Shutterstock/FOTOGRIN, Printscreen/YoutubeOtac Aleksandar Milojkov
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
U pravoslavlju, molitva je temelj duhovnog života, jer predstavlja sam razgovor sa Bogom. Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost. Međutim, suština molitve nije u njenom spoljašnjem obliku, već u unutrašnjem doživljaju. Ona ne treba da bude mehaničko ponavljanje rečenica, već iskreno obraćanje duše koje pokreće i um i srce.
Ukoliko se molitva svodi na rutinu – izgovaranje reči bez prisustva uma i osećanja – ona gubi svoj smisao. Pravoslavno učenje nas uči da molitva treba da potekne iz dubine bića, da se svaka izgovorena reč oseti, razume i doživi. Tek tada ona postaje istinski razgovor sa Bogom, a ne puko izgovaranje. Bog, kao Otac, ne traži od nas savršenstvo u formi, već iskrenost u duhu.
Shutterstock
Molitva, Ilustracija
Molitva ima moć da menja čoveka iznutra. Kada u tišini stanemo pred Boga i sa pažnjom slušamo ono što govorimo, počinjemo i sami sebe dublje da razumemo. Ta unutrašnja pažnja jeste prvi korak ka duhovnom isceljenju i istinskom kontaktu sa Tvorcem.
Zato je u pravoslavlju molitva više od verskog čina – ona je živi susret, trenutak istine i najdubljeg odnosa između čoveka i Boga. U njoj ne tražimo samo pomoć, već i prisustvo, mir i svetlost. I upravo zato, ona nikada ne sme biti samo formalnost, već svesni čin ljubavi i vere.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Otac Aleksandar Milojkov
Đakon Aleksandar Milojkov je rekao da kada se čita molitva, mora se voditi računa da se to uradi tako da to Bog čuje.
- Kada čitamo molitveno pravilo i to radimo mehanički, da mozak nema kontakt sa tim rečima, ona je to praznoslovlje.Treba da se trudimo da one prođe kroz nas, to je poenta. Ako to uradimo, onda će i Bog da ih čuje. Treba da slušamo sami sebe prvo, jer kako da očekujemo da nas Bog sluša, ako mi sami sebe ne slušamo šta govorimo - objasnio je on.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Miholjske zadušnice i Svetog mučenika Kalistrata po starom kalendaru, dok po novom proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju. Katolička crkva obeležava Svetog Franju Bordžiju, Jevreji obeležavaju Šabat Berešit, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.