Shutterstock/FOTOGRIN, Printscreen/YoutubeOtac Aleksandar Milojkov
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
U pravoslavlju, molitva je temelj duhovnog života, jer predstavlja sam razgovor sa Bogom. Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost. Međutim, suština molitve nije u njenom spoljašnjem obliku, već u unutrašnjem doživljaju. Ona ne treba da bude mehaničko ponavljanje rečenica, već iskreno obraćanje duše koje pokreće i um i srce.
Ukoliko se molitva svodi na rutinu – izgovaranje reči bez prisustva uma i osećanja – ona gubi svoj smisao. Pravoslavno učenje nas uči da molitva treba da potekne iz dubine bića, da se svaka izgovorena reč oseti, razume i doživi. Tek tada ona postaje istinski razgovor sa Bogom, a ne puko izgovaranje. Bog, kao Otac, ne traži od nas savršenstvo u formi, već iskrenost u duhu.
Shutterstock
Molitva, Ilustracija
Molitva ima moć da menja čoveka iznutra. Kada u tišini stanemo pred Boga i sa pažnjom slušamo ono što govorimo, počinjemo i sami sebe dublje da razumemo. Ta unutrašnja pažnja jeste prvi korak ka duhovnom isceljenju i istinskom kontaktu sa Tvorcem.
Zato je u pravoslavlju molitva više od verskog čina – ona je živi susret, trenutak istine i najdubljeg odnosa između čoveka i Boga. U njoj ne tražimo samo pomoć, već i prisustvo, mir i svetlost. I upravo zato, ona nikada ne sme biti samo formalnost, već svesni čin ljubavi i vere.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Otac Aleksandar Milojkov
Đakon Aleksandar Milojkov je rekao da kada se čita molitva, mora se voditi računa da se to uradi tako da to Bog čuje.
- Kada čitamo molitveno pravilo i to radimo mehanički, da mozak nema kontakt sa tim rečima, ona je to praznoslovlje.Treba da se trudimo da one prođe kroz nas, to je poenta. Ako to uradimo, onda će i Bog da ih čuje. Treba da slušamo sami sebe prvo, jer kako da očekujemo da nas Bog sluša, ako mi sami sebe ne slušamo šta govorimo - objasnio je on.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Njegove reči probijaju svakodnevnu hladnoću: oproštaj, sažaljenje i ljubav prema bližnjima nisu samo vrlina – to je put ka istinskoj veri i unutrašnjem miru, koji menja srce i svet oko nas.
Džej Di Vens otvoreno o odgajanju dece u hrišćanskoj tradiciji i granicama duhovnog uticaja u međuverskim brakovima, što je izazvalo žestoke reakcije i debatu u javnosti.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.
Njegove reči probijaju svakodnevnu hladnoću: oproštaj, sažaljenje i ljubav prema bližnjima nisu samo vrlina – to je put ka istinskoj veri i unutrašnjem miru, koji menja srce i svet oko nas.
Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Razvaljena vrata i razbacani bogoslužbeni predmeti sablaznili su jutros građane Ulcinja, dok Crkvena opština traži hitno otkrivanje počinilaca i jasnu poruku da se udar na svetinju neće tolerisati.