Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
U manastirskim kuhinjama, gde svaki obrok ima miris drevne molitve i gde je sva hrana blagoslovena trudom i tihom radošću poslušanja, rađaju se recepti koji vekovima greju duše i tela monaha i poklonika. Takva je i hilandarska čorba od leblebija – jednostavna, ali bogata, postna, ali snažna, čorba koja nosi miris Svete gore i uspomenu na one koji su u tišini kelija i trpezarija spajali zemaljski hleb sa nebeskim blagoslovom.
Ovaj dragoceni recept, zapisan u „Srbskom kuvaru“ jeromonaha manastira Krušedola Jerotija Draganovića, štampanom u Novom Sadu davne 1855. godine, donosi nam deo tog neugasivog hilandarskog svetla u naš dom i srce. U manastirima se ova čorba, zato što je jaka i na ulju, sprema najčešće četvrtkom.
Sastojci:
1 kilogram suvih leblebija
pola kilograma crnog luka
so (dve pune šake za potapanje)
dosta maslinovog ulja ili drugog zejtina (2–3 decilitra, a po potrebi i više)
paradajz, po želji
sitno seckani beli luk, po želji
Shutterstock/AnaMarques
Hilandarska čorba od leblebija
Priprema:
Očišćene leblebije potopiti u mlaku vodu u koju se dodaju dve pune šake soli. Ostaviti preko noći. Ujutru leblebije isprati i trljati rukama u većem sudu ili na velikoj cediljci pod tekućom vodom, sve dok so ne nestane potpuno.
Naliti toplom vodom (za šaku više od količine leblebija) i kuvati na jakoj vatri, uz stalno skidanje pene.
Pored posude sa leblebijama držati drugu posudu sa ključalom vodom i njome dolivati čorbu po potrebi. (Važno je ne dolivati hladnu ili mlaku vodu, jer se leblebije u suprotnom neće raskuvati, kao ni drugo suvo mahunarsko povrće.)
Kada više ne bude pene, dodati dosta maslinovog ulja (2–3 decilitra) i sitno seckani crni luk. Pažljivo posoliti. Kuvati dalje dok zrno ne postane mekano i ne počne da se raspada. Po potrebi, pred kraj kuvanja, dodati još ulja, jer leblebije „piju“ zejtin. Čorba je gotova kada pobeli kao mleko. Po ukusu dodati i pasirani paradajz ili druge začine. Često se prilikom drugog dolivanja ulja dodaje i sitno seckani beli luk za dodatnu punoću ukusa.
Savet:
Mere u ovom receptu su za pripremu čorbe za višečlanu porodicu, pa ih po potrebi možete prepoloviti.
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Otkrijte kako monasi pripremaju sardine plaki – jednostavno jelo iz rerne sa paradajz sosom, koje daje snagu za dug dan molitve i rada, a donosi mir svakome ko ga jede sa zahvalnošću.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Jeroshimonah Mihail (Pitkevič) iz Pskovopečerskog manastira razotkriva nevidljivu borbu u čoveku koja se ne vidi spolja, ali odlučuje da li mir postoji ili je samo privid.
Patrijarh ukazuje da se Vaskrsli Hristos ne prepoznaje spoljašnjim pogledom, već u ličnom susretu, evharistijskoj zajednici i delatnoj ljubavi prema bližnjem, naročito prema stradalima i vernom narodu na Kosovu i Metohiji.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Povrće, malo maslinovog ulja, limun, testenina i nekoliko drvenih štapića dovoljni su da nastane zanimljiv obrok koji se brzo sprema i još brže nestaje sa stola.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.