Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
U manastirskim kuhinjama, gde svaki obrok ima miris drevne molitve i gde je sva hrana blagoslovena trudom i tihom radošću poslušanja, rađaju se recepti koji vekovima greju duše i tela monaha i poklonika. Takva je i hilandarska čorba od leblebija – jednostavna, ali bogata, postna, ali snažna, čorba koja nosi miris Svete gore i uspomenu na one koji su u tišini kelija i trpezarija spajali zemaljski hleb sa nebeskim blagoslovom.
Ovaj dragoceni recept, zapisan u „Srbskom kuvaru“ jeromonaha manastira Krušedola Jerotija Draganovića, štampanom u Novom Sadu davne 1855. godine, donosi nam deo tog neugasivog hilandarskog svetla u naš dom i srce. U manastirima se ova čorba, zato što je jaka i na ulju, sprema najčešće četvrtkom.
Sastojci:
1 kilogram suvih leblebija
pola kilograma crnog luka
so (dve pune šake za potapanje)
dosta maslinovog ulja ili drugog zejtina (2–3 decilitra, a po potrebi i više)
paradajz, po želji
sitno seckani beli luk, po želji
Shutterstock/AnaMarques
Hilandarska čorba od leblebija
Priprema:
Očišćene leblebije potopiti u mlaku vodu u koju se dodaju dve pune šake soli. Ostaviti preko noći. Ujutru leblebije isprati i trljati rukama u većem sudu ili na velikoj cediljci pod tekućom vodom, sve dok so ne nestane potpuno.
Naliti toplom vodom (za šaku više od količine leblebija) i kuvati na jakoj vatri, uz stalno skidanje pene.
Pored posude sa leblebijama držati drugu posudu sa ključalom vodom i njome dolivati čorbu po potrebi. (Važno je ne dolivati hladnu ili mlaku vodu, jer se leblebije u suprotnom neće raskuvati, kao ni drugo suvo mahunarsko povrće.)
Kada više ne bude pene, dodati dosta maslinovog ulja (2–3 decilitra) i sitno seckani crni luk. Pažljivo posoliti. Kuvati dalje dok zrno ne postane mekano i ne počne da se raspada. Po potrebi, pred kraj kuvanja, dodati još ulja, jer leblebije „piju“ zejtin. Čorba je gotova kada pobeli kao mleko. Po ukusu dodati i pasirani paradajz ili druge začine. Često se prilikom drugog dolivanja ulja dodaje i sitno seckani beli luk za dodatnu punoću ukusa.
Savet:
Mere u ovom receptu su za pripremu čorbe za višečlanu porodicu, pa ih po potrebi možete prepoloviti.
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Otkrijte kako monasi pripremaju sardine plaki – jednostavno jelo iz rerne sa paradajz sosom, koje daje snagu za dug dan molitve i rada, a donosi mir svakome ko ga jede sa zahvalnošću.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Povrće, malo maslinovog ulja, limun, testenina i nekoliko drvenih štapića dovoljni su da nastane zanimljiv obrok koji se brzo sprema i još brže nestaje sa stola.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Sočne pečurke punjene nadevom od tunjevine, uz miris belog vina, luka i začinskog bilja, pretvaraju nekoliko jednostavnih sastojaka u topao porodični obrok koji se lako priprema, a sa stola nestaje još brže.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.