OVO UZNEMIRAVA MNOGE VERNIKE! Odakle "Svevideće oko" ili "Luciferova piramida", zloglasni simbol domanacije elite, u mnogim srpskim crkvama i manastirima!
Ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba.
Satana deluje kroz misli, osećanja i okolnosti – podmeće sumnje u Božiju ljubav, raspiruje gordost, zavist, mržnju i pohotu.
U pravoslavlju, Satana (ili đavo) je pali anđeo koji se pobunio protiv Boga zbog gordosti i postao simbol zla. Njegova glavna uloga je da iskušava ljude, navodi ih na greh i odvaja od Boga.
Iako nema moć da prinudi čoveka na zlo, Satana utiče kroz laži, sumnje i grešne misli. Pravoslavlje uči da je čovek slobodan da bira – i da se uz pomoć molitve, posta i vere može odupreti svakom njegovom uticaju.
Satana deluje kroz misli, osećanja i okolnosti – podmeće sumnje u Božiju ljubav, raspiruje gordost, zavist, mržnju i pohotu.
Često koristi suptilna iskušenja: čovek pomisli da postupa "po svom", dok zapravo upada u zamke greha. Greh često izgleda primamljivo, bezopasno ili čak opravdano, što je deo đavolske obmane.
Starac Jefrem Arizonski kaže da Satana nas ne može osvojiti ako naša srca nisu prijemčiva na zlo, ali uvek moramo biti oprezni.
"Satana nas gađa pomislima kao strelama, ali nas ne može osvojiti ukoliko naše srce nije prijemčivo za to. Međutim, on je veoma vešt i, kad jednom baci strelu, odnosno kad nas napadne rđavom pomišlju, posmatra naše lice i svaki pokret našeg tela i, oslonivši se na to, procenjuje koliko je dobro strela pogodila naše srce. Prema tome, kad si srećan trebalo bi da to sakriješ u sebi, kako on ne bi razotkrio tvoju nemarnost i opljačkao te nekim iskušenjem. Osim toga, kad si tužan nemoj mu to pokazati jer će, razabravši uzrok tvoje tuge, uvećati tvoj bol. Ukoliko uspeš da budeš uravnotežen i kad si srećan i kad si tužan, đavo neće biti siguran šta se dešava u tebi, tako da neće znati kako s tobom da se bori.
Ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba.
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
Mošti Svetog Lukilijana i drugih sa njim nalaze se u Carigradu i od njih su potekla brojna isceljenja.
Onaj ko je naučio da ne traži smisao u svetu koji se neprestano menja, već u Bogu koji ostaje isti - taj poseduje mir koji nadilazi okolnosti.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Jedna snažna pouka svetogorskog starca pokazuje put kojim se odgaja hrišćanin, a ne egoista.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Da biste se oslobodili straha, govorio je otac Teognost, treba imati veru, veru ne samo u Boga, jer i demoni veruju i drhte.
U besedi za utorak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz milosrđe, oproštaj i gradnju mira čovek dotiče božansku istinu i otkriva tajne Raja.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Da biste se oslobodili straha, govorio je otac Teognost, treba imati veru, veru ne samo u Boga, jer i demoni veruju i drhte.
Recept sa puterom, jajima i citrusnom kremom bogat po ukusu, namenjen danima mrsne trpeze kada se kolači ne mere izgledom, već osećajem koji ostavljaju za stolom.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.