Shutterstock/FOTOGRIN, Printscreen/YoutubeOtac Aleksandar Milojkov
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
U pravoslavlju, molitva je temelj duhovnog života, jer predstavlja sam razgovor sa Bogom. Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost. Međutim, suština molitve nije u njenom spoljašnjem obliku, već u unutrašnjem doživljaju. Ona ne treba da bude mehaničko ponavljanje rečenica, već iskreno obraćanje duše koje pokreće i um i srce.
Ukoliko se molitva svodi na rutinu – izgovaranje reči bez prisustva uma i osećanja – ona gubi svoj smisao. Pravoslavno učenje nas uči da molitva treba da potekne iz dubine bića, da se svaka izgovorena reč oseti, razume i doživi. Tek tada ona postaje istinski razgovor sa Bogom, a ne puko izgovaranje. Bog, kao Otac, ne traži od nas savršenstvo u formi, već iskrenost u duhu.
Shutterstock
Molitva, Ilustracija
Molitva ima moć da menja čoveka iznutra. Kada u tišini stanemo pred Boga i sa pažnjom slušamo ono što govorimo, počinjemo i sami sebe dublje da razumemo. Ta unutrašnja pažnja jeste prvi korak ka duhovnom isceljenju i istinskom kontaktu sa Tvorcem.
Zato je u pravoslavlju molitva više od verskog čina – ona je živi susret, trenutak istine i najdubljeg odnosa između čoveka i Boga. U njoj ne tražimo samo pomoć, već i prisustvo, mir i svetlost. I upravo zato, ona nikada ne sme biti samo formalnost, već svesni čin ljubavi i vere.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Otac Aleksandar Milojkov
Đakon Aleksandar Milojkov je rekao da kada se čita molitva, mora se voditi računa da se to uradi tako da to Bog čuje.
- Kada čitamo molitveno pravilo i to radimo mehanički, da mozak nema kontakt sa tim rečima, ona je to praznoslovlje.Treba da se trudimo da one prođe kroz nas, to je poenta. Ako to uradimo, onda će i Bog da ih čuje. Treba da slušamo sami sebe prvo, jer kako da očekujemo da nas Bog sluša, ako mi sami sebe ne slušamo šta govorimo - objasnio je on.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku subotu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Džeme Galgani, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jeroshimonah Mihail (Pitkevič) iz Pskovopečerskog manastira razotkriva nevidljivu borbu u čoveku koja se ne vidi spolja, ali odlučuje da li mir postoji ili je samo privid.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Jeroshimonah Mihail (Pitkevič) iz Pskovopečerskog manastira razotkriva nevidljivu borbu u čoveku koja se ne vidi spolja, ali odlučuje da li mir postoji ili je samo privid.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.