Ulazak u Advent za katolike nije samo liturgijski početak, već poziv na usporavanje i povratak unutrašnjem životu u danima pred praznik Hristovog Rođenja.
Prva nedelja Došašća ove godine počela je 30. novembra i katoličkoj crkvi otvara novi liturgijski ciklus. Ovo je period koji poziva vernike da se pripreme za Božić kroz sabranost, molitvu i unutrašnju refleksiju.
Sa ovom nedeljom započinje i nova crkvena godina. Došašće ili Advent je razdoblje koje ne nosi težinu obaveze, već odgovornost iščekivanja. Ono ne služi samo kao predvorje Božića, već kao unutrašnji put u kome se susreću sećanje na Hristovo rođenje i nada u Njegov ponovni dolazak. Zato ovo vreme u sebi ujedinjuje tišinu i budnost, smirenost i očekivanje.
Prva sveća - simbol nade i početka
Na venčićima od zimzelenih grančica, u crkvama i domovima, ove nedelje pali se prva sveća. U katoličkoj tradiciji ona nosi poruku nade. Plamen koji tek započinje svoj krug svetlosti simbolično otvara put pripreme – ne naglo, ne bučno, već postepeno, kao što i unutrašnja promena u čoveku zahteva vreme.
Liturgijska čitanja Prve nedelje Došašća 2025. godine pripadaju ciklusu A i u središte stavljaju temu budnosti. Poruka je jasna: vera nije uspomena niti navika, već stalna pripravnost – budno srce koje prepoznaje trenutak, smisao i odgovornost.
Christian Ohde / imago stock&people / Profimedia
Na venčićima od zimzelenih grančica, u crkvama i domovima, ove nedelje pali se prva sveća
Između spoljašnje buke i unutrašnje tišine
U stvarnosti savremenog društva, Došašće se često sudara sa predprazničnom užurbanošću, rasvetom izloga, reklamama i potrošačkom groznicom. Upravo zato njegova poruka danas zvuči snažnije. Nasuprot spoljašnjoj buci, Crkva uporno poziva na unutrašnju tišinu. Nasuprot ubrzanom ritmu – na usporavanje. Nasuprot površnosti – na dubinu.
Za vernike, Prva nedelja Došašća predstavlja povratak osnovama: molitvi, razmišljanju o ličnom odnosu sa Bogom, ali i o odnosima sa ljudima. To je vreme kada se ne meri uspeh, već iskrenost; ne planira spolja, već iznutra.
Dom kao mala crkva
Tradicionalno, duh Došašća se ne zadržava samo u crkvenim klupama. Adventski venčići u domovima, porodične molitve, kratka tišina pred večerom, razgovori o veri i smislu – sve su to načini da Došašće pređe prag crkve i nastani se u svakodnevici.
U tom smislu, prva sveća nije samo simbol. Ona je podsetnik da se svetlost ne očekuje pasivno, već se prima, čuva i prenosi. Počinje tiho, ali ima snagu da menja pogled na stvarnost.
Došašće kao unutrašnji put i prilika za budnost
Prva nedelja Došašća nije završena poruka, već uvod u proces. To nije vreme gotovih odgovora, već vreme pitanja: gde sam? Kuda idem? Šta zaista očekujem? U liturgiji, u tišini, u simbolima, vernik je pozvan da započne put koji neće završiti dolaskom Božića, već se nastavlja kroz ceo život.
Došašće zato nije sentimentalna scena iz prazničnih razglednica. Ono traži budno oko i budno srce. Traži spremnost da se nešto u sebi pomeri, ispravi, obnovi.
I kada kalendar pokaže poslednje dane novembra, Crkva u njima prepoznaje više od pukog smenjivanja datuma. Prva nedelja Došašća 2025. godine donosi staru, a uvek novu poruku: svetlost dolazi, ali joj treba otvoren prostor. Nada je data, ali se mora primiti. Tišina govori, ako ima ko da je čuje.
U plamenu prve sveće ne najavljuje se samo Božić. Najavljuje se mogućnost da čovek iznova započne – mirnije, svesnije i istinitije.
Od adventskog venca do položajnika – kako se katolici pripremaju za proslavu rođenja Hrista i šta ovaj praznik čini posebnim među tradicijama hrišćanskog sveta.
Prisećajući se početnog udarca na utakmici Mejdžor Liga – otac Bendžamin Lenerc otkriva zašto je sveštenička služba za njega neuporedivo s bilo kojom zemaljskom slavom.
Objavljivanjem radne biografije na platformama za zapošljavanje, katolički sveštenik skrenuo je pažnju na pad priloga i finansijsku borbu svoje parohijske zajednice, o kojoj se već godinama gotovo i ne govori.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.
Miris zelenila i venčići od trave koje vernici nose kućama nisu samo deo praznične tradicije. Iza ovog običaja krije se sećanje na događaje koji povezuju Avrama, Mojsija i silazak Svetog Duha na apostole.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Sve što treba da znate o značenju najčešćih božićnih pozdrava, zašto se neki izrazi gube i kako izabrati reč koja odražava poštovanje, veru i radost praznika.
Od Bunjevaca do Slovaka, običaji Badnjaka u Srbiji oslikavaju duhovnu pripremu, porodično zajedništvo i molitvu, a ponoćna misa ostaje trenutak koji okuplja vernike u svetlosti sveća i tišini iščekivanja.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje delovanje Duha istine kao unutrašnje svedočenje koje ne objašnjava samo veru, već je čini živom, prisutnom i lično doživljenom.
Od rada i baštovanstva do venčanja i odlaska na groblje - jeromonah Visokopetrovskog manastira u Moskvi razjašnjava šta Crkva zaista uči o Duhovima, a šta potiče iz narodnih zabluda i sujeverja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Silazak Svetog Duha na apostole – Duhove (Pedesetnicu), po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti, dok muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.