Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
U tišini jednog manastira nedaleko od grčkog mesta Keratea, godinama se odvijala jeziva priča o veri, manipulaciji, torturi i smrti. Glavna akterka? Monahinja Marijam Soulakiotis, žena koju su mediji prozvali Majka Raspućin, a koja je naizgled vodila život posvećen molitvi sve dok istina nije isplivala na površinu.
Prevarantkinja, mučiteljka i serijski ubica, monahinja Soulakiotis je tokom četrdesetih i pedesetih godina 20. veka proglašena krivom za smrt najmanje 177 ljudi, uključujući 27 potvrđenih ubistava, kao i za niz drugih zločina, od prevara i iznuda do falsifikovanja testamenta i ilegalne trgovine.
Rođena kao Marina Soulakiotu oko 1883. u Keratei, Marijam je započela život kao radnica u fabrici, ali se rano okrenula duhovnosti. Nakon što je Grčka pravoslavna crkva usvojila novi kalendar 1923. Marijam se priključila radikalnijem krilu "starokalendaraca", koje je predvodio episkop Matej Karpatakis. Zajedno su osnovali Manastir Panagija Pefkovunojatris, Manastir Bogorodice na borovoj planini, koji je ubrzo postao centar ne samo vere već i bizarnog i smrtonosnog kulta.
"Besplatno lečenje"
U manastiru se, pod Marijaminim rukovodstvom, praktikovala surova pravila asketizma. Posebno se reklamirala kao besplatni sanatorijum za tuberkulozu, ali istina je bila daleko mračnija: nijedan lekar nikada nije dolazio da leči pacijente - jedina im je uloga bila da potpisuju umrlice.
Ljudi su dolazili u nadi da će ozdraviti, a umirali bi izolovani, gladni i bez terapije. U međuvremenu njihova imovina bi prelazila u vlasništvo manastira, koji je do trenutka Marijaminog hapšenja raspolagao s više od 300 kuća, farmi i zlatom vrednim hiljade tadašnjih funti.
- Prisiljavala je bogate žene da uđu u manastir, a zatim ih mučila dok joj ne prepišu celu imovinu - naveli su tužioci. Žrtve su bile izgladnjivane, zatvarane u mračne ćelije, podvrgavane višesatnim molitvama, batinama i psihičkom zlostavljanju.
Jedna od njih, Eugenija Margjeti, posvedočila je da je bila mučena dok nije prepisala imovinu vrednu 80.000 dolara.
Konačni pad
Policija je upala u manastir 4. decembra 1950. sa 85 policajaca, sudijom i mrtvozornikom. Zatekli su polugole, bolesne i izgladnele žene vezane u podrumima, kao i 36 dece, koje su morale da odvedu silom. U dvodnevnoj raciji pronađena su i tela više od 170 osoba.
Soulakiotis je najpre osuđena na 26 meseci zatvora zbog ilegalne trgovine gumama i maslinovim uljem. Sledeće godine optužena je za više ubistava, torturu, iznude i falsifikovanje, a u još dva suđenja dobila je ukupno 14 godina zatvora.
Preminula je 23. novembra 1954. u zatvoru Avero u Atini, nepokolebljivo tvrdeći da je nevina. Na suđenju se branila tiho, uz ikonu "svetog" Mateja, svog duhovnog vođe. Navodno je na svaku presudu reagovala samo znakom krsta i molitvom za osvetu, piše Blic žena.
Iako je bila osuđena, njeni sledbenici su je i dalje veličali kao mučenicu i svetiteljku. Manastir koji je osnovala i danas postoji i okuplja vernike koji je i dalje zovu Sveta Marijam iz Keratee.
Neki savremenici su tvrdili da su sve optužbe bile rezultat ljubomore crkvenih velikodostojnika prema moći koju je jedna žena posedovala. Drugi, poput autorke Nine Kuletaki, smatraju da je iskoristila religiju kao fasadu za hladnokrvnu prevaru i zločine.
Sastanak je protekao u izuzetno pozitivnoj atmosferi, a ministri su istakli duboke veze dve zemlje, kao i višestruki značaj Manastira Svete Katarine na Sinaju kao duhovnog, verskog i kulturnog stuba.
U Kareji je obavljena rotacija članova Svete Epistasije, uz prisustvo visokih grčkih zvaničnika, dok se najavljena poseta premijera Micotakisa pretvara u priliku za otvorene kritike monaha zbog zanemarene seizmičke pretnje koja ugrožava Atos.
Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
Iz knjige „Pravoslavni posni kuvar“ Nade Marković donosimo recept za drugačiji posni obrok na ulju, u kojem se prokelj obavijen hrskavim testom pretvara u ukusno jelo jednostavne pripreme.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Grčki vernici slave i sećaju se priče Svete Anastasije Farmakolitrije, koja je pomogla igumaniji manastira da jednu monahinju izbavi od delovanja nečastivih sila.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima Sveti Kololaj Ohridski i Žički podseća da se ljudska moć, bogatstvo i slava pretvaraju u prah, dok dela zasnovana na pravdi i veri ostavljaju trag koji nadživljava i najmoćnija carstva.