Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Tamo gde su prvi koraci Svetog Pajsija ostavili tragove svetosti, danas hiljade hodočasnika pronalazi utehu, nadu i blagoslov. Prema podacima lokalnih vlasti, gotovo svakog vikenda vernici koji prate duhovne stope Svetog Pajsija Svetogorca prelaze brojku od 3.000 ljudi, dolazeći u potragu za njegovim blagoslovom i duhovnom pomoći.
Glavno odredište hodočašća vernika jeste manastir Stomio, mesto gde se Svetitelj podvizavao četiri godine, od 1958. do 1962, na samom početku svog monaškog života. U poslednjim mesecima broj poklonika dodatno je porastao zahvaljujući emitovanju televizijske serije o životu Svetog Pajsija, kojom su mnogi prvi čuli za manastir Stomio i njegovu duboku povezanost s ranim duhovnim koracima ovog svetitelja. U ovom skromnom manastiru, koji je sopstvenim rukama obnovio, dirljivo je što se Sveti Pajsije nije ograničio samo na molitvu – vredno je radio kao običan zanatlija, noseći kamenje, praveći krovove i prozore, a istovremeno podsticao meštane okolnih sela da mu se pridruže u obnovi i očuvanju ove duhovne svetinje.
Printscreen/YouTube
Sveti Pajsije Svetogorac
Manastir koji je obnovio Sveti Pajsije
Manastir se nalazi na jednoj od najimpresivnijih i najlepših lokacija u Grčkoj – u klisuri reke Aos, između strmih padina planina Timfi (2.497 metara) i Trapezica (2.024 metra). Osnovan je davne 1442. godine na suprotnoj padini planine Trapezica, na mestu koje danas nosi ime „Stari manastir“. Na sadašnju lokaciju prenet je 1774. godine, zaslugom igumana Konstantina, na zaravan nižih obronaka Timfija.
Tokom Drugog svetskog rata, nemačke okupacione snage gotovo su potpuno razorile manastir. Jedino je crkva ostala sačuvana, oko koje je manastir kasnije ponovo oživljen kao aktivno muško opštežiće. Danas manastir raspolaže jedanaest novoizgrađenih kelija, pomoćnim prostorijama i malom sabornom crkvom u obliku krsta sa kupolom. Izvanredan drveni ikonostas s vizantijskim ikonama, kao i svete mošti prenete iz Starog manastira, svedoče o bogatoj i dubokoj duhovnoj tradiciji ovog mesta.
Shutterstock/kostasgr
Manastir Stomio u rodnom kraju Svetog Pajsija
Pristup manastiru moguć je isključivo dvočasovnim pešačenjem od mosta u Konici, što samo po sebi hodočašće čini duboko ličnim, duhovnim i nezaboravnim iskustvom. Jedno od nezaobilaznih mesta koje hodočasnici posećuju jeste i takozvana Narodna plaža — obala reke Aos, koju meštani nazivaju ovim imenom, tik nadomak impozantnog kamenog mosta koji dominira krajolikom ovog dela Grčke. U letnjim danima, mnogi poklonici upravo ovde zastanu kako bi se osvežili, ali i u tišini posmatrali prirodu kojom je Sveti Pajsije hodio ka manastiru.
Vrhunski trenutak verske i lokalne proslave jeste 8. septembar – dan Rođenja Presvete Bogorodice – kada hiljade vernika dolazi da odaju počast Majci Božjoj i izraze zahvalnost Svetom Pajsiju, koji se na ovom mestu podvizavao i s velikom ljubavlju i naporom obnovio manastir. Mnogi hodočasnici svedoče o duhovnim čudima i milostima koje su doživeli prilikom posete rodnom kraju starca Pajsija.
Shutterstock/Angelhatzi
Krajolikom u kome je odrastao Sveti Pajsije dominira impozantni kameni Most na reci Aos
Rodna kuća svetitelja
Sledeća destinacija za posetioce jeste rodna kuća Svetog Pajsija, čija arhitektura, unutrašnji enterijer, fotografije i lični predmeti vraćaju u prošlost i uvode u bogatu istoriju kraja, Male Azije i Pravoslavlja. Tu je mali Arsenije načinio prve životne korake, igrao se sa svojim prvim prijateljima, naučio prva slova i usavršavao stolarski zanat. Upravo u ovoj kući izgovorio je prve molitve i doneo životnu odluku da postane monah.
Balkon Konice – mala crkva Svete Varvare
Poseban značaj za hodočasnike ima i takozvani „balkon“ Konice – mala crkva Svete Varvare. Put do nje vodi kroz senovite staze kojima je nekada, kao dečak, prolazio mali Arsenije. Nakon petnaestak minuta pešačenja, stiže se do mesta koje oduzima dah – slikovite crkvice podignute na strmini planine, sa panoramskim pogledom na Konicu, klisuru reke Aos i vrh Gamila. Upravo u ovu bogomolju mali Arsenije je često dolazio na molitvu. Po njegovom svedočenju, tu mu se Presveta Bogorodica drugi put ukazala i darovala mu božanski dar promisla.
Teško detinjstvo Svetog Pajsija
Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Starac Pajsije Svetogorac
Starac Pajsije Svetogorac, svetovnog imena Arsenije Eznepidis, rođen je u julu 1924. godine u Farasima, u Kapadokiji, u Maloj Aziji. Već sa samo četrdeset dana života, njegova porodica bila je prinuđena da napusti rodni kraj usled razmene stanovništva između Grčke i Turske. Po dolasku u Grčku, porodica se najpre naselila u Pireju, potom na Krfu, zatim u Igumenici, da bi konačno, kada je mali Arsenije imao dve godine, pronašla trajni dom u pograničnoj Konici, u Epiru.
U trenucima duhovne krize, zbunjen Darvinovom teorijom, ponovo je ovde molio satima. Kasnije će svedočiti:
– Bog je čekao moj odgovor... A zatim se pojavio sam Hristos, okupan neizmernom svetlošću. Video sam Ga od pojasa naviše. Gledao me je s velikom ljubavlju i rekao: „Ja sam vaskrsenje i život. Ko veruje u Mene, ako i umre – živeće.“
Tako je u njemu učvršćena vera u Hrista i potvrđen put njegovog duhovnog uzrastanja.
U vremenu kada svetinje postaju meta relativizacije reči Svetog Pajsija odzvanjaju kao opomena: od umanjivanja svetitelja do opasnog puta ka zaboravu Boga kao Stvoritelja i Oca.
U planinskom predelu Epira, samo nekoliko kilometara od Konice, nalazi se neobična crkvica posvećena svetogorskim starcu – napravljena unutar debla vekovnog drveta, postala je simbol molitve, tišine i spoja duhovnosti s prirodom.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja našeg doba otvoreno je govorio o rimokatolicizmu, panreligiji i zabludama koje prete da zamene veru u Hrista svetovnom vlašću pod maskom jedinstva.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Inicijativa da se na mestu porušene crkve izgradi ugostiteljski objekat otvorila je dubok sukob između urbanističkih odluka i crkvenog sećanja na žrtvu srpskih vojnika.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da Bog otkriva nebeske misterije onima čija su srca spremna da prime istinu, otvarajući pogled na dva sveta u kojima vlada Njegova ljubav.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Sveti Pajsije Svetogorac objašnjava kako pojanje tropara oslobađa dušu od teskobe, donosi spokoj i pomaže da se prevaziđu iskušenja svakodnevnog života
U pravoslavnom učenju ništa što nam se dešava nije slučajno, već deo delovanja duhovnih zakona koji vraćaju svako dobro i svako zlo, čak i kroz generacije.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da Bog otkriva nebeske misterije onima čija su srca spremna da prime istinu, otvarajući pogled na dva sveta u kojima vlada Njegova ljubav.
Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Predsednik Belorusije poslao je američkom predsedniku dar snažne duhovne simbolike u trenutku kada Minsk otvoreno govori o želji za novim tonom u odnosima sa Vašingtonom.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.