Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Mnogo ljudi danas nosi težinu nevidljive tuge dok korača kroz život. Stres, sumnja i unutrašnja praznina često umanjuju radost koju donosi vera. Ali starac Jefrem Arizonski pruža putokaz koji vraća mir i svetlost u srca onih koji traže pravu nadu.
- Zašto si tužan i sumoran dok koračaš putem Božijim? Trebalo bi da žale oni koji nemaju tu radost, koji su zaboravili na Boga i ne nadaju se u životvorni i večni izvor Božiji! Mi međutim, koji verujemo u živoga Boga i koji se u Njega nadamo, treba da se radujemo jer na Nebesima imamo Oca koji nas voli više od svih očeva i majki i beskrajno se brine da nas učini dostojnima Sebe - govorio je starac Jefrem.
Svetionik u tami
Njegove reči osvetljavaju jednostavan, ali dubok princip: vera u Boga nije samo uteha u teškim trenucima, već poziv na radost koja nadmašuje prolazne brige i unutrašnje nemire. Starac nas podseća da tuga nije prirodno stanje onih koji žive u Božijoj prisutnosti; ona je odraz zaborava na večnu ljubav koja nas prati i oblikuje.
Pouka koja menja pogled na život
U svetu u kojem lako podležemo očaju i gubitku smisla, pouka starca Jefrema Filotejskog vraća fokus na ono što je istinski trajno. Radost, vera i nada nisu apstraktni ideal, već konkretna iskustva koja nas oblikuju i čine dostojnima Božije ljubavi. Svako ko ih priziva i neguje otkriva da put kroz život ne mora biti težak; on može biti svetao, jer ga vodi prisustvo Oca koji beskrajno voli.
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Čitanje Jevanđelja za 33. utorak po Duhovima
Dela svetih apostola, začalo 42 (19,1-8)
1. Dogodi se pak, kad beše Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike, 2. Reče im: „Jeste li primili Duha Svetoga kada ste poverovali?” A oni mu rekoše: „Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.” 3. A on im reče: „U šta se, dakle, krstite?” A oni rekoše: „U krštenje Jovanovo.”
4. A Pavle reče: „Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da veruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.” 5. A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. 6. I kad Pavle položi ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu. 7. A beše ljudi svega oko dvanaest. 8. I uđe u sinagogu i govoraše smelo tri meseca, raspravljajući i uveravajući o Carstvu Božijem.
Jevanđelje po Jovanu, začalo 3 (1,29-34)
29. A sutradan vide Jovan Isusa gde dolazi k njemu, i reče: „Gle, jagnje Božije koje uzima na sebe grehe sveta! 30. Ovo je onaj za koga ja rekoh: 'Za mnom dolazi čovek koji preda mnom bi, jer pre mene beše.' 31. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom.” 32. I posvedoči Jovan govoreći: „Video sam Duha gde silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. 33. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: 'Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.' 34. I ja sam video i zasvedočio da je on Sin Božiji.”
U pouci sveca krije se oštra i neprijatno snažna opomena: vera nije privatni zaklon, već obaveza koja se prepoznaje upravo onda kada je najteže stati i reći - ovo me se tiče.
Dok svi traže brze rešenja, jedan od najuglednijih staraca Ruske crkve 20. veka otkriva jednostavan, ali moćan put: zaboravite sebe, plačite zbog grehova, otvorite srce Božjoj volji – i otkrijte unutrašnji mir koji menja sve.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava na reakcije koje često pravdamo tuđim postupcima, ne sluteći šta one otkrivaju o našem duhovnom stanju i zašto je važno da ih prepoznamo na vreme.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.