Shutterstock/FOTOGRIN, Printscreen/YoutubeOtac Aleksandar Milojkov
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
U pravoslavlju, molitva je temelj duhovnog života, jer predstavlja sam razgovor sa Bogom. Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost. Međutim, suština molitve nije u njenom spoljašnjem obliku, već u unutrašnjem doživljaju. Ona ne treba da bude mehaničko ponavljanje rečenica, već iskreno obraćanje duše koje pokreće i um i srce.
Ukoliko se molitva svodi na rutinu – izgovaranje reči bez prisustva uma i osećanja – ona gubi svoj smisao. Pravoslavno učenje nas uči da molitva treba da potekne iz dubine bića, da se svaka izgovorena reč oseti, razume i doživi. Tek tada ona postaje istinski razgovor sa Bogom, a ne puko izgovaranje. Bog, kao Otac, ne traži od nas savršenstvo u formi, već iskrenost u duhu.
Shutterstock
Molitva, Ilustracija
Molitva ima moć da menja čoveka iznutra. Kada u tišini stanemo pred Boga i sa pažnjom slušamo ono što govorimo, počinjemo i sami sebe dublje da razumemo. Ta unutrašnja pažnja jeste prvi korak ka duhovnom isceljenju i istinskom kontaktu sa Tvorcem.
Zato je u pravoslavlju molitva više od verskog čina – ona je živi susret, trenutak istine i najdubljeg odnosa između čoveka i Boga. U njoj ne tražimo samo pomoć, već i prisustvo, mir i svetlost. I upravo zato, ona nikada ne sme biti samo formalnost, već svesni čin ljubavi i vere.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Otac Aleksandar Milojkov
Đakon Aleksandar Milojkov je rekao da kada se čita molitva, mora se voditi računa da se to uradi tako da to Bog čuje.
- Kada čitamo molitveno pravilo i to radimo mehanički, da mozak nema kontakt sa tim rečima, ona je to praznoslovlje.Treba da se trudimo da one prođe kroz nas, to je poenta. Ako to uradimo, onda će i Bog da ih čuje. Treba da slušamo sami sebe prvo, jer kako da očekujemo da nas Bog sluša, ako mi sami sebe ne slušamo šta govorimo - objasnio je on.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
U besedi za prvi dan Velikoga posta, dan koji skida veo sa očiju savesti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje da najveća odgovornost leži u onima koji su primili dar vere, ali ignorišu svetlost i upozorenja Crkve.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
U besedi za prvi dan Velikoga posta, dan koji skida veo sa očiju savesti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje da najveća odgovornost leži u onima koji su primili dar vere, ali ignorišu svetlost i upozorenja Crkve.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.