Duhovna riznica 20.01.2026 | 00:01

SAMO OVI LJUDI IMAJU ISTINSKI RAZLOG ZA TUGU: Starac Jefrem objašnjava kako rasvetliti i najtamnije trenutke života

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SAMO OVI LJUDI IMAJU ISTINSKI RAZLOG ZA TUGU: Starac Jefrem objašnjava kako rasvetliti i najtamnije trenutke života
Religija.rs,SPC

Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.

Mnogo ljudi danas nosi težinu nevidljive tuge dok korača kroz život. Stres, sumnja i unutrašnja praznina često umanjuju radost koju donosi vera. Ali starac Jefrem Arizonski pruža putokaz koji vraća mir i svetlost u srca onih koji traže pravu nadu.

- Zašto si tužan i sumoran dok koračaš putem Božijim? Trebalo bi da žale oni koji nemaju tu radost, koji su zaboravili na Boga i ne nadaju se u životvorni i večni izvor Božiji! Mi međutim, koji verujemo u živoga Boga i koji se u Njega nadamo, treba da se radujemo jer na Nebesima imamo Oca koji nas voli više od svih očeva i majki i beskrajno se brine da nas učini dostojnima Sebe - govorio je starac Jefrem.

Svetionik u tami

Njegove reči osvetljavaju jednostavan, ali dubok princip: vera u Boga nije samo uteha u teškim trenucima, već poziv na radost koja nadmašuje prolazne brige i unutrašnje nemire. Starac nas podseća da tuga nije prirodno stanje onih koji žive u Božijoj prisutnosti; ona je odraz zaborava na večnu ljubav koja nas prati i oblikuje.

Pouka koja menja pogled na život

U svetu u kojem lako podležemo očaju i gubitku smisla, pouka starca Jefrema Filotejskog vraća fokus na ono što je istinski trajno. Radost, vera i nada nisu apstraktni ideal, već konkretna iskustva koja nas oblikuju i čine dostojnima Božije ljubavi. Svako ko ih priziva i neguje otkriva da put kroz život ne mora biti težak; on može biti svetao, jer ga vodi prisustvo Oca koji beskrajno voli.

Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje

 

Čitanje Jevanđelja za 33. utorak po Duhovima 

Dela svetih apostola, začalo 42 (19,1-8)

1. Dogodi se pak, kad beše Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike, 2. Reče im: „Jeste li primili Duha Svetoga kada ste poverovali?” A oni mu rekoše: „Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.” 3. A on im reče: „U šta se, dakle, krstite?” A oni rekoše: „U krštenje Jovanovo.”

4. A Pavle reče: „Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da veruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.” 5. A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. 6. I kad Pavle položi ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu. 7. A beše ljudi svega oko dvanaest. 8. I uđe u sinagogu i govoraše smelo tri meseca, raspravljajući i uveravajući o Carstvu Božijem.

Jevanđelje po Jovanu, začalo 3 (1,29-34)

29. A sutradan vide Jovan Isusa gde dolazi k njemu, i reče: „Gle, jagnje Božije koje uzima na sebe grehe sveta! 30. Ovo je onaj za koga ja rekoh: 'Za mnom dolazi čovek koji preda mnom bi, jer pre mene beše.' 31. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom.” 32. I posvedoči Jovan govoreći: „Video sam Duha gde silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. 33. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: 'Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.' 34. I ja sam video i zasvedočio da je on Sin Božiji.”