Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
Na Svetoj gori, gde se dani smenjuju molitvom, tihovanjem i trudoljubljem, i trpeza je izraz duhovnog poretka i smirenja. Posna jela, pripremljena od malo sastojaka, ali uz mnogo pažnje i ljubavi, svedoče o istinskoj radosti uzdržanja i blagodarnosti. Ovaj svetogorski recept, jednostavan i smiren kao i monaški život, ne traži mnogo – tek pet osnovnih darova zemlje – ali pruža ukus koji okrepljuje telo i dušu, naročito u dane posta, kada se verni približavaju Bogu kroz uzdržanje, molitvu i rad.
Sastojci:
Kuvane leblebije
Crni luk
Svež peršun
Integralno ili obično brašno (za povezivanje smese)
Čisto maslinovo ulje
Po želji: malo soli, bibera ili kima
Shutetrstock/Sergii Koval
Priprema:
Izgnječite kuvane leblebije u jednoj posudi viljuškom ili ih provucite kroz ručnu mašinu za pasiranje. Cilj je da dobijete grublju, ne previše kremastu teksturu.
Narendajte crni luk ili ga sitno iseckajte. Blago ga propržite na maslinovom ulju dok ne postane staklast.
Pomešajte leblebije, luk i sitno seckani peršun. Dodajte 2–3 kašike brašna da se smesa sjedini i može oblikovati.
Oblikujte manje pogačice u obliku palačinke, nalik tradicionalnim uštipcima. Pecite u tiganju s malo maslinovog ulja, na umerenoj temperaturi, dok ne porumene s obe strane.
Tajna iz manastira:
U smesu možete dodati malo rendane korice limuna, za osvežavajuću notu i prijatan miris – to je česta praksa u svetogorskim manastirima.
U senkama manastirskih zidova, gde su vreme i tišina drugačiji, nastao je recept za pitu koji prenosi više od ukusa – u svakom koraku pripreme oseća se blagoslov, poslušanje i duhovna dubina koja ga čini neponovljivim.
U jednoj od tihih monaških kuhinja, među pucketanjem vatre i mirisom maslinovog ulja, nastaje obrok koji pruža više od ukusa – nosi blagoslov, smirenje i tihu poruku pažnje. U nastavku saznajte kako da ga pripremite i u svom domu.
Iz senki manastirskih vrtova dolazi recept prožet blagodaću: spoj jogurta, fete i lekovitog bilja koji se služi tiho, ali pamti zauvek – kao molitva u kašici.
Na mestu gde je hrana tiha molitva i dar Božiji, nastao je recept za obrok-salatu od pasulja crnog oka, komorača i avokada - laganu, posnu i prožetu smirenjem koje oplemenjuje svakodnevnu trpezu.
Bez trunke suvišne masnoće, a punog ukusa i mira – zapečeni plavi patlidžani sa jajima i fetom, po blagoslovenom receptu igumana manastira Svetog Pavla, donose tišinu trpeze i toplinu doma u svakom zalogaju.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Nekadašnji basista benda Danzig Džoš Lejzi govori o ličnom slomu, godinama borbe sa zavisnošću i susretu s verom, koji ga je doveo do odluke da primi svetu tajnu krštenja u Pravoslavnoj crkvi.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.
Ono što većina baca, monasi su pretvarali u slatko koje je vekovima dočekivalo hodočasnike na Svetoj Gori – evo recepta sačuvanog kroz monašku tradiciju.
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Starinska poslastica sa jabukama, zapisana rukom žena koje su znale kako se ista radost priprema i u mrsu i u danima uzdržanja, bez žurbe i bez suvišnih ukrasa.
U "Srbskom kuvaru" iz 19. veka jeromonah Jerotej Draganović ostavio je zapis o čorbi od rasola koja je bila više od jela - deo svakodnevice tokom zimskih meseci.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.