Katoličanstvo 04.02.2025 | 10:56

LJUDI SU SPALJIVANI, BRUTALNO MUČENI I LIKVIDIRANI: Da li znate kada je izvršena poslednja inkvizicija?

Izvor: in4s.net
LJUDI SU SPALJIVANI, BRUTALNO MUČENI I LIKVIDIRANI: Da li znate kada je izvršena poslednja inkvizicija?
YT/SalemWGNA Sprava za mučenje tokom ispitivanja

Inkvizicija je bila ustanova, tokom srednjeg veka u katoličkoj crkvi čiji je zadatak da isleđuje, sudi i kažnjava ljude koje je crkva smatrala jereticima. Početak rada inkvizicije vezuje se za ličnost pape Grgura IX.

Rimokatolička inkvizicija je poslednji put počinila zločin javnog spaljivanja “grešnika” optuženih za jeres. 7. novembra 1781. godine u Sevilji (Španija).

Inkvizicija je bila ustanova, tokom srednjeg veka u katoličkoj crkvi čiji je zadatak da isleđuje, sudi i kažnjava ljude koje je crkva smatrala jereticima. Početak rada inkvizicije vezuje se za ličnost pape Grgura IX.

Wikipedia
Papa Grgur IX

Najzloglasnija je bila Španska inkvizicija. Papa Inoćentije IV je izdao papsku bulu koja je eksplicitno dopuštala upotrebu mučenja pri iznuđivanju priznanja od navodnih jeretika tokom inkvizicije, i eksplicitno praštala praksu ubijanja povraćenih „jeretika“, spaljivanjem na lomači.

Bula je ustupala državi deo imovine, konfiskovane od osuđenika.

Wikipedia
Papa Inoćentije IV

Inkvizitori su najpre dolazili u neko mesto i prvo su pozivali jeretike i osumnjičene na pokajanje, prikupljali su njihova imena. Sud je imao beležnika – notara, savetnike, čuvare zatvora, branioce. Optuženi ili osumnjičeni nije znao imena svedoka koji svedoče protiv njega.

Kada je krenuo progon?

Ne postoji precizan datum za početak inkvizicije, većina izvora se slaže da se to manifestovalo tokom prvih šest godina vladavine katoličkog pape, Grgura IX, između 1227. i 1233. godine.

On je jednostavno morao govoriti istinu i imena saučesnika. U cilju istrage pribegavalo se mučenju. Najčešće kazne bile su: oduzimanje imovine i svih prava ne samo okrivljenog već i njegovih srodnika; potom je optuženi stavljan u zatvor. Uporni jeretici su osuđivani na smrt, i to spaljivanjem na lomači. Oni koji bi se pokajali bili su zadavljeni a potom spaljeni.

Tela umrlih jeretika su otkopavana a potom spaljivana. U praksi, uzalud je bilo žaliti se na donetu presudu inkvizicije. Ličnost samog inkvizitora bila je neprikosnovena; inkvizitor je sebe smatrao odgovornim jedino papi; na sud je mogao da izvede i duhovne autoritete veće od sebe. Katolička crkva je najviše važnosti pridavala priznanjima, koja su joj se činila važnijim od dokaza.

Wikipedia
Sprave za mučenje u vreme inkvizicije
Wikipedia
Sprava za mučenje tokom ispitivanja

Ako bi optuženi, uprkos svemu, uporno odbijao, inkvizitor je mogao upotrebiti sredstva prisile, od kojih je jedno bio preventivni zatvor. Bilo je više stepena kazni i sudije su birali način koji im se činio najpogodnijim. Krivac je mogao biti okovan, podvrgnut dugim postovima ili lišavan sna…

Bilo je određeno jedno ograničenje: izbegavati sakaćenja i opasnost od smrti – ali to je bila samo forma da se izbegnu kanonske neregularnosti. Od kazni najčešće su bile: bičevanje, kozlić i oganj. Inkvizicija deluje brzo, potčinjava joj se svetovna vlast, u samom procesu nema advokatskih rasprava i obrazloženja. Presuda je obično čitana javno na gradskom trgu.

Izricanju presude prethodila je obavezno propoved. U prisustvu na hiljade ljudi, osuđeni se pojavljivao obučen u posebno odelo. Smrtna presuda je obično izvršavana sutradan. U suštini, uloga inkvizicije bila je u tome što je samo proglašavala da Crkva ne štiti jeretike i da ih predaje u ruke državnih zakona. Jereticima je oduzimana sva imovina i to u korist države, ili crkve ili pak same inkvizicije.