U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Sarmice sa patlidžanom predstavljaju blagosloveni spoj jednostavnosti i duhovne dubine isposničke kuhinje. Ovo posno jelo, koje se često priprema i u svetogorskim manastirima, svedoči o mudrosti monaške trpeze – gde se iz najskromnijih sastojaka rađa bogatstvo ukusa. Umesto vinovog lista, za omotač se koristi tanko sečen patlidžan, čija svilenkasta tekstura i blago zemljani ukus oplemenjuju svaki zalogaj.
Ispod ovog nežnog omotača krije se mirisna smesa pirinča, pinjola i aromatičnog bilja, pripremljena s ljubavlju i pažnjom – kako i dolikuje jelima koja se služe u danima posta. Bilo da se kuvaju na pari ili peku u pećnici, ove sarmice odišu mediteranskom punoćom i tihom duhovnom raskoši. Ukoliko nije post, mogu se poslužiti i s kašikom osvežavajućeg tzatzikija (grčkog jogurt-sosa sa krastavcem i belim lukom), kao blaga nadogradnja već savršene harmonije ukusa.
Sastojci:
1 ½ kg patlidžana
4 zrela paradajza
2 glavice crnog luka
4–6 stabljika mladog luka
1 šolja pirinča
Malo mirođije
Malo peršuna
Malo pinjola (po želji)
1 crvena paprika
1 narandžasta paprika
1 žuta paprika
So
Biber
1 šolja maslinovog ulja
Ulje za prženje
Schutterstock/ZAHRA22
Ovo jelo se češće priprema sa listovima vinove loze, a patlidžan mu daje svilenkastu strukturu
Priprema:
Patlidžane isecite na malo deblje kriške i ispržite ih.
Odmah potom stavite ih na upijajući papir da se ocede od viška ulja.
Pinjole prepecite na malo maslinovog ulja.
Istovremeno, pirinač potopite u vodi na oko pola sata.
Za fil:
Crni i mladi luk, kao i paprike, sitno iseckajte.
Propržite ih u šerpi.
Zatim dodajte dva rendana paradajza, pirinač, pinjole sa uljem u kojem su se pekli, mirođiju, sitno seckani peršun i mladi luk.
Dobro začinite solju i biberom.
Skinite šerpu sa ringle.
Za slaganje:
Uzmite dve kriške patlidžana i stavite ih ukršteno (u oblik krsta).
U sredinu stavite kašiku fila.
Pažljivo uvijte i pričvrstite čačkalicom.
Složite sarmice u vatrostalnu posudu jednu do druge.
Prelijte ih ostatkom maslinovog ulja i sokom od preostala dva paradajza.
Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 180°C oko 30 minuta.
Saveti monaha:
Obratite pažnju na vreme kuvanja fila – smeša ne treba da se previše raskuva. Ako nemate vremena za uvijanje, fil možete rasporediti preko kriški patlidžana i tako ih zapeći. Alternativno, stavite fil na jednu krišku i urolajte. Ako ne volite pinjole, slobodno ih izostavite. Koristite paprike koje imate – boja i vrsta nisu presudne.
U danima posta kada je dozvoljena riba, ovaj jednostavan, a raskošan manastirski recept donosi savršenu ravnotežu ukusa i duhovnog mira — lagano, osvežavajuće i blagotvorno za telo i srce.
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
U manastiru gde post ima ukus mira, mati Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci, uz molitvu i blagoslov, postaju trpeza dostojna praznika — donosimo vam recept iz knjige Srpski posni kuvar koji se ne zaboravlja.
Jednostavno, a bogato jelo od ribe i krompira u domaćem paradajz-sosu, po receptu koji monasi ne menjaju vekovima, a koji sada možete pripremiti i u svom domu.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.
Ono što većina baca, monasi su pretvarali u slatko koje je vekovima dočekivalo hodočasnike na Svetoj Gori – evo recepta sačuvanog kroz monašku tradiciju.
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.