Pripremljeno po uputstvima svetogorca iz skita Milopotamos, ovo jelo nije samo obrok – to je put ka tišini, blagosti i blagodati trpeze.
U senci maslinjaka Svete gore, gde dani protiču u tišini molitve i mirisu tamjana, i kuhinja ima svoj podvižnički ritam. Tamo gde je i najjednostavniji obrok plod poslušanja i molitve, monah Epifanios iz Milopotamosa, skita manastira Velika Lavra na Svetoj gori, priprema pastrmku sa boranijom – jelo koje svedoči da istinska duhovnost ne počiva u raskoši ukusa, već u skromnosti pripreme i zahvalnosti na daru prirode.
Ovaj recept, zabeležen i u njegovoj čuvenoj knjizi "Kuhinja Svete gore Atosa", ne nudi samo telesnu okrepu, već i tiho podsećanje da post i trpeza, kada su u skladu s verom, postaju produžena molitva.
Sastojci:
1,5 kg pastrmke (ili škarpine)
700 g zelenih boranija
4 glavice crnog luka (sitno seckane) ili sok od luka
5 čenova belog luka
2 kašike koncentrata paradajza
1 šolja maslinovog ulja
1 veza peršuna
Malo origana
So
Sveže mleveni biber
shutterstock.com/Bartosz Luczak
Priprema:
Najpre očistite pastrmku – ostružite krljušti, pažljivo uklonite iznutrice i škrge, a zatim je isecite na veće komade, vodeći računa da koža ostane netaknuta.
Operite riblje komade pod mlazom hladne vode, posolite ih krupnom morskom solju i ostavite u cediljki da se dobro ocede – neka tako odstoje najmanje tri sata. To će doprineti ukusu i čvrstoći ribe.
Zatim složite ribu u široku šerpu, najbolje nelepljivu, sličnu onoj koju monasi koriste – tipa „plakero“. Prelijte hladnom vodom tako da riba bude potpuno potopljena i stavite na veoma jaku vatru.
U drugoj šerpi, u isto vreme, stavite boraniju da se kuva.
Kada voda sa ribom počne da ključa, pažljivo skinite penu koja se stvori na površini pomoću kašike sa rupicama – to je znak da se jelo čisti i sazreva. Procedite boraniju i još vrelu dodajte u šerpu s ribom.
Dodajte sitno seckani crni luk (ili sok od luka), kao i cele čenove belog luka. Zatim ulijte maslinovo ulje i umešajte koncentrat paradajza. Nastavite kuvanje na jakoj vatri.
Začinite solju i biberom, dodajte sitno seckani peršun i ostavite da sve zajedno tiho krčka. Riba treba da se kuva najmanje sat vremena – neka se ukusi sjedine u tišini, bez mešanja.
Posle 45 minuta dodajte origano, smanjite vatru na minimum i s vremena na vreme blago protresite šerpu – nikada ne mešajte varjačom, kako biste sačuvali nežnu strukturu ribe i gustinu sosa.
Kada sos postane dovoljno gust i sjajan, sklonite sa vatre i poslužite u molitvenom miru, kako dolikuje trpezi koja je blagoslovena.
Shutterstock/Alexander_Fed
Sveta gora
Saveti monaha Epifaniosa:
Umesto pastrmke možete koristiti i škarpinu, oslić, zubatac ili drugu ribu – neka sve bude po meri onoga što vam je Gospod darovao.
Ako dodate i glavu ribe, jelo će biti još bogatijeg ukusa – jer ništa u Božijoj tvorevini nije bez svrhe.
Vatra mora biti jaka tokom početne faze kuvanja – tada se ulje, luk i riblja srž stapaju u gust i prirodan sos.
Ukoliko nemate boraniju, možete koristiti tikvice ili bamiju – priroda je raznovrsna i mudra.
Ako želite blažu varijantu, umesto paradajza upotrebite limunov sok – dodajte ga na kraju kuvanja i dobićete postno jelo sa osvežavajućim belim sosom.
U senkama manastirskih zidova, gde su vreme i tišina drugačiji, nastao je recept za pitu koji prenosi više od ukusa – u svakom koraku pripreme oseća se blagoslov, poslušanje i duhovna dubina koja ga čini neponovljivim.
Na mestu gde je hrana tiha molitva i dar Božiji, nastao je recept za obrok-salatu od pasulja crnog oka, komorača i avokada - laganu, posnu i prožetu smirenjem koje oplemenjuje svakodnevnu trpezu.
Bez trunke suvišne masnoće, a punog ukusa i mira – zapečeni plavi patlidžani sa jajima i fetom, po blagoslovenom receptu igumana manastira Svetog Pavla, donose tišinu trpeze i toplinu doma u svakom zalogaju.
U danima posta kada je dozvoljena riba, ovaj jednostavan, a raskošan manastirski recept donosi savršenu ravnotežu ukusa i duhovnog mira — lagano, osvežavajuće i blagotvorno za telo i srce.
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.
Ono što većina baca, monasi su pretvarali u slatko koje je vekovima dočekivalo hodočasnike na Svetoj Gori – evo recepta sačuvanog kroz monašku tradiciju.
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.