Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Tamo gde su prvi koraci Svetog Pajsija ostavili tragove svetosti, danas hiljade hodočasnika pronalazi utehu, nadu i blagoslov. Prema podacima lokalnih vlasti, gotovo svakog vikenda vernici koji prate duhovne stope Svetog Pajsija Svetogorca prelaze brojku od 3.000 ljudi, dolazeći u potragu za njegovim blagoslovom i duhovnom pomoći.
Glavno odredište hodočašća vernika jeste manastir Stomio, mesto gde se Svetitelj podvizavao četiri godine, od 1958. do 1962, na samom početku svog monaškog života. U poslednjim mesecima broj poklonika dodatno je porastao zahvaljujući emitovanju televizijske serije o životu Svetog Pajsija, kojom su mnogi prvi čuli za manastir Stomio i njegovu duboku povezanost s ranim duhovnim koracima ovog svetitelja. U ovom skromnom manastiru, koji je sopstvenim rukama obnovio, dirljivo je što se Sveti Pajsije nije ograničio samo na molitvu – vredno je radio kao običan zanatlija, noseći kamenje, praveći krovove i prozore, a istovremeno podsticao meštane okolnih sela da mu se pridruže u obnovi i očuvanju ove duhovne svetinje.
Printscreen/YouTube
Sveti Pajsije Svetogorac
Manastir koji je obnovio Sveti Pajsije
Manastir se nalazi na jednoj od najimpresivnijih i najlepših lokacija u Grčkoj – u klisuri reke Aos, između strmih padina planina Timfi (2.497 metara) i Trapezica (2.024 metra). Osnovan je davne 1442. godine na suprotnoj padini planine Trapezica, na mestu koje danas nosi ime „Stari manastir“. Na sadašnju lokaciju prenet je 1774. godine, zaslugom igumana Konstantina, na zaravan nižih obronaka Timfija.
Tokom Drugog svetskog rata, nemačke okupacione snage gotovo su potpuno razorile manastir. Jedino je crkva ostala sačuvana, oko koje je manastir kasnije ponovo oživljen kao aktivno muško opštežiće. Danas manastir raspolaže jedanaest novoizgrađenih kelija, pomoćnim prostorijama i malom sabornom crkvom u obliku krsta sa kupolom. Izvanredan drveni ikonostas s vizantijskim ikonama, kao i svete mošti prenete iz Starog manastira, svedoče o bogatoj i dubokoj duhovnoj tradiciji ovog mesta.
Shutterstock/kostasgr
Manastir Stomio u rodnom kraju Svetog Pajsija
Pristup manastiru moguć je isključivo dvočasovnim pešačenjem od mosta u Konici, što samo po sebi hodočašće čini duboko ličnim, duhovnim i nezaboravnim iskustvom. Jedno od nezaobilaznih mesta koje hodočasnici posećuju jeste i takozvana Narodna plaža — obala reke Aos, koju meštani nazivaju ovim imenom, tik nadomak impozantnog kamenog mosta koji dominira krajolikom ovog dela Grčke. U letnjim danima, mnogi poklonici upravo ovde zastanu kako bi se osvežili, ali i u tišini posmatrali prirodu kojom je Sveti Pajsije hodio ka manastiru.
Vrhunski trenutak verske i lokalne proslave jeste 8. septembar – dan Rođenja Presvete Bogorodice – kada hiljade vernika dolazi da odaju počast Majci Božjoj i izraze zahvalnost Svetom Pajsiju, koji se na ovom mestu podvizavao i s velikom ljubavlju i naporom obnovio manastir. Mnogi hodočasnici svedoče o duhovnim čudima i milostima koje su doživeli prilikom posete rodnom kraju starca Pajsija.
Shutterstock/Angelhatzi
Krajolikom u kome je odrastao Sveti Pajsije dominira impozantni kameni Most na reci Aos
Rodna kuća svetitelja
Sledeća destinacija za posetioce jeste rodna kuća Svetog Pajsija, čija arhitektura, unutrašnji enterijer, fotografije i lični predmeti vraćaju u prošlost i uvode u bogatu istoriju kraja, Male Azije i Pravoslavlja. Tu je mali Arsenije načinio prve životne korake, igrao se sa svojim prvim prijateljima, naučio prva slova i usavršavao stolarski zanat. Upravo u ovoj kući izgovorio je prve molitve i doneo životnu odluku da postane monah.
Balkon Konice – mala crkva Svete Varvare
Poseban značaj za hodočasnike ima i takozvani „balkon“ Konice – mala crkva Svete Varvare. Put do nje vodi kroz senovite staze kojima je nekada, kao dečak, prolazio mali Arsenije. Nakon petnaestak minuta pešačenja, stiže se do mesta koje oduzima dah – slikovite crkvice podignute na strmini planine, sa panoramskim pogledom na Konicu, klisuru reke Aos i vrh Gamila. Upravo u ovu bogomolju mali Arsenije je često dolazio na molitvu. Po njegovom svedočenju, tu mu se Presveta Bogorodica drugi put ukazala i darovala mu božanski dar promisla.
Teško detinjstvo Svetog Pajsija
Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Starac Pajsije Svetogorac
Starac Pajsije Svetogorac, svetovnog imena Arsenije Eznepidis, rođen je u julu 1924. godine u Farasima, u Kapadokiji, u Maloj Aziji. Već sa samo četrdeset dana života, njegova porodica bila je prinuđena da napusti rodni kraj usled razmene stanovništva između Grčke i Turske. Po dolasku u Grčku, porodica se najpre naselila u Pireju, potom na Krfu, zatim u Igumenici, da bi konačno, kada je mali Arsenije imao dve godine, pronašla trajni dom u pograničnoj Konici, u Epiru.
U trenucima duhovne krize, zbunjen Darvinovom teorijom, ponovo je ovde molio satima. Kasnije će svedočiti:
– Bog je čekao moj odgovor... A zatim se pojavio sam Hristos, okupan neizmernom svetlošću. Video sam Ga od pojasa naviše. Gledao me je s velikom ljubavlju i rekao: „Ja sam vaskrsenje i život. Ko veruje u Mene, ako i umre – živeće.“
Tako je u njemu učvršćena vera u Hrista i potvrđen put njegovog duhovnog uzrastanja.
U vremenu kada svetinje postaju meta relativizacije reči Svetog Pajsija odzvanjaju kao opomena: od umanjivanja svetitelja do opasnog puta ka zaboravu Boga kao Stvoritelja i Oca.
U planinskom predelu Epira, samo nekoliko kilometara od Konice, nalazi se neobična crkvica posvećena svetogorskim starcu – napravljena unutar debla vekovnog drveta, postala je simbol molitve, tišine i spoja duhovnosti s prirodom.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja našeg doba otvoreno je govorio o rimokatolicizmu, panreligiji i zabludama koje prete da zamene veru u Hrista svetovnom vlašću pod maskom jedinstva.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Predstavnici OCA tvrde da crkva pripada vernicima i da će hram ostati otvoren za sve koji žele da učestvuju u bogosluženju u duhu kanonskog jedinstva i vere.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
Rad u žurbi i nervozi ostavlja trag na duši, a zanemarivanje nedeljnog odmora i molitve može doneti nesreću. Sveti Pajsije je u svom učenju ostavio pouke – kako pronaći mir i blagodat u svakodnevnom životu.
Predstavnici OCA tvrde da crkva pripada vernicima i da će hram ostati otvoren za sve koji žele da učestvuju u bogosluženju u duhu kanonskog jedinstva i vere.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.