Valentinovo, koje je danas sinonim za komercijalizovanu ljubav, ima bogatu istoriju koja nas podseća na prave vrednosti ljubavi, vere i žrtve.
Sveti Valentin, zaštitnik zaljubljenih, slavi se 14. februara, a njegov spomen-dan ima bogatu istoriju povezanu sa ljubavlju i brakom. Iako je Valentinovo danas prepoznato kao dan zaljubljenih, njegovi koreni sežu duboko u istoriju Crkve.
Prema Rimskom martirologiju (popis koji najpre obuhvata mučenike, a zatim i ostale svete ličnosti Rimske, a potom i čitave katoličke Crkve), na današnji dan spominju se dva sveca imenom Valentin. Prvi je Valentin, sveštenik i mučenik na Via Flaminiji u Rimu, koji je pogubljen pod carem Klaudijem II zbog svoje vere. Drugi je Valentin iz Ternija, biskup i mučenik, koji je takođe pogubljen zbog svoje vere.
Printscreen
U srednjem veku Valentin je postao zaštitnik zaljubljenih i braka. Običaj razmene poklona i ljubavnih pisama na Valentinovo potiče iz tog perioda. Predanje kaže da je Valentin bio ljubitelj cveća i da je kao monah poklanjao prolaznicima cveće iz samostanskog vrta.
Papa Benedikt XVI proglasio je spomen-dan svetog Valentina danom braka, a ovog sveca zaštitnikom bračne ljubavi. Međutim, u današnjem društvu Valentinovo je često komercijalizovano i posvetovljeno, što može dovesti do zaborava pravih vrednosti ljubavi i braka.
Danas, dok katolici širom sveta slave Valentinovo, sećaju se dubokog značenja ovog dana i na primer svetog Valentina, koji je živeo svoju veru kroz ljubav i služenje drugima.
Inkvizicija je bila ustanova, tokom srednjeg veka u katoličkoj crkvi čiji je zadatak da isleđuje, sudi i kažnjava ljude koje je crkva smatrala jereticima. Početak rada inkvizicije vezuje se za ličnost pape Grgura IX.
Otac Natal Santonosito (61) paroh crkve San Cesarea, jugoistočno od Rima, bio je pod istragom nakon što je postavio nekoliko video snimaka na internetu u kojima je rekao da papa Franja nikada nije bio papa.
Papa, koji je vernicima u sredu rekao da boluje od jake prehlade, održaće sastanke u vatikanskoj rezidenciji gde živi, navodi se u saopštenju, koje prenosi Rojters.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U vreme pape Pavla VI, 1969. godine katolička crkva je promenila liturgijski spomen ovog svetitelja, ali njegova poruka ljubavi i dalje živi u srcima vernika širom sveta.
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.