Otkrijte kako obične namirnice u manastirskoj kuhinji po starom receptu postaju čudesno jelo koje greje i telo i dušu u dane posta.
U manastirskim kuhinjama, gde su vekovima čuvane tajne pripreme posnih jela, nastala su brojna jela koja, i bez mesa i mlečnih proizvoda, zrače bogatstvom ukusa. Među njima posebno mesto zauzima posni manastirski đuveč – šaren od povrća, oplemenjen uljem kada je to u dane posta dopušteno i spremljen u miru i tišini svojstvenoj manastirskim obiteljima. Dok se lagano peče, širi mirise koji bude uspomene na detinjstvo, porodičnu trpezu i zajedničke molitve, pretvarajući svaki zalogaj u podsetnik da i hrana može biti molitva.
Sastojci:
100 g krompira
100 g paradajza
100 g paprike
100 g boranije
100 g patlidžana
100 g graška
300 g kuvane i mlevene soje
2 dl ulja
Peršun
Aleva paprika
Biber
So
Shutterstock/gkrphoto
Manastirski đuveč deluje skromno, ali osvaja bogatstvom ukusa
Priprema:
Najpre pripremite svo povrće – operite ga, očistite i sitno iseckajte, pa stavite u veću posudu. Dodajte kuvanu soju, prethodno samlevenu, kako bi se lepše sjedinila sa povrćem. Zatim sipajte ulje, alevu papriku, biber i so i sve dobro promešajte da se začini ravnomerno rasporede. Nalijte onoliko vode koliko je potrebno da smesa bude sočna, pa stavite da se peče dok povrće ne omekša i ne zamiriše.
Kada je đuveč gotov, pospite ga svežim, sitno seckanim peršunom, koji će mu dati dodatnu svežinu i primamljiv izgled.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
Spoj krompira, sardine i paradajza, zapečen do savršene hrskavosti, krije ukus koji budi nostalgiju i mami na još – a priprema je toliko jednostavna da ćete je praviti tokom cele godine.
Podnaslov: U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika Stefana, poglavar Srpske pravoslavne crkve pred vernicima u Slancima pozvao na smirenje, jedinstvo i ljubav prema bližnjima i neprijateljima.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Ovo drevno jelo u srpskim domovima i manastirima pripremalo se u danima najstrožeg posta, a danas osvaja sve koji tragaju za laganim i okrepljujućim obrokom.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Iako je ovaj ponedeljak u Petrovskom postu dan na vodi, zbog Ivanjdana je dozvoljena riba, a ovo jelo od morskih plodova i ribe učiniće vaš praznični sto posebnim i mirisnim kao u manastirima Svete gore.
Nekada spas u siromašnim vremenima, danas neodoljivi zalogaj koji osvaja mirisom i ukusom – pogledajte korak po korak kako da ga spremite da svi traže još.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.