Skromni sastojci pretvaraju se u kremasto čudo – otkrijte recept koji monasi pripremaju u vreme posta, a koji će postati omiljeni desert i u vašem domu.
Na Svetoj gori, gde se vekovima neguje jednostavnost i smirenje, i najskromnija trpeza postaje blagoslov. Jedno od jela koje monasi rado pripremaju u vreme posta jeste posna bugaca – pacivo koje se pravi od tankih kora i finog posnog krema. Ovaj specijalitet, poznat širom Grčke kao tradicionalna pita, u manastirskim kuhinjama dobija poseban pečat: skromne namirnice pretvaraju se u desert koji podseća da prava sladost dolazi iz duhovne radosti i molitve.
Bugaca je tako postala ne samo ukusno jelo već i deo svetogorskog iskustva koje spaja jednostavnost hrane i bogatstvo duhovnog života.
Sastojci:
litar vode (ili posnog sojinog mleka)
šolja šećera
šolja sitnog griza
šolja pirinčanog brašna bez mleka
posni margarin
pakovanje kora za pitu
vanila
Shutterstock/Mironov Vladimir
Priprema:
U šerpu stavimo vodu (ili sojino mleko), griz, vanilu, šećer, dve-tri kašike margarina i pirinčano brašno. Neprestano mešamo dok se smesa ne zgusne.
Kore ređamo u pleh, prethodno ih premazujući margarinom, pa sipamo krem. Dobro zatvorimo kore jer tokom pečenja može da iscuri.
Na kraju stavimo u rernu i pečemo na 180 stepeni oko 40 minuta.
Savet:
Bugaca se, prema grčkoj tradiciji, seče u kvadratne ili trouglaste parčiće dok je još mlaka jer se tada kore najlakše odvajaju, a fil ostaje kompaktan. Po želji, možete je posuti mešavinom šećera u prahu i jedne kesice vanilin-šećera, što će joj dati dodatnu aromu i svečan izgled.
Spoj krompira, sardine i paradajza, zapečen do savršene hrskavosti, krije ukus koji budi nostalgiju i mami na još – a priprema je toliko jednostavna da ćete je praviti tokom cele godine.
Otkrijte kako jednostavni sastojci — sitno seckani pipci lignji, inćuni, kozice, prezle i limun — u savršenoj harmoniji stvaraju mirisno i ukusno jelo koje osvaja svaki sto
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Recept iz Velikog posnog kuvara autorke Nade Marković otkriva kako se od najjednostavnijih sastojaka može napraviti brzo, ukusno i iznenađujuće fino jelo koje će obogatiti svaku trpezu u vreme posta.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.
Vernici su se sabrali u prvoj srpskoj školi u dijaspori, gde je nova direktorka uvedena u dužnost molitvom, a zajednica još jednom pokazala kako se identitet čuva znanjem, verom i zajedništvom.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U besedi za prvi dan Velikoga posta, dan koji skida veo sa očiju savesti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje da najveća odgovornost leži u onima koji su primili dar vere, ali ignorišu svetlost i upozorenja Crkve.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.