Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
Na Svetoj gori, gde se dani smenjuju molitvom, tihovanjem i trudoljubljem, i trpeza je izraz duhovnog poretka i smirenja. Posna jela, pripremljena od malo sastojaka, ali uz mnogo pažnje i ljubavi, svedoče o istinskoj radosti uzdržanja i blagodarnosti. Ovaj svetogorski recept, jednostavan i smiren kao i monaški život, ne traži mnogo – tek pet osnovnih darova zemlje – ali pruža ukus koji okrepljuje telo i dušu, naročito u dane posta, kada se verni približavaju Bogu kroz uzdržanje, molitvu i rad.
Sastojci:
Kuvane leblebije
Crni luk
Svež peršun
Integralno ili obično brašno (za povezivanje smese)
Čisto maslinovo ulje
Po želji: malo soli, bibera ili kima
Shutetrstock/Sergii Koval
Priprema:
Izgnječite kuvane leblebije u jednoj posudi viljuškom ili ih provucite kroz ručnu mašinu za pasiranje. Cilj je da dobijete grublju, ne previše kremastu teksturu.
Narendajte crni luk ili ga sitno iseckajte. Blago ga propržite na maslinovom ulju dok ne postane staklast.
Pomešajte leblebije, luk i sitno seckani peršun. Dodajte 2–3 kašike brašna da se smesa sjedini i može oblikovati.
Oblikujte manje pogačice u obliku palačinke, nalik tradicionalnim uštipcima. Pecite u tiganju s malo maslinovog ulja, na umerenoj temperaturi, dok ne porumene s obe strane.
Tajna iz manastira:
U smesu možete dodati malo rendane korice limuna, za osvežavajuću notu i prijatan miris – to je česta praksa u svetogorskim manastirima.
U senkama manastirskih zidova, gde su vreme i tišina drugačiji, nastao je recept za pitu koji prenosi više od ukusa – u svakom koraku pripreme oseća se blagoslov, poslušanje i duhovna dubina koja ga čini neponovljivim.
U jednoj od tihih monaških kuhinja, među pucketanjem vatre i mirisom maslinovog ulja, nastaje obrok koji pruža više od ukusa – nosi blagoslov, smirenje i tihu poruku pažnje. U nastavku saznajte kako da ga pripremite i u svom domu.
Iz senki manastirskih vrtova dolazi recept prožet blagodaću: spoj jogurta, fete i lekovitog bilja koji se služi tiho, ali pamti zauvek – kao molitva u kašici.
Na mestu gde je hrana tiha molitva i dar Božiji, nastao je recept za obrok-salatu od pasulja crnog oka, komorača i avokada - laganu, posnu i prožetu smirenjem koje oplemenjuje svakodnevnu trpezu.
Bez trunke suvišne masnoće, a punog ukusa i mira – zapečeni plavi patlidžani sa jajima i fetom, po blagoslovenom receptu igumana manastira Svetog Pavla, donose tišinu trpeze i toplinu doma u svakom zalogaju.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.
Ono što većina baca, monasi su pretvarali u slatko koje je vekovima dočekivalo hodočasnike na Svetoj Gori – evo recepta sačuvanog kroz monašku tradiciju.
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.