Zamor je postao opšte stanje, gotovo nova normalnost savremenog čoveka.
Sve je više ljudi koji otvoreno priznaju da su iscrpljeni, da se bude umorni i ležu još umorniji, da im dan prolazi u osećaju težine, bez snage i unutrašnje sabranosti. Umor je postao opšte stanje, gotovo nova normalnost savremenog čoveka. Ovaj umor, međutim, nije samo telesni. Iza njega se često krije i dublja iscrpljenost – duhovna. Čovek koji stalno juri, koji je zatrpan obavezama, brigama, pritiscima i očekivanjima, postepeno gubi unutrašnji mir.
Nema vremena da zastane, da se sabere, da se zagleda u sebe i svoj život. U toj neprekidnoj jurnjavi, duša ostaje bez predaha, a srce bez tišine. Tada umor prestaje da bude prolazan i postaje opasan.
Savremeni čovek često veruje da mora sve da izdrži, da nema pravo na slabost i predah. Odmor se doživljava kao luksuz ili kao lenjost, a ne kao potreba.
Zbog toga se granice stalno pomeraju, snaga se troši do kraja, a unutrašnja budnost slabi. Umoran čovek lakše plane, lakše se povredi, lakše povređuje druge. Gubi strpljenje, pažnju i sposobnost da jasno razlikuje važno od nevažnog. Umor muti pogled, zamagljuje savest i otvara prostor za ravnodušnost.
G-Stock Studio/Shutetrstock
Umor vodi ka ravnodušnost
U takvom stanju, čovek prestaje da se bori – ne zato što ne želi, već zato što nema snage. Kada iscrpljenost pređe meru, borba sa sopstvenim slabostima postaje teret koji se odlaže za "neko bolje vreme".
Tada se umor pretvara u tihu opasnost, jer on ne razara naglo, već polako i neprimetno. Čovek gubi kontrolu nad sobom, nad svojim rečima, postupcima i mislima, i često tek kasnije shvati koliko je daleko otišao.
Na ovu opasnost posebno upozoravaju duhovni učitelji, koji umor ne posmatraju samo kao fizičko stanje, već kao ozbiljan izazov za čitav čovekov život.
Oni podsećaju da je neophodno znati meru, čuvati snagu i prepoznati trenutak kada je potreban predah. Jer odmor nije bekstvo od odgovornosti, već način da se čovek povrati, sabere i nastavi dalje sa trezvenošću i pažnjom.
Čtec Sergije posebno je upozoravao koliko je umor opasan.
- Čuvajte se prekomernog umora. To je opasno, posebno duhovno. Čovek gubi kontrolu nad situacijom i svojim duhovnim životom. Postaje ravnodušan. U nekom trenutku, prestaje da se bori sa svojim strastima i one preuzimaju kontrolu. U ovom trenutku može da padne u najteže grehe i duboko uvredi druge. Zato, pronađite vremena za adekvatan odmor. Samo toliko da se oporavite, ne da bi se razlenjili. Svako treba da zna svoje granice - savetovao je čtec Sergije.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Posle božićne liturgije u Moskvi, poglavar Ruske crkve govorio je o grehu koji se proglašava vrlinom, slobodi bez granica i civilizacijskom sukobu koji se više ne može sakriti.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
Od mladog velikaša na dvoru cara Dušana do kosovskog mučenika i svetitelja, život kneza Lazara ostao je svedočanstvo o borbi za jedinstvo države, obnovi Crkve i zavetu koji vekovima živi u srpskom predanju.
Probajte oslić u majonezu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu za zaštitu od đavola i pouku Svetog vladike Nikolaja Velimirovića.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
Probajte oslić u majonezu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu za zaštitu od đavola i pouku Svetog vladike Nikolaja Velimirovića.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.