Počivši nastojatelj Manastira Lepavina objasnio je kada je dozvoljeno da koristi osveštanu vodu i kome i zašto je Bogojavljenska vodica posebno moćna.
Sveta vodica zauzima posebno mesto u životu pravoslavnih vernika, jer osim fizičke, nosi i duhovnu snagu. Arhimandrit Gavrilo, počivši nastavitelj Manastira Lepavina, detaljno je objasnio koliko različitih vrsta osvećene vode postoji i kako se pravilno koristi.
- Postoje razne "vrste" osvećene vode. Postoji, dakle, vodica nad kojom je izvršeno malo osvećenje, koja se sme i treba koristiti za razne stvari u kući. Njome se sme poškropiti po kući, po krevetu deteta, po članovima porodice… Zatim postoji vodica koja se osvećuje kada se dete krsti i tu vodicu je dobro da piju porodilja i dete, a u toj vodici se može i dete kupati (dodaje se u vodu za kupanje) - govorio je otac Gavrilo. On je potom objasnio kada se koristi Bogojavljenska vodica, koju ima gotovo svaki pravoslavni dom.
Facebook/o.Gavrilo
Arhimandrit Gavrilo
- Bogojavljenska vodica se upotrebljava od Krstovdana, uoči Bogojavljenja, na sam dan Bogojavljenja, pa sve do odanija Bogojavljenja. Tokom tih dana vodica se koristi za sve što je na duhovnu korist i za zdravlje, a nakon odanija praznika primenjuje se u slučaju bolesti ili malaksalosti. Uzima se ujutru, natašte, kada je potrebno za jačanje tela i duha - istakao je otac Gavrilo.
Iako mnogi uzimaju svetu vodicu svakodnevno, često se zaboravlja da je uz nju potrebno izgovoriti kratku molitvu, koja osnažuje njeno delovanje i podseća nas na duhovni značaj ovog blagoslova.
Molitva kada pijemo svetu vodu
Shutterstock
Molitvenik, ilustracija
Gospode, učini ovu vodu i za mene izvorom besmrtnosti, darom osvećenja, otpuštenjem grehova, zaštitom od bolesti, propasti demonima, nedostupnom neprijateljskim silama, ispunjenom anđeoskom snagom
Odgovarajući na dilemu ko sme koristiti osvećenu vodu, arhimandrit Gavrilo je kratko i jasno rekao:
Vodicu i velikog i malog osvećenja, kao i sve drugo što se osvećuje u Crkvi, mogu koristiti samo oni koji su kršteni u pravoslavnoj crkvi. Nekrštene osobe ne smeju je koristiti, budući da nisu postale članovi crkvene zajednice.
Mnogi misle da se Bogu možemo obratiti bilo kada i bilo gde, ali reči Svetih Otaca otkrivaju da postoji dublji način molitve koji menja čoveka iz temelja i sjedinjuje ga s večnim životom.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
Preporuke sa društvenih mreža i pojedinih portala unose zabunu među pravoslavne vernike, namećući katoličku molitvu koja nikada nije bila deo pravoslavnog predanja.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.