ZAŠTO SVAKO JUTRO KAD USTANEMO TREBA DA SE POTPIŠEMO NA PRAZAN PAPIR: Mati Gavrilija objasnila kako se zapravo "okreće novi list"
Nekada nam se putevi koje nismo birali, oni koje nismo želeli, pokažu kao najplodonosniji.
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
U pravoslavlju, anđeli su duhovna bića stvorena od Boga, pre stvaranja čoveka i materijalnog sveta. Njihova osnovna uloga jeste da budu izvršioci Božje volje, čuvari reda u duhovnom i materijalnom svetu, i pomoćnici ljudima u borbi za spasenje.
Anđeli nemaju telesni oblik, nevidljivi su ljudskom oku, ali su stalno prisutni i aktivno deluju u životima ljudi.
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog Anđela čuvara. On prati osobu kroz čitav život, podstiče je na dobra dela, čuva je od duhovnih i telesnih opasnosti i, što je najvažnije, utiče na savest – podsećajući čoveka na ono što je ispravno.
Anđeo čuvar nije samo pasivni posmatrač, već aktivni učesnik u duhovnoj borbi koju svako od nas vodi.
U mnogim situacijama, anđeli pokušavaju da nas usmere ili upozore. To se može dogoditi kroz snažan unutrašnji osećaj, iznenadnu misao, opomenu savesti ili neku vrstu "slučajnosti“ koja nas navodi da se zaustavimo, razmislimo ili promenimo pravac.
Nažalost, ljudi često te signale ne primećuju ili ih ne prepoznaju kao duhovnu pomoć.
Mati Gavrilija jednom priliko je objasnila i u kojim situacijama možemo osetiti anđele i šta bi u tom trenutku trebalo uraditi.
"Kada pričamo nekome o nečemu, a neko treći nas prekine utoj priči, ne bi trebalo da nastavimo dalje sa pričom. To znači da onaj kome smo govorili ne bi trebalo da čuje ono što smo hteli da mu kažemo. To prekidanje je delo Angela".
Nekada nam se putevi koje nismo birali, oni koje nismo želeli, pokažu kao najplodonosniji.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve.
Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Dok je jutarnji požar zahvatio crkvu u Botošu, iz nje su na vreme iznete ikone i crkveni predmeti od posebnog značaja za pravoslavnu zajednicu, čime je sprečeno njihovo uništenje.
Dok su propovedali Jevanđelje, prolazili su kroz tamnice, mučenja i smrt, a sudbine pojedinih Hristovih učenika i danas bude divljenje i nevericu.
Vernici ne bi trebalo svetiteljima da se obraćaju kao nekome ko ispunjava prolazne želje, već kao nebeskim zastupnicima pred Gospodom.
Jerej Jevgenij Murzin otkriva da broj koji je postao hit na društvenim mrežama vekovima zauzima posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Srpska pravoslavna crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Botošu sаgrаđеnа je 1783. gоdinе i proglašena je za spomenik kulture.
Jerej Jevgenij Murzin otkriva da broj koji je postao hit na društvenim mrežama vekovima zauzima posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
U besedi za petak 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na opasnost oslanjanja na prolaznu sigurnost, ljudsku moć i sopstvenu snagu umesto na veru koja jedina ostaje čvrsta pred životnim burama.