Ulazak u Advent za katolike nije samo liturgijski početak, već poziv na usporavanje i povratak unutrašnjem životu u danima pred praznik Hristovog Rođenja.
Prva nedelja Došašća ove godine počela je 30. novembra i katoličkoj crkvi otvara novi liturgijski ciklus. Ovo je period koji poziva vernike da se pripreme za Božić kroz sabranost, molitvu i unutrašnju refleksiju.
Sa ovom nedeljom započinje i nova crkvena godina. Došašće ili Advent je razdoblje koje ne nosi težinu obaveze, već odgovornost iščekivanja. Ono ne služi samo kao predvorje Božića, već kao unutrašnji put u kome se susreću sećanje na Hristovo rođenje i nada u Njegov ponovni dolazak. Zato ovo vreme u sebi ujedinjuje tišinu i budnost, smirenost i očekivanje.
Prva sveća - simbol nade i početka
Na venčićima od zimzelenih grančica, u crkvama i domovima, ove nedelje pali se prva sveća. U katoličkoj tradiciji ona nosi poruku nade. Plamen koji tek započinje svoj krug svetlosti simbolično otvara put pripreme – ne naglo, ne bučno, već postepeno, kao što i unutrašnja promena u čoveku zahteva vreme.
Liturgijska čitanja Prve nedelje Došašća 2025. godine pripadaju ciklusu A i u središte stavljaju temu budnosti. Poruka je jasna: vera nije uspomena niti navika, već stalna pripravnost – budno srce koje prepoznaje trenutak, smisao i odgovornost.
Christian Ohde / imago stock&people / Profimedia
Na venčićima od zimzelenih grančica, u crkvama i domovima, ove nedelje pali se prva sveća
Između spoljašnje buke i unutrašnje tišine
U stvarnosti savremenog društva, Došašće se često sudara sa predprazničnom užurbanošću, rasvetom izloga, reklamama i potrošačkom groznicom. Upravo zato njegova poruka danas zvuči snažnije. Nasuprot spoljašnjoj buci, Crkva uporno poziva na unutrašnju tišinu. Nasuprot ubrzanom ritmu – na usporavanje. Nasuprot površnosti – na dubinu.
Za vernike, Prva nedelja Došašća predstavlja povratak osnovama: molitvi, razmišljanju o ličnom odnosu sa Bogom, ali i o odnosima sa ljudima. To je vreme kada se ne meri uspeh, već iskrenost; ne planira spolja, već iznutra.
Dom kao mala crkva
Tradicionalno, duh Došašća se ne zadržava samo u crkvenim klupama. Adventski venčići u domovima, porodične molitve, kratka tišina pred večerom, razgovori o veri i smislu – sve su to načini da Došašće pređe prag crkve i nastani se u svakodnevici.
U tom smislu, prva sveća nije samo simbol. Ona je podsetnik da se svetlost ne očekuje pasivno, već se prima, čuva i prenosi. Počinje tiho, ali ima snagu da menja pogled na stvarnost.
Došašće kao unutrašnji put i prilika za budnost
Prva nedelja Došašća nije završena poruka, već uvod u proces. To nije vreme gotovih odgovora, već vreme pitanja: gde sam? Kuda idem? Šta zaista očekujem? U liturgiji, u tišini, u simbolima, vernik je pozvan da započne put koji neće završiti dolaskom Božića, već se nastavlja kroz ceo život.
Došašće zato nije sentimentalna scena iz prazničnih razglednica. Ono traži budno oko i budno srce. Traži spremnost da se nešto u sebi pomeri, ispravi, obnovi.
I kada kalendar pokaže poslednje dane novembra, Crkva u njima prepoznaje više od pukog smenjivanja datuma. Prva nedelja Došašća 2025. godine donosi staru, a uvek novu poruku: svetlost dolazi, ali joj treba otvoren prostor. Nada je data, ali se mora primiti. Tišina govori, ako ima ko da je čuje.
U plamenu prve sveće ne najavljuje se samo Božić. Najavljuje se mogućnost da čovek iznova započne – mirnije, svesnije i istinitije.
Od adventskog venca do položajnika – kako se katolici pripremaju za proslavu rođenja Hrista i šta ovaj praznik čini posebnim među tradicijama hrišćanskog sveta.
Prisećajući se početnog udarca na utakmici Mejdžor Liga – otac Bendžamin Lenerc otkriva zašto je sveštenička služba za njega neuporedivo s bilo kojom zemaljskom slavom.
Objavljivanjem radne biografije na platformama za zapošljavanje, katolički sveštenik skrenuo je pažnju na pad priloga i finansijsku borbu svoje parohijske zajednice, o kojoj se već godinama gotovo i ne govori.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Dok se u mnogim državama darovi vezuju za Božić i Novu godinu, u Grčkoj i na Kipru sve se povezuje s jednim svetiteljem i jednim datumom koji ima posebno značenje
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Obrezanje Isusa Hrista i Svetog Vasilija Velikog po starom kalendaru i Svetog Savu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Feliksa iz Nole, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Sve što treba da znate o značenju najčešćih božićnih pozdrava, zašto se neki izrazi gube i kako izabrati reč koja odražava poštovanje, veru i radost praznika.
Od Bunjevaca do Slovaka, običaji Badnjaka u Srbiji oslikavaju duhovnu pripremu, porodično zajedništvo i molitvu, a ponoćna misa ostaje trenutak koji okuplja vernike u svetlosti sveća i tišini iščekivanja.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
Od čudesnog isceljenja i borbe s Napoleonom do potresnog proročanstva – život i poruka čoveka koji je verovao da se vera brani krstom, žrtvom i hrabrošću, čak i kada se ceo svet gasi.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
U jednom jutru ostao je bez oca i porodice, sedam meseci proveo u logoru, a danas svedoči kako se čovek ne spašava mržnjom, već odlukom da zlo ne ponese u sebi.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije, koja spaja prošlost i sadašnjost.