Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
U tišini jednog manastira nedaleko od grčkog mesta Keratea, godinama se odvijala jeziva priča o veri, manipulaciji, torturi i smrti. Glavna akterka? Monahinja Marijam Soulakiotis, žena koju su mediji prozvali Majka Raspućin, a koja je naizgled vodila život posvećen molitvi sve dok istina nije isplivala na površinu.
Prevarantkinja, mučiteljka i serijski ubica, monahinja Soulakiotis je tokom četrdesetih i pedesetih godina 20. veka proglašena krivom za smrt najmanje 177 ljudi, uključujući 27 potvrđenih ubistava, kao i za niz drugih zločina, od prevara i iznuda do falsifikovanja testamenta i ilegalne trgovine.
Rođena kao Marina Soulakiotu oko 1883. u Keratei, Marijam je započela život kao radnica u fabrici, ali se rano okrenula duhovnosti. Nakon što je Grčka pravoslavna crkva usvojila novi kalendar 1923. Marijam se priključila radikalnijem krilu "starokalendaraca", koje je predvodio episkop Matej Karpatakis. Zajedno su osnovali Manastir Panagija Pefkovunojatris, Manastir Bogorodice na borovoj planini, koji je ubrzo postao centar ne samo vere već i bizarnog i smrtonosnog kulta.
"Besplatno lečenje"
U manastiru se, pod Marijaminim rukovodstvom, praktikovala surova pravila asketizma. Posebno se reklamirala kao besplatni sanatorijum za tuberkulozu, ali istina je bila daleko mračnija: nijedan lekar nikada nije dolazio da leči pacijente - jedina im je uloga bila da potpisuju umrlice.
Ljudi su dolazili u nadi da će ozdraviti, a umirali bi izolovani, gladni i bez terapije. U međuvremenu njihova imovina bi prelazila u vlasništvo manastira, koji je do trenutka Marijaminog hapšenja raspolagao s više od 300 kuća, farmi i zlatom vrednim hiljade tadašnjih funti.
- Prisiljavala je bogate žene da uđu u manastir, a zatim ih mučila dok joj ne prepišu celu imovinu - naveli su tužioci. Žrtve su bile izgladnjivane, zatvarane u mračne ćelije, podvrgavane višesatnim molitvama, batinama i psihičkom zlostavljanju.
Jedna od njih, Eugenija Margjeti, posvedočila je da je bila mučena dok nije prepisala imovinu vrednu 80.000 dolara.
Konačni pad
Policija je upala u manastir 4. decembra 1950. sa 85 policajaca, sudijom i mrtvozornikom. Zatekli su polugole, bolesne i izgladnele žene vezane u podrumima, kao i 36 dece, koje su morale da odvedu silom. U dvodnevnoj raciji pronađena su i tela više od 170 osoba.
Soulakiotis je najpre osuđena na 26 meseci zatvora zbog ilegalne trgovine gumama i maslinovim uljem. Sledeće godine optužena je za više ubistava, torturu, iznude i falsifikovanje, a u još dva suđenja dobila je ukupno 14 godina zatvora.
Preminula je 23. novembra 1954. u zatvoru Avero u Atini, nepokolebljivo tvrdeći da je nevina. Na suđenju se branila tiho, uz ikonu "svetog" Mateja, svog duhovnog vođe. Navodno je na svaku presudu reagovala samo znakom krsta i molitvom za osvetu, piše Blic žena.
Iako je bila osuđena, njeni sledbenici su je i dalje veličali kao mučenicu i svetiteljku. Manastir koji je osnovala i danas postoji i okuplja vernike koji je i dalje zovu Sveta Marijam iz Keratee.
Neki savremenici su tvrdili da su sve optužbe bile rezultat ljubomore crkvenih velikodostojnika prema moći koju je jedna žena posedovala. Drugi, poput autorke Nine Kuletaki, smatraju da je iskoristila religiju kao fasadu za hladnokrvnu prevaru i zločine.
Sastanak je protekao u izuzetno pozitivnoj atmosferi, a ministri su istakli duboke veze dve zemlje, kao i višestruki značaj Manastira Svete Katarine na Sinaju kao duhovnog, verskog i kulturnog stuba.
U Kareji je obavljena rotacija članova Svete Epistasije, uz prisustvo visokih grčkih zvaničnika, dok se najavljena poseta premijera Micotakisa pretvara u priliku za otvorene kritike monaha zbog zanemarene seizmičke pretnje koja ugrožava Atos.
Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Grčki vernici slave i sećaju se priče Svete Anastasije Farmakolitrije, koja je pomogla igumaniji manastira da jednu monahinju izbavi od delovanja nečastivih sila.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simeona po starom i Svetog apostola Simona Zilota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Gospu Trsatsku, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simeona po starom i Svetog apostola Simona Zilota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Gospu Trsatsku, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.