ŠTA RADITI KADA I SRCE I DUŠA PATE, A NADA NESTAJE? Ova molitva tugu pretvara u mir
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
U pravoslavnoj tradiciji molitva nije vezana za određeni položaj tela, mesto ili vreme. Sveti Jovan Zlatoust podseća da je dovoljno imati hrabro i trezveno srce da bi molitva bila primljena. To je unutrašnji čin duše, iskren i nepretenciozan, oslobođen spoljašnjih pravila, a ipak duboko svet.
Molitva je izdanak krotkosti i neuznemirenosti. Prepodobni Nil Sinajski govori da ona udaljuje tugu i loše raspoloženje jer umiren duh prirodno traži zajedništvo s Bogom.
- Molitva je izdanak krotkosti i neuznemirenosti. Molitva udaljuje tugu i loše raspoloženje - govorio je Prepodobni Nil Sinajski.
Prepodobni Talasije Libijski ističe da su mira i molitva moćno oružje za vrlinu jer pročišćavaju um i čine ga prozornim, sposobnim da sagleda božansku istinu.

U svakoj molitvi korisno je da postoji makar jedna suza. Geront Hieronimos Apostolidis savetuje da trenutke pobožnog ushićenja čuvamo za sebe, jer su to darovi Božji koji se mogu lako izgubiti ako ih delimo ljudskim očima. Ali molitva zahteva i punu pažnju – Sveti Siluan Atonski upozorava da Gospod ne prima molitvu ako misli čoveka lutaju ka drugim stvarima.
Mira, tajna molitva, veoma pomaže u molitvi, poput nevidljivog daha u čoveku, podseća nas Sveti Pajsije Svetogorac.

Molitva čini duh mekim i otvorenim, dopuštajući molitvi da uzleti ka nebu. Iako su suze za mrtve prolazne, cvetovi vene, molitva, kako kaže Sveti Avgustin, uzdiže se do prestola Božijeg, trajna i neuništiva.
– Suze za mrtve isparavaju, cvetovi vene, ali molitva se uzdiže do prestola Božijeg – uči nas Sveti Avgustin.
Prava molitva je čin predanja – Sveti Nil Sinajski nas uči da je ona plod naše misli koju nudimo Bogu, kao prvi i najčistiji dar. Onaj koji se sprema da moli ne usuđuje se da izgovori ništa neprikladno, čak ni tokom jela, podseća nas Sveti Jovan Zlatousti.
Ipak, put molitve nije uvek miran. Prepodobni Makarije Egipatski upozorava da oni koji još nisu savršeni vode unutrašnji rat – malo pronalaze spokoj u molitvi, a u drugo vreme bore se sa tugom i nemirom.
– Onaj ko još nije postao savršen, vodi unutrašnji rat. Malo pronalazi spokoj u molitvi, a u drugo vreme nalazi se u borbi i tuzi – govorio je Prepodobni Makarije.
Molitva je, dakle, dah duše, tajni razgovor sa Bogom, most između zemaljskog i nebeskog, koji nas uči strpljenju, umirenju i pravoj ljubavi prema svemu stvorenome.
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.
Saznajte zašto je kandilo u pravoslavnom domu više od svetiljke i otkrijte molitvu koja osvetljava dušu.
Od svetih hramova do naših domova – saznajte kako pravilno kađenje i izgovorena molitva donose duhovni mir, štite prostor i prizivaju Svetoga Duha.
Pravoslavna crkva podseća da smisao ovog velikog praznika nije u spoljnim običajima, već u molitvi, unutrašnjem preobraženju i približavanju Hristu – pročitajte molitvu koju verni upućuju Gospodu na dan Preobraženja.
Počivši nastojatelj Manastira Lepavina objasnio je kada je dozvoljeno da koristi osveštanu vodu i kome i zašto je Bogojavljenska vodica posebno moćna.
U ovoj jedinstvenoj molitvi starca Sofronija, duhovnog učitelja Svetog Siluana Atonskog, svaka reč odražava borbu sa slabostima, težnju za pokajanjem i duboku čežnju za Božjom milošću.
Na praznik posvećen Spomenu čuda Svetog Arhangela Mihaila, vernici prizivaju pomoć nebeskog vojvode, čiji koplje uništava demone, a molitve štite od bolesti, iskušenja i svakog neprijatelja.
U „Molitvi za spasenje od straha“ vladika Nikolaj Velimirović pokazuje kako senke nestaju pred Hristovim svetlom i otkriva put oslobođenja od nevidljivih pritisaka i unutrašnjih stega.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
Otkrijte kako život i mučeništvo svetih sestara i njihove hrabre majke i danas pomažu vernicima da pronađu unutrašnji mir, snagu i utehu pred Bogom.
Pouka gruzijskog duhovnika o tome da večnost počinje u čovekovom srcu i da smrt samo otkriva ono što je već u nama.
U gradu koji vekovima nosi ime poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića pokrenuta je peticija za promenu naziva u Ferizaj, prema Ferizu Šasivariju, trgovcu i vlasniku hotela iz osmanskog perioda.
Na praznik Prepodobnog Sisoja Velikog, vernici mu se mole za zaštitu dece, duhovnu snagu i pomoć u životnim iskušenjima.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da najveća vrednost čoveka nije u onome što poseduje, već u daru kojim je izbavljen iz ropstva greha, zla i smrti.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Kao pustinjak proveo je šest decenija u molitvi i podvigu, a iza sebe ostavio pouke o veri, poverenju u Boga i putu ka unutrašnjem miru.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.