ŠTA RADITI KADA I SRCE I DUŠA PATE, A NADA NESTAJE? Ova molitva tugu pretvara u mir
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
U pravoslavnoj tradiciji molitva nije vezana za određeni položaj tela, mesto ili vreme. Sveti Jovan Zlatoust podseća da je dovoljno imati hrabro i trezveno srce da bi molitva bila primljena. To je unutrašnji čin duše, iskren i nepretenciozan, oslobođen spoljašnjih pravila, a ipak duboko svet.
Molitva je izdanak krotkosti i neuznemirenosti. Prepodobni Nil Sinajski govori da ona udaljuje tugu i loše raspoloženje jer umiren duh prirodno traži zajedništvo s Bogom.
- Molitva je izdanak krotkosti i neuznemirenosti. Molitva udaljuje tugu i loše raspoloženje - govorio je Prepodobni Nil Sinajski.
Prepodobni Talasije Libijski ističe da su mira i molitva moćno oružje za vrlinu jer pročišćavaju um i čine ga prozornim, sposobnim da sagleda božansku istinu.

U svakoj molitvi korisno je da postoji makar jedna suza. Geront Hieronimos Apostolidis savetuje da trenutke pobožnog ushićenja čuvamo za sebe, jer su to darovi Božji koji se mogu lako izgubiti ako ih delimo ljudskim očima. Ali molitva zahteva i punu pažnju – Sveti Siluan Atonski upozorava da Gospod ne prima molitvu ako misli čoveka lutaju ka drugim stvarima.
Mira, tajna molitva, veoma pomaže u molitvi, poput nevidljivog daha u čoveku, podseća nas Sveti Pajsije Svetogorac.

Molitva čini duh mekim i otvorenim, dopuštajući molitvi da uzleti ka nebu. Iako su suze za mrtve prolazne, cvetovi vene, molitva, kako kaže Sveti Avgustin, uzdiže se do prestola Božijeg, trajna i neuništiva.
– Suze za mrtve isparavaju, cvetovi vene, ali molitva se uzdiže do prestola Božijeg – uči nas Sveti Avgustin.
Prava molitva je čin predanja – Sveti Nil Sinajski nas uči da je ona plod naše misli koju nudimo Bogu, kao prvi i najčistiji dar. Onaj koji se sprema da moli ne usuđuje se da izgovori ništa neprikladno, čak ni tokom jela, podseća nas Sveti Jovan Zlatousti.
Ipak, put molitve nije uvek miran. Prepodobni Makarije Egipatski upozorava da oni koji još nisu savršeni vode unutrašnji rat – malo pronalaze spokoj u molitvi, a u drugo vreme bore se sa tugom i nemirom.
– Onaj ko još nije postao savršen, vodi unutrašnji rat. Malo pronalazi spokoj u molitvi, a u drugo vreme nalazi se u borbi i tuzi – govorio je Prepodobni Makarije.
Molitva je, dakle, dah duše, tajni razgovor sa Bogom, most između zemaljskog i nebeskog, koji nas uči strpljenju, umirenju i pravoj ljubavi prema svemu stvorenome.
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.
Saznajte zašto je kandilo u pravoslavnom domu više od svetiljke i otkrijte molitvu koja osvetljava dušu.
Od svetih hramova do naših domova – saznajte kako pravilno kađenje i izgovorena molitva donose duhovni mir, štite prostor i prizivaju Svetoga Duha.
Pravoslavna crkva podseća da smisao ovog velikog praznika nije u spoljnim običajima, već u molitvi, unutrašnjem preobraženju i približavanju Hristu – pročitajte molitvu koju verni upućuju Gospodu na dan Preobraženja.
Počivši nastojatelj Manastira Lepavina objasnio je kada je dozvoljeno da koristi osveštanu vodu i kome i zašto je Bogojavljenska vodica posebno moćna.
U ovoj jedinstvenoj molitvi starca Sofronija, duhovnog učitelja Svetog Siluana Atonskog, svaka reč odražava borbu sa slabostima, težnju za pokajanjem i duboku čežnju za Božjom milošću.
Na praznik posvećen Spomenu čuda Svetog Arhangela Mihaila, vernici prizivaju pomoć nebeskog vojvode, čiji koplje uništava demone, a molitve štite od bolesti, iskušenja i svakog neprijatelja.
U „Molitvi za spasenje od straha“ vladika Nikolaj Velimirović pokazuje kako senke nestaju pred Hristovim svetlom i otkriva put oslobođenja od nevidljivih pritisaka i unutrašnjih stega.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
Otkrijte kako život i mučeništvo svetih sestara i njihove hrabre majke i danas pomažu vernicima da pronađu unutrašnji mir, snagu i utehu pred Bogom.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
U trenucima patnje mnogi se pitaju zbog čega ih je zadesila određena nesreća i da li je ona posledica njihovih grešaka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.