Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.
Postoje pitanja koja se ne postavljaju iz radoznalosti, nego iz nemoći. Ona se rađaju kraj bolničkih kreveta, u tišini soba u kojima se čeka ishod koji niko ne može da ubrza niti da zaustavi. Jedno od takvih pitanja glasi: ima li smisla patnja i da li ona, kada se život gasi u bolu, može da bude put ka oproštaju grehova? Ozbiljno i trezveno tumačenje daje protojerej Andrej Gavrilenko.
- Da, iskupljuje, ako sve podnosi smireno, bez roptanja i radi Gospoda. Muke su uvek veliki izdatak duševnih i telesnih snaga. To je uvek sagorevanje. Ako ti – nije važno da li kroz bolest ili kroz podvige – sagorevaš radi Gospoda, primaš nagradu mučenika. Štaviše, ako zajedno s tobom, brinući se i saosećajući, bez roptanja sagorevaju i tvoji bližnji, i oni dobijaju mučenički venac. Bog jeste i vidi sve naše nevolje i svakako će očistiti i pomilovati za njihovo smireno trpljenje - kaže otac Andrej.
Kako trpljenje oblikuje dušu
On dodaje da onome ko strada i radi Boga trpi, opraštaju se gresi. Razlog je jednostavan – čovek nosi trud radi Boga i sve prošlo se briše, odlazi. Volja se u životu s Bogom ne kali samo i ne toliko u podvigu bdenja i posta, koliko u još težem podvigu trpljenja nevolja koje ne biraš.
SPC
Protojerej Andrej Gavrilenko
Sveštenik dalje ističe:
- Međutim, postoje i stradanja koja ne iskupljuju. To je onda kada, umesto da trpiš i nosiš krst, umnožavaš grehe: roptanje na bližnje i na Boga, proklinjanje i psovanje. Tu čovek i mnogo trpi, a gresi mu se još i dodaju. Najbolje odgovor na ovo pitanje ilustruje scena Hristovog Raspeća. Bila su dva razbojnika, ali su zadobili različitu sudbinu. Jedan je umro umnožavajući greh, a drugi je ušao u Carstvo Božije prizvavši Ime Gospodnje- zaključuje otac Andrej, prenosi portal spzh.eu.
Bol kao poslednja molitva ili pobuna
Iz ovog odgovora ne ostaje utisak da je bol sam po sebi karta za spasenje. U pravoslavnom razumevanju, presudno nije koliko neko trpi, nego kako trpi i kome tu svoju muku prinosi. I tu se, možda, krije najteža, ali i najtiša istina: ista bolest može biti ili poslednja pobuna, ili poslednja molitva — a razlika između te dve granice često odlučuje ne snaga tela, nego smer srca.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Posle božićne liturgije u Moskvi, poglavar Ruske crkve govorio je o grehu koji se proglašava vrlinom, slobodi bez granica i civilizacijskom sukobu koji se više ne može sakriti.
O paklu se govori i u šali i u gnevu, ali retko sa stvarnim razumevanjem - protojerej Dimitrije Garčuk otkriva zašto to nije samo priča o mestu posle smrti, već i o stanju u kome čovek može da živi već sada.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.