Katoličanstvo 19.02.2025 | 16:06

SA 33 GODINE OTIŠLA U PLANINU, SADA IMA 83 I NE ŽALI: Monahinja otkrila kako izgleda svet bez žurbe, stresa i jurnjave za novcem

Izvor: catorze.ca
SA 33 GODINE OTIŠLA U PLANINU, SADA IMA 83 I NE ŽALI: Monahinja otkrila kako izgleda svet bez žurbe, stresa i jurnjave za novcem
You tube video printscreen

Njen život se od tada svodi na jednostavnost i kontemplaciju, daleko od svega što bi je moglo ometati u potrazi za unutrašnjim mirom.

Monahinja Monserat Domingo je izabrala izuzetno miran i povučen život, potpuno se posvetivši samoći i tišini prirode. Kada je imala 33 godine, odlučila je da se povuče u planine Španije. Njen život se od tada svodi na jednostavnost i kontemplaciju, daleko od svega što bi je moglo ometati u potrazi za unutrašnjim mirom. Danas ima 82 godine.

Iako je prošlo gotovo pola veka, Monserat i dalje živi bez straha, potpuno u harmoniji sa sobom i okolnim svetom. Njena jedina društva su crna mačka Negret, verna pratilja, i povremeni planinari koji zalutaju u Monsant, gde je njena pustinjački životna oaza. Strah od samoće, koji je osećala pre mnogo godina, više ne postoji, jer je ona, kako kaže, savladala tu unutrašnju borbu.

Ova priča Monserat Domingo podseća nas na vrednost introspekcije, života u skladu s prirodom i snage koju donosi istinska unutrašnja sloboda.

- Nemam tekuću vodu, dobijam flaširanu, a struju su mi uveli pre 14 godina, sada imam i ovu sijalicu. Sve što imam od garderobe sam dobila - kaže starica bistrih plavih očiju i mirnog osmeha.

Ova rečenica duboko oslikava život Monserat Domingo, koji je dalek od svakodnevnih udobnosti i komfora na koje smo navikli. Bez tekuće vode, s flaširanim vodama i minimalnim električnim uređajima, ona živi u jednostavnom, ali spokojnom okruženju. Nema luksuza, ali sve što joj je potrebno da bi opstala i bila srećna, stiče kroz minimalizam, prirodu i unutrašnju snagu.

Njen miran osmeh i bistre plave oči odražavaju duboku unutrašnju harmoniju, a njena priča je podsećanje na to da se sreća ne nalazi u materijalnim stvarima, već u duhovnom miru i povezanosti sa svetom oko nas. Strah od samoće prevazišla je, kaže, pre 50 godina, a društvo joj prave životinje koje ka njoj dolaze. Jedna od njih je mačka.

- Davala sam joj po parče sira sve bliže i bliže kući, onda sam joj ostavila otvorena vrata. Bila je još jedna sijamska mačka koja je došla i nestala. U oktobru je došlo crno-belo mače, ostavljam mu hranu, ali kako me vidi, pobegne - dodaje.

Svaki dan joj je drugačiji - dođe i prođe. Svakodnevne izazove života u izolaciji prevazilazi kako najbolje ume, a mudrost koju je stekla zahvaljujući molitvi, tišini i usamljenosti u kojoj slaže svoje misli, ne libi se da podeli sa drugima.

- Postali smo toliko tačni da, ako vam pukne guma na autu, a žurite na sastanak, nećete stići. Kažu ljudi - dođem sa posla, istuširam se, presvučem, moram da spremim večeru, sredim krevete, veš... Slažem se, ali zašto ne sednete na pet minuta i ne radite ništa? Prvih par dana ćete sigurno razmišljati šta biste mogli da uradite, ali doći će trenutak kada ne budete mislili ni o čemu. Biti nesposoban za to je simptom bolesnog načina na koji živimo, zar ne? Programirani smo da radimo jednu stvar za drugom - kaže monahinja.

Njena svakodnevica u izolaciji nije samo fizička, već i duhovna, jer joj tišina i molitva omogućavaju da se poveže sa sobom i sa prirodom na način koji je mnogima nedostupan. Njen pogled na svet danas, u kojem je sve postalo precizno i brzopotezno, govori o tome kako smo postali zarobljenici vremena, trke i beskrajne liste zadataka. U njenoj izolaciji, gde ništa nije brzo i ništa nije silovano, ona je pronašla način da se oslobodi tog tempa i da jednostavno bude.

Za Monserat, umesto da se neprestano žurimo i trčimo od jedne stvari do druge, pravo bogatstvo života leži u trenutku opuštanja, u tom "raditi ništa" trenutku, koji nam može doneti mir i prostor da zaista oslušnemo sebe i svoje unutrašnje potrebe. Njena filozofija o jednostavnom životu je poziv da se, usred savremenog života, zaista zaustavimo i oslobodimo tereta nerealnih očekivanja i tempa koji nas iscrpljuju.