Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Mnogo ljudi danas nosi težinu nevidljive tuge dok korača kroz život. Stres, sumnja i unutrašnja praznina često umanjuju radost koju donosi vera. Ali starac Jefrem Arizonski pruža putokaz koji vraća mir i svetlost u srca onih koji traže pravu nadu.
- Zašto si tužan i sumoran dok koračaš putem Božijim? Trebalo bi da žale oni koji nemaju tu radost, koji su zaboravili na Boga i ne nadaju se u životvorni i večni izvor Božiji! Mi međutim, koji verujemo u živoga Boga i koji se u Njega nadamo, treba da se radujemo jer na Nebesima imamo Oca koji nas voli više od svih očeva i majki i beskrajno se brine da nas učini dostojnima Sebe - govorio je starac Jefrem.
Svetionik u tami
Njegove reči osvetljavaju jednostavan, ali dubok princip: vera u Boga nije samo uteha u teškim trenucima, već poziv na radost koja nadmašuje prolazne brige i unutrašnje nemire. Starac nas podseća da tuga nije prirodno stanje onih koji žive u Božijoj prisutnosti; ona je odraz zaborava na večnu ljubav koja nas prati i oblikuje.
Pouka koja menja pogled na život
U svetu u kojem lako podležemo očaju i gubitku smisla, pouka starca Jefrema Filotejskog vraća fokus na ono što je istinski trajno. Radost, vera i nada nisu apstraktni ideal, već konkretna iskustva koja nas oblikuju i čine dostojnima Božije ljubavi. Svako ko ih priziva i neguje otkriva da put kroz život ne mora biti težak; on može biti svetao, jer ga vodi prisustvo Oca koji beskrajno voli.
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Čitanje Jevanđelja za 33. utorak po Duhovima
Dela svetih apostola, začalo 42 (19,1-8)
1. Dogodi se pak, kad beše Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike, 2. Reče im: „Jeste li primili Duha Svetoga kada ste poverovali?” A oni mu rekoše: „Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.” 3. A on im reče: „U šta se, dakle, krstite?” A oni rekoše: „U krštenje Jovanovo.”
4. A Pavle reče: „Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da veruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.” 5. A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. 6. I kad Pavle položi ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu. 7. A beše ljudi svega oko dvanaest. 8. I uđe u sinagogu i govoraše smelo tri meseca, raspravljajući i uveravajući o Carstvu Božijem.
Jevanđelje po Jovanu, začalo 3 (1,29-34)
29. A sutradan vide Jovan Isusa gde dolazi k njemu, i reče: „Gle, jagnje Božije koje uzima na sebe grehe sveta! 30. Ovo je onaj za koga ja rekoh: 'Za mnom dolazi čovek koji preda mnom bi, jer pre mene beše.' 31. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom.” 32. I posvedoči Jovan govoreći: „Video sam Duha gde silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. 33. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: 'Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.' 34. I ja sam video i zasvedočio da je on Sin Božiji.”
U pouci sveca krije se oštra i neprijatno snažna opomena: vera nije privatni zaklon, već obaveza koja se prepoznaje upravo onda kada je najteže stati i reći - ovo me se tiče.
Dok svi traže brze rešenja, jedan od najuglednijih staraca Ruske crkve 20. veka otkriva jednostavan, ali moćan put: zaboravite sebe, plačite zbog grehova, otvorite srce Božjoj volji – i otkrijte unutrašnji mir koji menja sve.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Kroz predavanja, izložbe, recitale i svečane akademije, od 22. do 31. januara publika svih uzrasta učestvovaće u očuvanju i živom svedočenju svetosavskog nasleđa.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Od dečaka koji se suprotstavio zabrani posta do arhijereja sa najdužim stažom u Srpskoj pravoslavnoj crkvi – podizao je hramove tamo gde ih nije bilo, vratio mošti Svetog vladike Nikolaja u otadžbinu i ostavio delo koje i danas živi.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U jednoj od svojih pouka veliki duhovnik 20. veka objasnio je kako anđeli čuvari vode dušu ka spasenju i kako njihova ljubav ostaje skrivena, ali moćna.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.