Od apostola i proroka, preko mučenika i monaha, do careva i tihih pravednika – pravoslavna tradicija prepoznaje devet duhovnih likova svetosti.
Pravoslavna crkva još od svojih najranijih vremena poštuje i proslavlja svete ljude. Danas je za proslavljanje nekog upokojenog kao svetitelja – pribrajanje liku svetih – neophodna kanonizacija. Za lokalno poštovanje podvižnika, kao i za vaseljensko, odnosno opštecrkveno priznanje, potrebna odluka crkvenih tela, a pravila mogu da se razlikuju u određenoj meri u zavisnosti od kanona pomesnih crkava.
Osnovi za kanonizaciju mogu biti: svetost života, mučeničko stradanje za veru, dar čudotvorstva i netruležnost moštiju. Pravoslavna predanje razlikuje devet „likova“ svetosti, odnosno devet vrsta svetitelja:
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
1. Apostoli (аp.)
Apostoli su bili neposredni Hristovi učenici, koje je On lično prizvao u službu. To su dvanaestorica najbližih učenika, kao i apostoli iz reda Sedamdesetorice. Među njima se naročito poštuju apostoli Petar i Pavle, kao Prvovrhovni. Oni su prvi propovednici Novog zaveta i osnivači Crkava. Jevanđelja – kao svedočanstva Hristovog života – napisali su apostoli-jevanđelisti: Matej, Marko, Luka i Jovan. Na ikonama se obično prikazuju sa svitkom ili knjigom – simbolom Jevanđelja.
2. Ravnoapostolni (ravnoap.)
Ovim imenom nazivaju se svetitelji koji su, poput apostola, prosvetlili narode i čitave zemlje hrišćanskom verom (na primer, sveti knez Vladimir). Na ikonama se često prikazuju sa krstom, simbolom krštenja i misionarske službe.
3. Prepodobni (prp.)
Prepodobni su monasi koji su se podvizavali u neprekidnom stremljenju da u svemu upodobe Hristu. Na ikonama su prikazani u monaškoj rasi, a desna ruka im je često podignuta u znaku blagoslova.
SPC
Sveti prorok Ilija
4. Proroci (pror.)
U Starom Zavetu, proroci su bili Božiji izabranici koji su narodu prenosili Božiju volju i najavljivali dolazak Mesije. Crkva poštuje 18 starozavetnih proroka i jednog novozavetnog – Svetog Jovana Krstitelja. Na ikonama drže svitke sa tekstovima svojih proroštava.
5. Besrebrenici (besr.)
Besrebrenici su hrišćani koji su se proslavili neizmernom milosrdnošću i potpunim odricanjem od materijalnog imetka zarad vere. Posebno se poštuju sveti lekari koji su posedovali dar isceljivanja, a nisu naplaćivali svoj trud (na primer, sveti velikomučenik i iscelitelj Pantelejmon). Na ikonama se obično prikazuju sa kutijom za lekove ili drugim simbolima lekarskog poziva.
6. Blagoverni (blag.)
Blagoverni carevi i knezovi proslavljeni su zbog odanosti Crkvi, služenja narodu, bogougodnog života i utvrđivanja vere. Na ikonama se prikazuju sa carevskim vencima i u svečanim odorama (hitonima), često sa crkvenim zdanjem u rukama – simbolom graditeljstva i brige za Božji dom.
SPC
Sveti mučenik Lavrentije
7. Mučenici (mč.)
Mučenici su svetitelji koji su postradali i položili svoj život za Hrista. Oni koji su prošli kroz naročito teške muke nazivaju se velikomučenicima. U ruskoj tradiciji naročito se izdvaja čin strastoterpaca – mučenika koji nisu stradali u vreme otvorenih gonjenja, već su svoj podvig ispunili krotošću, trpljenjem i vernošću Božijim zapovestima.
Sveti koji su ispovedali veru i bili progonjeni, ali nisu umrli od posledica stradanja, nazivaju se ispovednicima. Ako je mučenik bio episkop ili sveštenik, nosi naziv sveštenomučenik; ako je bio monah – prepodobnomučenik. Na ikonama se, ako nije bio u crkvenom činu, obično prikazuje u crvenoj odori, sa krstom ili oruđem svog mučenja u rukama.
8. Jurodivi i blaženi (jurod, blaž..)
Jurodivi Hrista radi su svetitelji koji su iz ljubavi prema Gospodu dobrovoljno prihvatili lik bezumnih, da bi svojim životom razobličavali greh i nepravdu (na primer, Andrej Jurodivi, Vasilije Blaženi).
Blaženi se takođe odnose na drevne svetitelje koji nisu bili jurodivi, već su bili episkopi ili prepodobni – kao što su prepodobni Jeronim Stridonski, sveti Avgustin i drugi.
9. Pravedni (prav.)
Pravedni su vernici iz reda mirjana ili belog sveštenstva (koji nisu monasi), koji su vodili pravedan i bogougodan život (na primer, pravedni Jovan Kronštadtski). U ovu grupu spadaju i starozavetni praoci – Avraam, Isak i Jakov.
Printskrin/SPC
Sveti pravedni Joakim i Ana
Poseban vid pravednih su Bogooci – sveti Joakim i Ana, roditelji Presvete Bogorodice, zatim sveti Josif – njen prečasni zaručnik, kao i car David.
Ako ste se ikada pitali kog sveca slavite i zbog čega se baš on nalazi u kalendaru Crkve – možda upravo ovaj tekst pruži odgovor na vašu duhovnu radoznalost.
A ko su čudotvorci?
U pravoslavnoj terminologiji, čudotvorci nisu poseban „lik svetih“ u užem smislu, kao što su, na primer, apostoli ili mučenici, ali dar čudotvorstva predstavlja jedan od mogućih osnovа za kanonizaciju, što je navedeno i u tekstu koji ste poslali. Zbog toga čudotvorci mogu pripadati različitim činovima svetih, a njihova čuda smatraju se svedočanstvom blagodatnog dejstva Svetoga Duha kroz njih.
shutterstock.com
Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac
1. Čudotvorci među prepodobnima
Mnogi monasi, naročito pustinjaci i starci, pokazali su dar čudotvorstva, ali se ipak kanonizuju kao prepodobni (na primer, Sveti Serafim Sarovski, prepodobni Naum Ohridski).
2. Čudotvorci među jerarsima
Neki episkopi i arhijereji, poput svetog Nikolaja Mirlikijskog, iako su bili jerarsi, kanonizovani su kao sveštenoslužitelji ili sveštenomučenici, ali ih narod najčešće naziva „čudotvorcima“ zbog mnogih isceljenja i čuda koja su se dešavala tokom njihovog života ili posle smrti. Otuda i naziv „Sveti Nikola Čudotvorac“.
3. Čudotvorci među mučenicima
Neki mučenici takođe su ispoljili čudesa – bilo tokom života, bilo nad svojim moštima. Oni se kanonizuju kao mučenici ili velikomučenici, ali se zbog vidljivih čuda u narodu često poštuju i kao čudotvorci.
4. Čudotvorci među svetim ženama
Postoje i žene svetiteljke, poput Svete Petke, ili Svete Matrone Moskovske, koje nisu svrstane u poseban čin, ali su poznate kao velike čudotvorke. Kanonizovane su kao pravednice ili blažene.
U zvaničnom kalendaru Srpske pravoslavne crkve, u bogoslužbenim tekstovima i sinaksarima SPC, uz ime svetitelja često stoji epitet „čudotvorac“ ili „čudotvorka“, ali to nije zaseban lik svetosti. Taj epitet dodaje se kao pohvala za darove Svetoga Duha, recimo: Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac, Sveti Naum Ohridski Čudotvorac, Sveti Prohor Pčinjski Čudotvorac…
Čarls Bačik-Bel, gej anglikanski sveštenik iz Londona, rekao je da je dokument bio zastareo čak i u vreme objavljivanja i da je korišćen da bi se ljudi isključili sa puta rukopoloženja.
Na dan osvećenja hrama miniranog devedesetih, episkop Kirilo poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i bratstvu, dok su vernici plakali od radosti pred moštima svetih mučenika.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Ovaj praznik podseća nas na moć molitve i neiscrpnu duhovnu snagu koja se prenosi generacijama kroz vekove i prostore, od drevnog Carigrada do današnje Srbije.
Srpska pravoslavna crkva 13. jula proslavlja Svete novomučenike jastrebarske i sisačke, a jeromonah Pamfil (Osokin) u potresnom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti daje dramatičan osvrt na stradanja koja su mnogi zaboravili.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
Tikvice punjene pečurkama i pirinčem donose miris leta i duha, mogu se spremati na ulju ili vodi, a otkrivamo zašto je ovaj recept vekovima ostao neizostavan u pravoslavnim domovima.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.