Ajeti 64:1-4 pokazuju kako mudrost stvaranja, ljudska odgovornost i Božija prisutnost prožimaju svaki trenutak naše svakodnevnice.
Svaki trenutak našeg života prožet je tišinom koja hvali Stvoritelja, čak i onda kada je reč tiha ili neizgovorena. Ajeti 64:1-4, izdvojeni u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje" za 7. oktobar, ističu kako je sve što postoji na nebesima i Zemlji u stalnom hvalospjevu Stvoritelju, te nas podsećaju da je svaki čovek, bez obzira na svoj izbor između vere i neverovanja, pod Božijim nadzorom. Čitanje i promišljanje ovih ajeta poziva vernika na svest o sopstvenim delima i na zahvalnost za mudrost stvaranja i lepotu ljudskog oblika.
Sura At-Taghabun, ajeti 64:1-4
Foto: Unsplash
Kuran
64:1 Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Alaha, Njemu - vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
64:2 On vas stvara, pa ste ili nevernici ili vernici. Sve što vi radite Alah dobro vidi.
64:3 On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lepim, i Njemu će se sve vratiti.
64:4 On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Alah zna svačije misli.
Ljudska sloboda izbora
Ajeti 64:1-4 otvaraju prostor za duboku refleksiju o Božijoj suverenosti i ljudskoj odgovornosti. Prvi ajet naglašava univerzalni hvalospjev svih stvorenja, podsjećajući da ništa ne ostaje van Božijeg nadzora. Drugi ajet ističe ljudsku slobodu izbora – vernik ili nevernik – ali i činjenicu da su svi postupci poznati i zabeleženi. Treći ajet produbljuje ovu perspektivu, upućujući na mudrost u stvaranju nebesa i Zemlje, na harmoniju i lepotu ljudskog oblika, te na konačni povratak svega Njemu. Četvrti ajet zatvara ovaj uvod u ljudsku egzistenciju podsjećanjem da Alah zna i ono što je skriveno i ono što se pokazuje, što poziva na iskrenost, samopregled i stalnu duhovnu prisutnost.
Svakodnevna refleksija i zahvalnost
Ovi ajeti iz Kurana, predstavljeni u svakodnevnom čitanju, deluju kao podsjetnik na stalnu povezanost čoveka i Stvoritelja, ali i na potrebu za svesnim životom, refleksijom i odgovornošću prema vlastitim mislima, rečima i delima. Oni nas uče da život nije samo niz svakodnevnih događaja, već i prilika da kroz promišljanje i zahvalnost prepoznamo Božiju mudrost u svemu što nas okružuje, od kosmičkih visina do svakodnevnih ljudskih iskustava.
Ajeti 57:22-24 iz sure El Hadid pokazuju kako emocije i izbori oblikuju život, te zašto oslanjanje na Alaha donosi unutrašnju slobodu koju mnogi propuštaju.
Ajeti 62:9-10 iz Al Džumu‘e otkrivaju kako trenutak predanosti Bogu i traganje za blagodetima mogu preoblikovati svakodnevni život, donoseći unutrašnji mir i ravnotežu između duhovnog i materijalnog sveta.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.