Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
U trenucima kada očaj preplavljuje srce i čini da gubimo veru u bilo kakvu nadu, ljudska nemoć često deluje nepremostivo. Ali jedna pouka Svetog Serafima Sarovskog pokazuje da čak i u najtežim trenucima postoji put spasenja, ukoliko se srcem obratimo Bogu.
Čudo vaskrsenja i moć iskrene molitve
- Kolika je moć molitve čak i grešna čoveka, kada se uznosi iz sve duše, cenite po sledećem primeru iz Svetog Predanja. Jednoj očajnoj majci umre jedinac sin. Nju na putu sretne žena bludnica, još sveža u grehu. Ta nesrećnica, pogođena očajem majke, zavapi ka Gospodu: 'Ne radi mene, klete grešnice, no radi suza majke ožalošćene za sina svog, koja čvrsto veruje u Tvoje milosrđe i svemogućstvo, Hriste Bože Gospode, vaskrsni sina njenog'. I Gospod ga vaskrsne. Tako je velika sila molitve, kada se uznosi iskreno i iz duše - govorio je Sveti Serafim Sarovski, podsećajući na Sveto Predanje.
Vera koja menja nemoć u snagu
Pouka Svetog Serafima ne govori samo o čudu vaskrsenja, već i o snazi vere i molitve koja nadilazi ljudsku slabost. U pravoslavlju, upravo iskrena molitva, bez obzira na grehe, otvara vrata Božijeg milosrđa. Kada srce istinski vapije, ono pronalazi snagu koja može promeniti i nemoguće u mogućnost, podsećajući nas da vera nije apstraktna težina, već živući izvor života i nade.
Shutterstock/Terelyuk
Jevanđelje
Čitanje Jevanđelja za 32. subotu po duhovima
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 273 (5,14-23)
14. Molimo vas pak, braćo, savetujte neuredne, tešite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima. 15. Gledajte da niko ne vraća kome zlo za zlo; nego svagda idite za dobrom, i među sobom i prema svima. 16. Radujte se svagda, 17. molite se bez prestanka, 18. na svemu zahvaljujte; jer je ovo volja Božija za vas u Hristu Isusu. 19. Duha ne gasite, 20. proroštva ne prezirite, 21. sve ispitujte, dobra se držite, 22. od zla u svakom vidu uklanjajte se. 23. A sam Bog mira da vas posveti potpuno, i vasceli duh vaš i duša i telo da se sačuva bez poroka za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 84. (17,3-10)
3. Pazite na sebe! A ako ti sagreši brat tvoj, pokaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. 4. I ako ti sedam puta na dan sagreši, i sedam puta obrati se tebi i reče: „Kajem se”, oprosti mu. 5. I rekoše apostoli Gospodu: „Dometni nam vere!” 6. A Gospod reče: „Kad biste imali vere koliko zrno gorušično, rekli biste ovome dudu: 'Iščupaj se i usadi se u more!' - i poslušao bi vas.
7. A koji će od vas, ako ima slugu koji ore ili koji čuva stado, kada dođe iz polja, reći mu: 'Hodi i odmah sedi za trpezu?" 8. Zar mu neće reći: "Ugotovi nešto da večeram i opaši se te mi služi dok jedem i pijem, pa posle ti jedi i pij?' 9. Eda li će on zahvaliti slugi tome kad učini što mu je zapovjeđeno? Ne smatram. 10. Tako i vi kad izvršite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: 'Mi smo nepotrebne sluge, jer smo učinili što smo dužni učiniti.'”
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Dok svi traže brze rešenja, jedan od najuglednijih staraca Ruske crkve 20. veka otkriva jednostavan, ali moćan put: zaboravite sebe, plačite zbog grehova, otvorite srce Božjoj volji – i otkrijte unutrašnji mir koji menja sve.
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Reči jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja o apostolu Tomi otkrivaju kako ono što izgleda kao slabost može postati snažan dokaz koji menja pogled na istinu i veru.
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.