Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
U tišini jednog manastira nedaleko od grčkog mesta Keratea, godinama se odvijala jeziva priča o veri, manipulaciji, torturi i smrti. Glavna akterka? Monahinja Marijam Soulakiotis, žena koju su mediji prozvali Majka Raspućin, a koja je naizgled vodila život posvećen molitvi sve dok istina nije isplivala na površinu.
Prevarantkinja, mučiteljka i serijski ubica, monahinja Soulakiotis je tokom četrdesetih i pedesetih godina 20. veka proglašena krivom za smrt najmanje 177 ljudi, uključujući 27 potvrđenih ubistava, kao i za niz drugih zločina, od prevara i iznuda do falsifikovanja testamenta i ilegalne trgovine.
Rođena kao Marina Soulakiotu oko 1883. u Keratei, Marijam je započela život kao radnica u fabrici, ali se rano okrenula duhovnosti. Nakon što je Grčka pravoslavna crkva usvojila novi kalendar 1923. Marijam se priključila radikalnijem krilu "starokalendaraca", koje je predvodio episkop Matej Karpatakis. Zajedno su osnovali Manastir Panagija Pefkovunojatris, Manastir Bogorodice na borovoj planini, koji je ubrzo postao centar ne samo vere već i bizarnog i smrtonosnog kulta.
"Besplatno lečenje"
U manastiru se, pod Marijaminim rukovodstvom, praktikovala surova pravila asketizma. Posebno se reklamirala kao besplatni sanatorijum za tuberkulozu, ali istina je bila daleko mračnija: nijedan lekar nikada nije dolazio da leči pacijente - jedina im je uloga bila da potpisuju umrlice.
Ljudi su dolazili u nadi da će ozdraviti, a umirali bi izolovani, gladni i bez terapije. U međuvremenu njihova imovina bi prelazila u vlasništvo manastira, koji je do trenutka Marijaminog hapšenja raspolagao s više od 300 kuća, farmi i zlatom vrednim hiljade tadašnjih funti.
- Prisiljavala je bogate žene da uđu u manastir, a zatim ih mučila dok joj ne prepišu celu imovinu - naveli su tužioci. Žrtve su bile izgladnjivane, zatvarane u mračne ćelije, podvrgavane višesatnim molitvama, batinama i psihičkom zlostavljanju.
Jedna od njih, Eugenija Margjeti, posvedočila je da je bila mučena dok nije prepisala imovinu vrednu 80.000 dolara.
Konačni pad
Policija je upala u manastir 4. decembra 1950. sa 85 policajaca, sudijom i mrtvozornikom. Zatekli su polugole, bolesne i izgladnele žene vezane u podrumima, kao i 36 dece, koje su morale da odvedu silom. U dvodnevnoj raciji pronađena su i tela više od 170 osoba.
Soulakiotis je najpre osuđena na 26 meseci zatvora zbog ilegalne trgovine gumama i maslinovim uljem. Sledeće godine optužena je za više ubistava, torturu, iznude i falsifikovanje, a u još dva suđenja dobila je ukupno 14 godina zatvora.
Preminula je 23. novembra 1954. u zatvoru Avero u Atini, nepokolebljivo tvrdeći da je nevina. Na suđenju se branila tiho, uz ikonu "svetog" Mateja, svog duhovnog vođe. Navodno je na svaku presudu reagovala samo znakom krsta i molitvom za osvetu, piše Blic žena.
Iako je bila osuđena, njeni sledbenici su je i dalje veličali kao mučenicu i svetiteljku. Manastir koji je osnovala i danas postoji i okuplja vernike koji je i dalje zovu Sveta Marijam iz Keratee.
Neki savremenici su tvrdili da su sve optužbe bile rezultat ljubomore crkvenih velikodostojnika prema moći koju je jedna žena posedovala. Drugi, poput autorke Nine Kuletaki, smatraju da je iskoristila religiju kao fasadu za hladnokrvnu prevaru i zločine.
Sastanak je protekao u izuzetno pozitivnoj atmosferi, a ministri su istakli duboke veze dve zemlje, kao i višestruki značaj Manastira Svete Katarine na Sinaju kao duhovnog, verskog i kulturnog stuba.
U Kareji je obavljena rotacija članova Svete Epistasije, uz prisustvo visokih grčkih zvaničnika, dok se najavljena poseta premijera Micotakisa pretvara u priliku za otvorene kritike monaha zbog zanemarene seizmičke pretnje koja ugrožava Atos.
Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Grčki vernici slave i sećaju se priče Svete Anastasije Farmakolitrije, koja je pomogla igumaniji manastira da jednu monahinju izbavi od delovanja nečastivih sila.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
Podvižnik manastira Visoki Dečani, iako bez vida, prenosi nebesku mudrost i postojanu veru. Njegov izvanredan dar za pojanje dirne svakog ko ga čuje, dok bratstvo i vernici o njemu govore sa najvećim poštovanjem.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Predsednika Odeljenja za fizičku kulturu i sport Eparhije armavirske Ruske pravoslavne crkve pokreću zajednički turniri, digitalne igre i projekti koji spajaju crkve i mlade, dok filozofija vere postaje most između naroda.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.