalo da nastavimo dalje sa pričom. To znači da onaj kome smo govorili ne bi trebalo da čuje ono što smo hteli da mu kažemo. To prekidanje je delo Angela".
Nekada nam se putevi koje nismo birali, oni koje nismo želeli, pokažu kao najplodonosniji.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve.
Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.