Od apostola i proroka, preko mučenika i monaha, do careva i tihih pravednika – pravoslavna tradicija prepoznaje devet duhovnih likova svetosti.
Pravoslavna crkva još od svojih najranijih vremena poštuje i proslavlja svete ljude. Danas je za proslavljanje nekog upokojenog kao svetitelja – pribrajanje liku svetih – neophodna kanonizacija. Za lokalno poštovanje podvižnika, kao i za vaseljensko, odnosno opštecrkveno priznanje, potrebna odluka crkvenih tela, a pravila mogu da se razlikuju u određenoj meri u zavisnosti od kanona pomesnih crkava.
Osnovi za kanonizaciju mogu biti: svetost života, mučeničko stradanje za veru, dar čudotvorstva i netruležnost moštiju. Pravoslavna predanje razlikuje devet „likova“ svetosti, odnosno devet vrsta svetitelja:
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
1. Apostoli (аp.)
Apostoli su bili neposredni Hristovi učenici, koje je On lično prizvao u službu. To su dvanaestorica najbližih učenika, kao i apostoli iz reda Sedamdesetorice. Među njima se naročito poštuju apostoli Petar i Pavle, kao Prvovrhovni. Oni su prvi propovednici Novog zaveta i osnivači Crkava. Jevanđelja – kao svedočanstva Hristovog života – napisali su apostoli-jevanđelisti: Matej, Marko, Luka i Jovan. Na ikonama se obično prikazuju sa svitkom ili knjigom – simbolom Jevanđelja.
2. Ravnoapostolni (ravnoap.)
Ovim imenom nazivaju se svetitelji koji su, poput apostola, prosvetlili narode i čitave zemlje hrišćanskom verom (na primer, sveti knez Vladimir). Na ikonama se često prikazuju sa krstom, simbolom krštenja i misionarske službe.
3. Prepodobni (prp.)
Prepodobni su monasi koji su se podvizavali u neprekidnom stremljenju da u svemu upodobe Hristu. Na ikonama su prikazani u monaškoj rasi, a desna ruka im je često podignuta u znaku blagoslova.
SPC
Sveti prorok Ilija
4. Proroci (pror.)
U Starom Zavetu, proroci su bili Božiji izabranici koji su narodu prenosili Božiju volju i najavljivali dolazak Mesije. Crkva poštuje 18 starozavetnih proroka i jednog novozavetnog – Svetog Jovana Krstitelja. Na ikonama drže svitke sa tekstovima svojih proroštava.
5. Besrebrenici (besr.)
Besrebrenici su hrišćani koji su se proslavili neizmernom milosrdnošću i potpunim odricanjem od materijalnog imetka zarad vere. Posebno se poštuju sveti lekari koji su posedovali dar isceljivanja, a nisu naplaćivali svoj trud (na primer, sveti velikomučenik i iscelitelj Pantelejmon). Na ikonama se obično prikazuju sa kutijom za lekove ili drugim simbolima lekarskog poziva.
6. Blagoverni (blag.)
Blagoverni carevi i knezovi proslavljeni su zbog odanosti Crkvi, služenja narodu, bogougodnog života i utvrđivanja vere. Na ikonama se prikazuju sa carevskim vencima i u svečanim odorama (hitonima), često sa crkvenim zdanjem u rukama – simbolom graditeljstva i brige za Božji dom.
SPC
Sveti mučenik Lavrentije
7. Mučenici (mč.)
Mučenici su svetitelji koji su postradali i položili svoj život za Hrista. Oni koji su prošli kroz naročito teške muke nazivaju se velikomučenicima. U ruskoj tradiciji naročito se izdvaja čin strastoterpaca – mučenika koji nisu stradali u vreme otvorenih gonjenja, već su svoj podvig ispunili krotošću, trpljenjem i vernošću Božijim zapovestima.
Sveti koji su ispovedali veru i bili progonjeni, ali nisu umrli od posledica stradanja, nazivaju se ispovednicima. Ako je mučenik bio episkop ili sveštenik, nosi naziv sveštenomučenik; ako je bio monah – prepodobnomučenik. Na ikonama se, ako nije bio u crkvenom činu, obično prikazuje u crvenoj odori, sa krstom ili oruđem svog mučenja u rukama.
8. Jurodivi i blaženi (jurod, blaž..)
Jurodivi Hrista radi su svetitelji koji su iz ljubavi prema Gospodu dobrovoljno prihvatili lik bezumnih, da bi svojim životom razobličavali greh i nepravdu (na primer, Andrej Jurodivi, Vasilije Blaženi).
Blaženi se takođe odnose na drevne svetitelje koji nisu bili jurodivi, već su bili episkopi ili prepodobni – kao što su prepodobni Jeronim Stridonski, sveti Avgustin i drugi.
9. Pravedni (prav.)
Pravedni su vernici iz reda mirjana ili belog sveštenstva (koji nisu monasi), koji su vodili pravedan i bogougodan život (na primer, pravedni Jovan Kronštadtski). U ovu grupu spadaju i starozavetni praoci – Avraam, Isak i Jakov.
Printskrin/SPC
Sveti pravedni Joakim i Ana
Poseban vid pravednih su Bogooci – sveti Joakim i Ana, roditelji Presvete Bogorodice, zatim sveti Josif – njen prečasni zaručnik, kao i car David.
Ako ste se ikada pitali kog sveca slavite i zbog čega se baš on nalazi u kalendaru Crkve – možda upravo ovaj tekst pruži odgovor na vašu duhovnu radoznalost.
A ko su čudotvorci?
U pravoslavnoj terminologiji, čudotvorci nisu poseban „lik svetih“ u užem smislu, kao što su, na primer, apostoli ili mučenici, ali dar čudotvorstva predstavlja jedan od mogućih osnovа za kanonizaciju, što je navedeno i u tekstu koji ste poslali. Zbog toga čudotvorci mogu pripadati različitim činovima svetih, a njihova čuda smatraju se svedočanstvom blagodatnog dejstva Svetoga Duha kroz njih.
shutterstock.com
Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac
1. Čudotvorci među prepodobnima
Mnogi monasi, naročito pustinjaci i starci, pokazali su dar čudotvorstva, ali se ipak kanonizuju kao prepodobni (na primer, Sveti Serafim Sarovski, prepodobni Naum Ohridski).
2. Čudotvorci među jerarsima
Neki episkopi i arhijereji, poput svetog Nikolaja Mirlikijskog, iako su bili jerarsi, kanonizovani su kao sveštenoslužitelji ili sveštenomučenici, ali ih narod najčešće naziva „čudotvorcima“ zbog mnogih isceljenja i čuda koja su se dešavala tokom njihovog života ili posle smrti. Otuda i naziv „Sveti Nikola Čudotvorac“.
3. Čudotvorci među mučenicima
Neki mučenici takođe su ispoljili čudesa – bilo tokom života, bilo nad svojim moštima. Oni se kanonizuju kao mučenici ili velikomučenici, ali se zbog vidljivih čuda u narodu često poštuju i kao čudotvorci.
4. Čudotvorci među svetim ženama
Postoje i žene svetiteljke, poput Svete Petke, ili Svete Matrone Moskovske, koje nisu svrstane u poseban čin, ali su poznate kao velike čudotvorke. Kanonizovane su kao pravednice ili blažene.
U zvaničnom kalendaru Srpske pravoslavne crkve, u bogoslužbenim tekstovima i sinaksarima SPC, uz ime svetitelja često stoji epitet „čudotvorac“ ili „čudotvorka“, ali to nije zaseban lik svetosti. Taj epitet dodaje se kao pohvala za darove Svetoga Duha, recimo: Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac, Sveti Naum Ohridski Čudotvorac, Sveti Prohor Pčinjski Čudotvorac…
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Savu Osvećenog po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Sevastijana. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju peti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Savu Osvećenog po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Sevastijana. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju peti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.