Inicijativa za zajedničko praznovanje najvažnijeg hrišćanskog praznika između pravoslavnih i rimokatolika otvorio je raspravu o očuvanju vekovne tradicije. Dok Carigradska patrijaršija vidi priliku za približavanje, ostale pomesne pravoslavne crkve upozoravaju na moguće narušavanje duhovnog identiteta.
U molitvenoj tišini pravoslavnog sveta, predlog vaseljenskog patrijarha Vartolomeja o zajedničkom obeležavanju Vaskrsa sa katoličkom crkvom 2025. godine podigao je velike tenzije, stavljajući na ispit tradiciju koja se vekovima revnosno čuva. Carigradska patrijaršija, u težnji ka većem ekumenskom dijalogu, time je pokrenula osetljiva pitanja i sukobe oko duboko ukorenjenih razlika između dve hrišćanske tradicije.
Carigradska patrijaršija, sa vizijom zajedničkog obeležavanja Vaskrsa s katoličkom crkvom 2025. godine, ne samo da je otvorila vrata dijaloga, već je uzburkala duboko ukorenjene razlike koje razdvajaju dve hrišćanske tradicije. Dok neki pozdravljaju ovaj potez kao korak ka pomirenju, glasovi pravoslavnih arhijereja i teologa snažno odjekuju protiv, braneći svetinju Vaskrsa kao srce pravoslavnog identiteta.
Credit: Handout / AFP / Profimedia
Carigradski patrijarh Vartolomej i papa Franja
Različiti putevi od Nikeje do danas
Koreni ovih podela sežu duboko u istoriju – još od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji 325. godine, kada je određen način izračunavanja datuma Vaskrsa. Prelazak katoličke crkve sa julijanskog na gregorijanski kalendar 1582. godine stvorio je različitost koja danas obeležava odvojeno praznovanje Vaskrsa. Pravoslavna crkva, verna julijanskom kalendaru, ne doživljava ovaj praznik samo kao dan u kalendaru, već kao temelj svoje liturgijske i teološke tradicije.
Vartolomejev predlog je više od simboličnog zalaganja za ekumenski dijalog koji bi trebalo da premosti vekovne jazove; dijalog se dešava uoči velike godišnjice Nikejskog sabora. Međutim, izazov koji stoji pred pravoslavnim svetom je kako zadržati svoje nasleđe i identitet u vremenu kada mnogi strahuju od modernizacije po cenu tradicije.
unknown / imageBROKER / Profimedia
Farbano jaje, jedan od simbola Vaskrsa
Teološke dubine razlika
Ove razlike nisu ograničene na kalendar, već odražavaju duboke teološke ponore koji razdvajaju Istok i Zapad. Jedna od najupečatljivijih je Filioque, dodatak u Simvolu vere u katoličkoj crkvi, koji tvrdi da Sveti Duh ishodi i od Oca i od Sina, što je neprihvatljivo za pravoslavnu teologiju. Ova razlika, zajedno sa pitanjem papskog primata i nepogrešivosti u katoličkoj crkvi, nastavlja da bude kamen spoticanja između dve tradicije.
Pravoslavni narod, od vernika do arhijereja, duboko oseća važnost očuvanja svih aspekata svoje liturgijske tradicije. Vaskrs, kao najsvetiji praznik u pravoslavnom kalendaru, nije samo simbol vaskrsenja Hristovog, već i vaskrsenja same duše pravoslavlja.
Podele među pravoslavnima
U Grčkoj, Rusiji i Srbiji, ovaj predlog izazvao je oštre reakcije. Grmljavina negodovanja stiže iz bogoslovskih škola, gde se ovaj predlog posmatra kao pretnja autentičnosti pravoslavlja. Vernici strahuju da bi zajedničko obeležavanje Vaskrsa moglo dovesti do postepene erozije njihovog duhovnog i kulturnog identiteta. Tradicija, koju je pravoslavna crkva vekovima revnosno čuvala, za mnoge je neraskidiva sa datumom Vaskrsa.
Dok je vaseljenski patrijarh Vartolomej poznat po svojoj ulozi u ekumenskom dijalogu, njegov predlog je od mnogih doživljen kao potencijalno odstupanje od čvrstih osnova pravoslavne tradicije. Zadatak je veliki, a put do eventualnog pomirenja posut trnjem teoloških i istorijskih neslaganja.
Credit: Handout / AFP / Profimedia
Papa Franja i carigradski patrijarh Vartolomej
Budućnost jedinstva ili podele?
Predstojeće godine biće ključne za određivanje budućnosti ovog predloga. Mnogi pravoslavni teolozi i vernici postavljaju pitanje – da li je moguće dostići jedinstvo u svetu koji je toliko dugo odvojen razlikama? Da li je ovaj korak napred put ka dijalogu ili korak unazad u gubitak identiteta?
Jedno je sigurno – ovo pitanje neće biti rešeno lako, niti brzo. Dok neki vide u tome nadu za pomirenje, drugi se drže drevnih reči Svetog Jovana Damaskina: "Istina je nepokolebiva, kao što je i Bog nepokolebiv."
Dijalog je otvoren, ali pravoslavni svet ostaje podeljen. Prelomni trenuci istorije često nose sa sobom težinu vekova, a ovaj predlog nosi sa sobom pitanje – da li će pravoslavlje ostati veran čuvar svoga nasleđa ili će koračati novim putevima koji bi počeli zajedničkom proslavom Vaskrsa?
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Nakon teksta objavljenog u „Vijestima”, Mitropolija je javno demantovala navode i ukazala na pogrešno tumačenje izjava sveštenika i — kako ističu — „sračunate neistine” koje se o Crkvi plasiraju.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Hiljadu godina nakon Velike šizme, Carigradska patrijaršija i katolička crkva ponovo se približavaju. Mitropolit zborničko-tuzlanski u svom autorskom tekstu objašnjava kako Pashalna unija otvara pitanje budućnosti pravoslavlja, crkvene politike i uticaja Vatikana na Istok.
Obraćajući se rimokatoličkim i anglikanskim hodočasnicima, patrijarh Vartolomej govorio je o neostvarenim snovima ekumenskog dijaloga, nadajući se da će novi papa nastaviti putem jedinstva – iako većina pravoslavnih to ne vidi kao put koji vodi u pravcu istine.
Pomesne pravoslavne crkve, među kojima je i Srpska, odale su počast upokojenom papi Franji, prenoseći svetu snažnu poruku nade, ljubavi i vere, kao i poziv na jedinstvo u Hristu.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“