ShutterstockAdventski venčić obavezan je deo božićnog dekora
Od adventskog venca do položajnika – kako se katolici pripremaju za proslavu rođenja Hrista i šta ovaj praznik čini posebnim među tradicijama hrišćanskog sveta.
Katolički Božić, kao i pravoslavni, predstavlja praznik kojim hrišćani slave rođenje Isusa Hrista, Sina Božijeg. Katolici ovaj praznik računaju po gregorijanskom ili novom kalendaru, te ga obeležavaju 25. decembra, za razliku od pravoslavnog Božića, koji se proslavlja 7. januara po julijanskom kalendaru.
I katolički i pravoslavni Božić su jedan isti praznik – ne postoji "njihov" i "naš". Suština ovog praznika je rođenje Bogočoveka, Hrista Spasitelja. Upravo taj duboki značaj kruniše naziv praznika – Božić.
Iako je suština ista, običaji su različiti. Osim kalendarskih i liturgijskih razlika, katolički Božić se obeležava uz običaje koji se razlikuju od onih među pravoslavnim vernicima.
Arif ALI / AFP / Profimedia
Katolički vernici Božić dočekuju ponoćnom misom
Kod katolika pripreme za Božić počinju već krajem novembra i najavljuju praznik koji dolazi krajem narednog meseca. Četiri nedelje pre Božića počinje došašće, poznato i kao advent, što je vreme kada se vernici duhovno pripremaju za Hristov dolazak.
Advent najranije može početi 27. novembra, a najkasnije 3. decembra. U nekim krajevima početak došašća bio je povezan s danom pogubljenja Svete Velikomučenice Ekatarine, 24. novembra.
Došašće se deli na dva dela: prvi deo, koji traje do 16. decembra, posvećen je pripremi za drugi Hristov dolazak (sudnji dan), dok je drugi deo, od 17. do 24. decembra, usmeren na pripremu za slavlje Hristovog rođenja. Obe faze adventa prožete su radosnim iščekivanjem.
Tokom ovog perioda, vernici svako jutro odlaze na mise, često u ranim jutarnjim satima. U liturgiji Rimokatoličke crkve tokom došašća dominira ljubičasta boja, simbol kraljevstva.
Christian Ohde / imago stock&people / Profimedia
Adventski venčić obavezan je deo božićnog dekora
Advent je vreme kada se izrađuje adventski venac – krug ili prsten od zimzelenog granja sa četiri sveće (svaka sveća namenjena je za jednu nedelju). Porodice ga tokom došašća postavljaju na sto i svake nedelje pale po jednu sveću.
Simbolika adventskog venca sastoji se od dva elementa – kruga i sveće. Krug, kao geometrijski oblik bez početka i kraja, simbolizuje večnost i Božiju vernost zadatim obećanjima, poput obećanja o miru, oslobođenju, zaštiti, prevazilaženju iskušenja i ispunjenju svih naših potreba. Zimzeleno granje predstavlja vitalnost i večni život koji se ne suši, dok svetlost sveće simbolizuje Isusa Hrista, svetlost sveta.
Prema tradiciji, adventski venac ima tri ljubičaste sveće, koje označavaju pokornost i pripremu za dolazak Isusa Hrista, i jednu ružičastu sveću, koja simbolizuje radost zbog skorog rođenja Spasitelja.
Prva sveća, postilica, simbolizuje nadu i iščekivanje; druga, pomirilica, označava mir; treća donosi radost i veselje; a četvrta sveća simbolizuje ljubav. Sveće se postupno pale kako bi nagovestile približavanje Božića.
Adventski kalendar, poznat i široko rasprostranjen među zapadnjacima, koristi se za odbrojavanje dana do Božića. Obično počinje 1. decembra i dolazi u obliku kutije ili debelog kartona s prozorčićima, iza kojih se nalaze pokloni poput slatkiša, sitnih kozmetičkih proizvoda, nakita ili igračaka. Postoje čak i adventski kalendari namenjeni kućnim ljubimcima.
Shutterstock
Adventski kalendar
Vernici veruju da na Božić treba raditi stvari koje su tokom godine zadavale poteškoće kako bi se u narednoj godini lakše savladavale. Takođe, ako je neko u sukobu s nekim, valjalo bi se izmiriti. Na Božić se ne preporučuje pozajmljivanje stvari kako bi se izbeglo njihovo razvlačenje tokom godine.
Prvi gost u kući na Božić, takozvani položajnik, treba da bude vedrog duha i da unese radost u dom. Često su se porodice unapred dogovarale o "slučajnom" gostu kako bi se izbegla nesreća.
Na Badnji dan se prvo darivalo muško dete. Pre večere domaćin je unosio krizban, odnosno božićno drvo, slamu i konjsku ormu, koja se stavljala pod sto.
Tradicionalna katolička božićna trpeza
Postoje tradicionalna jela koja se pripremaju za katolički Božić, a svako od njih nosi duboku simboliku. Glavno jelo koje se kuva je sočivo, i ono se tradicionalno sprema za Badnjak, Božić i Bogojavljanje.
Pored sočiva, uzvar je nezaobilazna poslastica ovog praznika. Smatra se simbolom života i pročišćenja. Uzvar je sličan kompotu, ali se razlikuje po tome što se voće samo kratko termički obrađuje. Za njegovu pripremu koristi se sušeno ili dimljeno voće, a kao zaslađivač upotrebljava se med.
shutterstock.com
Riba ima posebnu simboliku u hrišćanstvu, gde njen grčki naziv „ichthus“ (ihtus) predstavlja akronim za „Isus Hrist, Sin Božiji, Spasitelj“. Tokom progona prvih hrišćana, riba je bila tajni znak prepoznavanja među vernicima. Danas je riba gotovo uvek prisutna na katoličkoj božićnoj trpezi, a jedna od popularnih verzija je punjena haringa, kojoj se dodaju šampinjoni, prženi luk, krastavci i razni začini.
Za večeru se često služi borš, supa koja se priprema sa pasuljem, pečurkama i suvim šljivama. Borš je nemasan, jer se kuva bez mesa, i obično se poslužuje uz lepinje.
Jedno od tradicionalnih jela je dinstani kupus sa pečurkama, koji se priprema bez mesa i simbolizuje pouzdanost. Kupus se takođe puni različitim nadevima – od heljde, kukuruza, pirinča ili krompira – stvarajući verziju punjenog kupusa poznatu kao „sarmice“.
Knedle su nezaobilazan deo božićne trpeze. Mogu biti slane ili slatke i kuvaju se u vodi. Slane knedle se pune krompirom, pečurkama ili kupusom, dok se slatke pripremaju sa jabukama ili suvim šljivama, posipaju šećerom i služe uz umake od voća, meda ili pečuraka.
shutterstock.com
Cvekla, kao simbol zdravlja, može se poslužiti samostalno kao salata ili kao dodatak
Kaša je još jedno simbolično jelo, koje označava razmnožavanje i plodnost. Pripremaju se različite vrste kaše, poput prosa sa pečurkama, heljde sa kiselim kupusom ili kukuruznog griza.
Cvekla, kao simbol zdravlja, može se poslužiti samostalno kao salata ili kao dodatak. Jedan od primera jednostavne salate je kombinacija kuvanog pasulja, kisele jabuke, suncokretovog ulja, bibera i soli.
Grašak i pasulj su omiljeni na prazničnoj trpezi, često u kombinaciji sa povrćem, krompirom ili sokom od paradajza. Krompir, simbol uspeha, priprema se u različitim varijantama: pečen, kuvan, pržen ili kao pire, a često se kombinuje sa povrćem, ribom ili pečurkama. Od peciva se pripremaju razne pite, slane i slatke krofne, kao i posne kiflice punjene ribom.
Katolička božićna trpeza nije samo gastronomski doživljaj, već i izraz dubokih duhovnih i kulturnih tradicija koje povezuju porodicu i veru tokom ovog svetog praznika.
U pojedinim katoličkim zajednicama u Vojvodini, posebno u Subotici, Božić se proslavlja uz specifične običaje koji se prenose generacijama. Na primer, deca u noći pred Božić idu od kuće do kuće pevajući tradicionalne božićne pesme na mađarskom ili hrvatskom jeziku, noseći zvončiće i sveće. Porodice ih dočekuju sa kolačima i toplim napicima, dok se u crkvenim dvorištima organizuju prikazi živih jaslica, okupljajući vernike u zajedničkoj molitvi i slavlju.
Božić, iako jedinstven po svojoj suštini, nosi brojne različitosti i specifičnosti među kulturama i tradicijama koje se prenose i prilagođavaju u okviru porodica.
Dok jedni proslavljaju Badnji dan 24. decembra, a drugi 6. januara, suština ovog praznika ostaje nepromenjena – ljubav, mir i priprema za susret sa Spasiteljem. Otkrijte kako različite crkve obeležavaju ovaj dan iščekivanja Božića.
Od sejanja žita na Svetu Barbaru do svečane ponoćne mise – simboli vere, nade i ljubavi na katoličkom Badnjem danu oslikavaju put ka Božiću, donoseći radost porodicama i toplinu domovima.
Zapadne crkve širom sveta danas proslavljaju Božić, praznik rođenja Isusa Hrista u Vitlejemu, gde su se vekovima hiljade vernika i hodočasnika okupljale ispred drevne crkve Hristovog rođenja.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Ovaj period podseća na četrdeset godina koje su Izraelci proveli u pustinji, kao i na četrdeset dana koje je Isus proveo u postu i molitvi pre nego što je započeo svoje javno delovanje.
Pre ulasku u verski objekat, vernici različitih religija imaju običaje koji se međusobno odvajaju, međutim svrha svih je ista - da se ispoštuje propisana tradicija kojom poštujemo svetinju.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.
Od uskršnjeg trodnevlja i noćnog bdenja do pisanica, blagoslova hrane i porodične trpeze – evo kako vernici obeležavaju ovaj veliki dan i šta svaki od tih običaja znači.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.