Zamor je postao opšte stanje, gotovo nova normalnost savremenog čoveka.
Sve je više ljudi koji otvoreno priznaju da su iscrpljeni, da se bude umorni i ležu još umorniji, da im dan prolazi u osećaju težine, bez snage i unutrašnje sabranosti. Umor je postao opšte stanje, gotovo nova normalnost savremenog čoveka. Ovaj umor, međutim, nije samo telesni. Iza njega se često krije i dublja iscrpljenost – duhovna. Čovek koji stalno juri, koji je zatrpan obavezama, brigama, pritiscima i očekivanjima, postepeno gubi unutrašnji mir.
Nema vremena da zastane, da se sabere, da se zagleda u sebe i svoj život. U toj neprekidnoj jurnjavi, duša ostaje bez predaha, a srce bez tišine. Tada umor prestaje da bude prolazan i postaje opasan.
Savremeni čovek često veruje da mora sve da izdrži, da nema pravo na slabost i predah. Odmor se doživljava kao luksuz ili kao lenjost, a ne kao potreba.
Zbog toga se granice stalno pomeraju, snaga se troši do kraja, a unutrašnja budnost slabi. Umoran čovek lakše plane, lakše se povredi, lakše povređuje druge. Gubi strpljenje, pažnju i sposobnost da jasno razlikuje važno od nevažnog. Umor muti pogled, zamagljuje savest i otvara prostor za ravnodušnost.
G-Stock Studio/Shutetrstock
Umor vodi ka ravnodušnost
U takvom stanju, čovek prestaje da se bori – ne zato što ne želi, već zato što nema snage. Kada iscrpljenost pređe meru, borba sa sopstvenim slabostima postaje teret koji se odlaže za "neko bolje vreme".
Tada se umor pretvara u tihu opasnost, jer on ne razara naglo, već polako i neprimetno. Čovek gubi kontrolu nad sobom, nad svojim rečima, postupcima i mislima, i često tek kasnije shvati koliko je daleko otišao.
Na ovu opasnost posebno upozoravaju duhovni učitelji, koji umor ne posmatraju samo kao fizičko stanje, već kao ozbiljan izazov za čitav čovekov život.
Oni podsećaju da je neophodno znati meru, čuvati snagu i prepoznati trenutak kada je potreban predah. Jer odmor nije bekstvo od odgovornosti, već način da se čovek povrati, sabere i nastavi dalje sa trezvenošću i pažnjom.
Čtec Sergije posebno je upozoravao koliko je umor opasan.
- Čuvajte se prekomernog umora. To je opasno, posebno duhovno. Čovek gubi kontrolu nad situacijom i svojim duhovnim životom. Postaje ravnodušan. U nekom trenutku, prestaje da se bori sa svojim strastima i one preuzimaju kontrolu. U ovom trenutku može da padne u najteže grehe i duboko uvredi druge. Zato, pronađite vremena za adekvatan odmor. Samo toliko da se oporavite, ne da bi se razlenjili. Svako treba da zna svoje granice - savetovao je čtec Sergije.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Posle božićne liturgije u Moskvi, poglavar Ruske crkve govorio je o grehu koji se proglašava vrlinom, slobodi bez granica i civilizacijskom sukobu koji se više ne može sakriti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Jasona i Sosipatera po starom i Svete Kirila i Metodija po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Franje de Geronima, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.