Inicijativa za zajedničko praznovanje najvažnijeg hrišćanskog praznika između pravoslavnih i rimokatolika otvorio je raspravu o očuvanju vekovne tradicije. Dok Carigradska patrijaršija vidi priliku za približavanje, ostale pomesne pravoslavne crkve upozoravaju na moguće narušavanje duhovnog identiteta.
U molitvenoj tišini pravoslavnog sveta, predlog vaseljenskog patrijarha Vartolomeja o zajedničkom obeležavanju Vaskrsa sa katoličkom crkvom 2025. godine podigao je velike tenzije, stavljajući na ispit tradiciju koja se vekovima revnosno čuva. Carigradska patrijaršija, u težnji ka većem ekumenskom dijalogu, time je pokrenula osetljiva pitanja i sukobe oko duboko ukorenjenih razlika između dve hrišćanske tradicije.
Carigradska patrijaršija, sa vizijom zajedničkog obeležavanja Vaskrsa s katoličkom crkvom 2025. godine, ne samo da je otvorila vrata dijaloga, već je uzburkala duboko ukorenjene razlike koje razdvajaju dve hrišćanske tradicije. Dok neki pozdravljaju ovaj potez kao korak ka pomirenju, glasovi pravoslavnih arhijereja i teologa snažno odjekuju protiv, braneći svetinju Vaskrsa kao srce pravoslavnog identiteta.
Credit: Handout / AFP / Profimedia
Carigradski patrijarh Vartolomej i papa Franja
Različiti putevi od Nikeje do danas
Koreni ovih podela sežu duboko u istoriju – još od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji 325. godine, kada je određen način izračunavanja datuma Vaskrsa. Prelazak katoličke crkve sa julijanskog na gregorijanski kalendar 1582. godine stvorio je različitost koja danas obeležava odvojeno praznovanje Vaskrsa. Pravoslavna crkva, verna julijanskom kalendaru, ne doživljava ovaj praznik samo kao dan u kalendaru, već kao temelj svoje liturgijske i teološke tradicije.
Vartolomejev predlog je više od simboličnog zalaganja za ekumenski dijalog koji bi trebalo da premosti vekovne jazove; dijalog se dešava uoči velike godišnjice Nikejskog sabora. Međutim, izazov koji stoji pred pravoslavnim svetom je kako zadržati svoje nasleđe i identitet u vremenu kada mnogi strahuju od modernizacije po cenu tradicije.
unknown / imageBROKER / Profimedia
Farbano jaje, jedan od simbola Vaskrsa
Teološke dubine razlika
Ove razlike nisu ograničene na kalendar, već odražavaju duboke teološke ponore koji razdvajaju Istok i Zapad. Jedna od najupečatljivijih je Filioque, dodatak u Simvolu vere u katoličkoj crkvi, koji tvrdi da Sveti Duh ishodi i od Oca i od Sina, što je neprihvatljivo za pravoslavnu teologiju. Ova razlika, zajedno sa pitanjem papskog primata i nepogrešivosti u katoličkoj crkvi, nastavlja da bude kamen spoticanja između dve tradicije.
Pravoslavni narod, od vernika do arhijereja, duboko oseća važnost očuvanja svih aspekata svoje liturgijske tradicije. Vaskrs, kao najsvetiji praznik u pravoslavnom kalendaru, nije samo simbol vaskrsenja Hristovog, već i vaskrsenja same duše pravoslavlja.
Podele među pravoslavnima
U Grčkoj, Rusiji i Srbiji, ovaj predlog izazvao je oštre reakcije. Grmljavina negodovanja stiže iz bogoslovskih škola, gde se ovaj predlog posmatra kao pretnja autentičnosti pravoslavlja. Vernici strahuju da bi zajedničko obeležavanje Vaskrsa moglo dovesti do postepene erozije njihovog duhovnog i kulturnog identiteta. Tradicija, koju je pravoslavna crkva vekovima revnosno čuvala, za mnoge je neraskidiva sa datumom Vaskrsa.
Dok je vaseljenski patrijarh Vartolomej poznat po svojoj ulozi u ekumenskom dijalogu, njegov predlog je od mnogih doživljen kao potencijalno odstupanje od čvrstih osnova pravoslavne tradicije. Zadatak je veliki, a put do eventualnog pomirenja posut trnjem teoloških i istorijskih neslaganja.
Credit: Handout / AFP / Profimedia
Papa Franja i carigradski patrijarh Vartolomej
Budućnost jedinstva ili podele?
Predstojeće godine biće ključne za određivanje budućnosti ovog predloga. Mnogi pravoslavni teolozi i vernici postavljaju pitanje – da li je moguće dostići jedinstvo u svetu koji je toliko dugo odvojen razlikama? Da li je ovaj korak napred put ka dijalogu ili korak unazad u gubitak identiteta?
Jedno je sigurno – ovo pitanje neće biti rešeno lako, niti brzo. Dok neki vide u tome nadu za pomirenje, drugi se drže drevnih reči Svetog Jovana Damaskina: "Istina je nepokolebiva, kao što je i Bog nepokolebiv."
Dijalog je otvoren, ali pravoslavni svet ostaje podeljen. Prelomni trenuci istorije često nose sa sobom težinu vekova, a ovaj predlog nosi sa sobom pitanje – da li će pravoslavlje ostati veran čuvar svoga nasleđa ili će koračati novim putevima koji bi počeli zajedničkom proslavom Vaskrsa?
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Otkrijte kako jednostavni sastojci — sitno seckani pipci lignji, inćuni, kozice, prezle i limun — u savršenoj harmoniji stvaraju mirisno i ukusno jelo koje osvaja svaki sto
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Hiljadu godina nakon Velike šizme, Carigradska patrijaršija i katolička crkva ponovo se približavaju. Mitropolit zborničko-tuzlanski u svom autorskom tekstu objašnjava kako Pashalna unija otvara pitanje budućnosti pravoslavlja, crkvene politike i uticaja Vatikana na Istok.
Obraćajući se rimokatoličkim i anglikanskim hodočasnicima, patrijarh Vartolomej govorio je o neostvarenim snovima ekumenskog dijaloga, nadajući se da će novi papa nastaviti putem jedinstva – iako većina pravoslavnih to ne vidi kao put koji vodi u pravcu istine.
Pomesne pravoslavne crkve, među kojima je i Srpska, odale su počast upokojenom papi Franji, prenoseći svetu snažnu poruku nade, ljubavi i vere, kao i poziv na jedinstvo u Hristu.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.
Od himni Hristovim praznicima do pesama o čudotvornim ikonama – novi album mitropolita zvorničko-tuzlanskog stiže svakog petka na YouTube i streaming platforme, donoseći duhovnu pobedu u srca slušalaca.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Bivši arhimandrit, vlasnik građevinskog preduzeća i arhitekt osuđeni za milionske zloupotrebe sredstava namenjenih obnovi manastira i crkava na Kosovu i Metohiji – pravda konačno zadovoljena, a istina iza kulisa crkvene moći otkrivena.
Svi su bili sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena su bila: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.